Od “Dolcevite” do terana…

Od “Dolcevite” do terana…-56148

STRUGALICA
Piše: Damir Strugar
“Kada ti najavljuješ propast, onda je taj projekt zaista osuđen na uspjeh!” ­ napisao mi je nedavno duhovito na Facebooku imenjak Damir Prhat, školski generacijski drug, inače gradski pročelnik za komunalni sustav. A nakon što sam se javno izjasnio da će projekt “Dolcevita” (a radi se o obnovama gradskih fasada) propasti zbog svojih birokratskih, administrativnih, financijskih, kreditnih, bankovnih i antirazumskih prepreka. Kako sam se i osobno pozabavio ovom tematikom, shvatio sam da ovakvi projekti kao da su smišljani u nekakvim laboratorijima Njemačke ili Nizozemske, koje na ovim našim prostorima ne drže vodu ili energetsku fasadu, ako vam je tako draže čuti. Da li je tu netko dodatno kriv što dobre namjere EU birokracije nismo pametni prilagoditi našoj stvarnosti i pretočiti u život, zaista ne znam. Ali da od svega toga ne bu ništa i da su iskustva većinom loša, imenom su i prezimenom komentirali brojni građani. I to sve na osnovu vlastitog iskustva, spoznatog u realizaciji energetski obnovljenih fasada. I te su impresije napisali ispod teksta objavljenog o pompoznoj najavi “Dolcevite” u lokalnom pulskom dnevniku, znanog nam po imenu “Glas Istre”, još iz partizanskih dana i poslijeratnih socijalističkih odlikovanja. A kojih su se, ne tako davno, odrekli i izbrisali iz impressuma novine.

   A lokalnom dnevnom listu “Glasu Istre”, kako saznajemo, nakon višegodišnje agonije, slijedi zla sudbina. Bez obzira što je u njegovoj predstečajnoj nagodbi produžen njegov “život na aparatima” i lažna nada u bolju budućnost. Ali nažalost, za “Glas Istre” bolje budućnosti, nema! Jer novine više nitko ne kupuje, oglasa je sve manje i manje, pa “Glas Istre”, bez obzira na svoju kvalitetu i novinarske priloge, dnevno po nekim procjenama proizvodi realnih desetak tisuća kuna minusa. U predstečajnoj nagodbi baratalo se ciframa o sveukupnom minusu i dugu od 217 milijuna kuna minusa, od čega većina ide na nepodmirene kredite brojnim bankama. A koje bi trebale pola duga oprostiti, a pola se namiriti kroz reklamu i oglase u novini. Moš si misliti nagodbe...No, konkretno se najviše duguje “Novom listu” (koji je također u fazi predstečajne nagodbe) , te “Glasu Istre Trgovini” d.o.o, koja je već odavno u stečaju i lagano korača ka likvidaciji, jer nema ni imovine ni sredstava. Neke kioske “Glas Istre Trgovine”.d.o.o. preuzela je brzinskom i zakonski upitnom operacijom firma “Brionka”, koja se desetljećima bavi proizvodnjom i prodajom kruha i kolača. A čije prodavačice sada, u pauzama pečenja kruha i kolača, u simpatičnim ljubičastim kostimićima i veselim šarenim traveršama sa slikama kruha i kolača i natpisima “Brionka” u kioscima bivšeg “Glasa Istre” (sa kojih nisu uklonjene lažne oznake) prodaju novine, cigarete, baterije i žilete.

   A optimističnog izlaska iz dubioza i nagomilanih dugova za “Glas Istre”, kažu mu visoki izvori iz vrha IDS­a, nema! Jer je od njega digao ruke čak i Ivan Jakovčić. Popularni se Nino odrekao novina i (kažu i zbog trenutnih izvida oko gazde “Glasa Istre” i “Novog lista” Alberta Faggiana od strane USKOKA) i bacio u bitku za zaštitu našeg istarskog vina terana. Na ne tako davnoj sjednici Europskog parlamenta vizionarski je Ivan Nino Jakovčić ustvrdio:

   „Teran je nedvojbeno posebna vinska sorta koja se stoljećima uzgaja na području cijele zemljopisne Istre i na Krasu. Stoljećima istarski i kraški proizvođači uzgajaju lozu i proizvode vino teran u kojemu uživaju zbog njegove iznimne kvalitete. To je općepoznata i nesporna činjenica. Stoga pozivam Europsku komisiju, stručnjake i proizvođače terana iz Hrvatske, Slovenije i Italije da zajednički utvrde sve relevantne činjenice kako bi se razriješila sadašnja situacija. Kao Istrijan moram reći da je teran dio našega, istrijanskog identiteta i mi Istrijani se našeg vina terana ne možemo odreći!", zaključio je Jakovčić.

   Ima pravo naš čovik Nino. Bolje se odreći kupovanja “Glasa Istre” i čitati ga besplatno uz deci terana u kvartovskim kafićima,a bome i konobama...