IZ KNJIGE AUSTROUGARSKE VILE I KUĆE U PULI
Autor:Branko Perović
Dilemu o tome opisati vilu Geyer i njenog autora ili ne,jer nisam pronašao biografske podatke o vlasniku i građevinskim obilježjima zgrade i promjenu ulica, razriješio sam u njenu korist. Zgrada se i sada nal¬azi na znakovitom brdu Monte Zaro, na kome su se zidali birani objekti, ali je od nje ostao samo jedan dio. Drugi dio, sjeverniji, porušen je u angloameričkom bombardiranju ljeti 1944. kada su njemačke snage u Puli držale snažan garnizon. Cjelina objekta može se uočiti iz fotografije Alojza Orela, znamenitog pulskog fotografa šezdesetih godina 20. stoljeća, objavljenoj u knjizi arhi¬tekta Antonija Rubbija : Austrijske vile u Puli. Sadašnji ostatak nalazi se u ulici ex -via dei Pini 7, sada Tina Ujevića 2, ex- ulica Marka Marulića. Njen prvobitni vlasnik, Ferdinando Geyer, bio je sa 14 lijepih objekata jedan od najplodnijih pulskih arhitekata, projektanata i poduzetnika toga doba, grada u snažnoj populacijskoj i graditeljskoj ekspanziji. U njegovoj stručnoj bilježnici, po Rubbiju, bile su upisane vile u Budicinova 10, 11 i 12, vila u ulici Kamenjak 2, u Mažuranićevoj 9, 11 i 13, u Negrijevoj 12, Ruže Petrović 1, u Potkapelskog 3, a neke su nadograđene po njegovim projektima. Građenje vila i kuća Puli kao glavnoj ratnoj luci austrougarske carevine bio je vrlo unosan posao. Zbog dolaska ljudi iz cijele carevine i kraljevine na posao u Pulu značajna je i trgovina građevinskim zemljištem i prodaja starih i novoizgrađenih objekata. Po "Guida della città di Pola 1913"., u gradu je bilo registrirano 12 "Costruttori edili", tj. građevinskih poduzetnika koji su svi bili domaći ljudi osim Johanna Pokornog, Bečkog arhitekta i projektanta vile "Münz" u Kolodvorskoj 10, bivša Gortanova 10. Najznačajnija imena graditelja Pule toga doba, po Bašić, bila su : Johann Bacher, Pietro Dorigo, Albert Glaser, E. Heininger, Giuseppe Hein¬inger, Eredi Jaschi, Ferdinand Geyer, Angelo Lenuzza, Antonio Lenuzza, Giusto Malusà, Angelo Meyer, Rodolfo Debeuz, Enrico Polla, Rodolfo Tauche, Paolo Turina, August Wagner i A. Wolf. Oni su razvijali inten¬zivnu privatnu djelatnost kao arhitekti, ali i kao vlasnici firmi za izvođenje radova. U njihovim radovima osjeća se utjecaj arhitekata školovanih u obrazovnim središtima Austro-Ugarske, u kojima su upoznali povijesne stilove. Dok većina njih gradi u oblicima neostilova, drugi se priklanjaju alpskom stilu, a neki svojim projektima nagovješćuju moderne tendencije u arhitekturi.
Gradnja stambenih objekata na nenastanjenom brdu Monte Zaro, tzv. Kazališnom brežuljku započela je sedamdesetih godina 19. stoljeća, kada je zapovjedništvo austrougarske ratne mornarice 1871. odlučilo, ondje sagraditi zgradu Hidrografskog zavoda i Zvjezdarnice, a 1877. i spome¬nik admiralu Tegetthoffu. Tada je započela gradnja stambenih zgrada i samostojećih vila na istočnim obroncima brda uz prekrasne stube prema Zvjezdarnici, ex- Via della Speculla, sada Stube Jurine i Franine, a cijeli Zaro hortikulturno je uzorno uređen. Na južnom dijelu brda, iznad planirane, a tada još neizgrađene "Kaserne Mashinenschule", arhitekt Geyer potražio je i pronašao prostor za svoju atraktivnu vilu. Nju je, po Ugovoru cijenjene Jurinčić, sagradio na kč-br 965, upisane u z. k. ul 1731, k. o. Pula-stari premjer, a u njemu su upisane dvije godine, 1900. i 1909., što znači u prvoj dekadi 20. stoljeća. Zgrada je dvodijelna, srušeni, atraktivniji dio bio je prizemlje, pravo¬kutnog oblika, visoko oko 8 metara s ravnim krovovima na bočnim dijelo¬vima, pročeljem okrenutim prema istoku. Ostatak sačuvanog dijela zgrade još je uvijek jednokatnica s visokim prizemljem i balkonom iznad ulaza, a u dvorištu se još nalazi ostatak bunara. Vila je, naročito srušeni dio, po Rubbiju, bila bogata arhitektonskom dekoracijom i velika je šteta što je nestala iz urbanog tkiva grada. U sadašnji prilično oronuli objekt, ulazi se kroz vrata u hodnik, koji je bio odvojen od stambenog objekta posebnom drvenom pregradom, a još je u izvornom stanju. Stanovi su višesobni, oko 180 metara četvornih po katu, s prostranim ulazom i zavojitim stubištem, s originalnom željeznom ogradom. Iznad ulaza, na donjem dijelu kamenog balkona na prvom katu, još se uvijek vide inicijali F. G., Ferdinanda Geyera, nekada znamenitog i vrlo produktivnog pulskog arhitekta.
