CANNONADE
Piše: Hrvoje Levak Cannone
U naslovu stoji jedna velika istina, ali i jedna velika laž. Ovisno o ovom unutar zagrade, ali ostavljam da svatko shvati onako kako želi, jer tako na kraju uvijek i bude. Što se tiče glazbe, tu je publika baš kao i kupac u trgovini, uvijek u pravu. Jer oni su konzumenti, kao šta se nekad moglo reći: 'oni kupuju albume', danas je realnije reći; 'oni klikaju po Youtubeu i portalima', i tako diktiraju koliko je neki izvođač popularan i tražen.

Nedavno sam naletio na novu besramnu krađu Severine, koja je za potrebe novog spota ukrala kompletnu melodiju pjesme Calvina Harrisa i Rihanne 'We found love', a da bi krađa bila još više očita, ukrala je i scene iz spota, šta je već nastavak tradicije njenih plagijata (sjetimo se samo kako je maznula 'Stereo love' od Edwarda Maye ili pak 'Nije ti dobro' od Nede Ukraden.)

Nemam ništa protiv Severine kao osobe, svakako ima vidljivu karizmu i veliku popularnost. Za moje ukuse, svakako nije dobra pjevačica jer pjeva užasno. Ali pošto sam i sam glazbenik, i znam cijenit svačiji trud i (ne)uspjeh, ne bi krivio nju ili npr. Lidiju Bačić šta su praćeni i gurani od medija, krivica je najveća na onima koji klikaju na članke o njima na portalima, ili dolaze na koncerte i podržavaju čitav taj movement dekadencije glazbenog ukusa.

Prije par mjeseci sam bio sudionik jednog okruglog stola gdje su neki iskusni novinari raspravljali oko toga je li u novije doba pala kvaliteta glazbenika ili publike? Činjenica je da glazbenik bez publike je kao i klub bez navijača, nema konzumenta, pa je publika ta koja određuje feedback iliti mjeri uspjeh izvođača. Iako nepravedna, to je činjenica, pa tako nije za krivit Severinu ni aktere Big Brothera šta ih ljudi prate. Druga stvar su troleri po portalima koji se dolaze rugat raznoraznim Nives Celzijus, Kim Kardashian ili Justin Bieberu, ali na taj način potpomažu čitavu propagandu oko tih izuma iliti famoznih ličnosti, šta pretpostavljam im nije bila namjera.

Svakako, 'virtualna scena' bi bila puno zdravija kada bi ljudi išli komentirati i pratiti samo ono što im se sviđa. Dojam je da su ljudi jalni i razočarani u vlastitim životima, ili im je jednostavno dosadno, pa se odu rugat i naslađivat tuđim nevoljama, valjda da tako zaliječe rane koje su nastale u njihovim ispraznim životima. Logično, ali kontra-produktivno jer zapravo jednakom mjerom potpomažu promociju tih svojih 'anti-heroja', jednako koliko potpomažu istinski fanovi takvih izvođača upitnih (moralnih) vrijednosti i kvalitete.

Opet, od onih koji nešto (šta god) rade, gori su oni koji ništa ne rade i licemjerno sude o tuđim manama. Ja sa licemjerima i snobovima sam uvijek znao kako izaći na kraj. Evo i malog manuala kako ih se riješiti u startu, jer bolje je spriječiti nego liječiti.

Najefikasniji način je da se prezentiraš u najgorem izdanju. Ako osjetiš da se radi o osobi koja bi mogla tražiti samo korist od tebe, prezentiraš se kao potpuno beskoristan (i to joj daš do znanja), a radi se o ljudima koji se dosta oslanjaju na zapažanja.

Ako primijetiš da se radi o snobu (tim gore ako je cura), prezentiraš se najgore moguće obučen (stil klošar), dođeš pješke i obavezno izvadiš iz naftalina svoju Nokiu 3310,  da je izvadiš na stol u zaostaloj birtiji gdje si je izveo na mali macchiato (i čašu vode).

Manual dokazano funkcionira (isprobano), a ako navedene osobe nisu odjebale ekspresno iz vašeg života u bližoj budućnosti, tada vjerojatno nisu licemjeri ni snobovi, šta znači da je vrijeme za prikazat i svoje dobre osobine, i kako je pravi trenutak za prestat glumiti 'niškoristi'.
Dakle, takve osobe treba zadržat u životu. Sa onim prvima (koje ste uspješno otjerali od sebe) neka se zajebe netko drugi!

Sve se trudim zaobići politiku ali u ovom sveopćem kaosu, uopće se ne uznemirujem oko onih koje su birači izabrali, više me smeta onaj koji je premijer, a nitko ga nije izabrao niti je bio na ikakvoj izbornoj listi. C'mon, mister Orešković je možda i kompetentna osoba, ne poznajem ga osobno, ali nigdje na svijetu nema da zemlju vodi lik kojeg nitko nije birao. Šta ostavlja dojam da ga je izabrao netko izvana tko kontrolira čitavu 'igru' pa ne shvaćam kako kritična masa i dalje ustraje u prepucavanjima oko partizana i ustaša, igrice koja je kao stvorena da odmakne pažnju od pravih problema, a pravi problem je to šta živimo u predivnoj zemlji koju vode strane korporacije.

Srećom (ili nažalost za neke) pa danas kreće Euro, narednih mjesec dana će interes javnosti biti uperen u Francusku i nogoloptanje na zelenim travnjacima. Svakako ima i onih kojima je nogomet dosadan i nebitan (o ukusima se ne raspravlja!) ali činjenica je da ništa ne homogenizira ovaj narod kao što su rat, prirodne katastrofe i nogomet. Netko će i u tome vidjet nešto loše ali ja zaista ne vidim ništa loše u tome da ljudi osjete osjećaj zajedništva, ponosa ili nade u uspjeh. Na kraju dana, profitira i ekonomija jer se ljudi ohrabre izaći u provod, profitiraju kafići, lokali, prodavači navijačkog čipsa, piva, krastavaca ili ajmo reći; Todorić. Pobogu, dobro je to što ljudi izađu družit se i nađu zajednički interes, uvijek bolje nego da trule doma tipkajući po portalima.

Čak će se i HRT isprsit pa svojim pretplatnicima priuštit prijenos u HD rezoluciji, nešto šta se prikazuje kao 'svjetsko čudo', a zapravo je već odavno uvedeno u svim susjednim zemljama. Ali dobro, mi volimo biti tako, 'malo posebni'. Svakako, svima će nam dobro doći malo pozitivnih vijesti (jer sport je pozitivan koliko god ga se trudili sotonizirati), a da se tako malo odmorimo od Karamarka, Petrova, Oreškovića, Severine, Big Brothera i ostalih nebuloza kojima nas hrane. Kvragu, ljudi smo, nismo političari, dakle; nismo toliko loši koliko nas prikazuju!
I sve stoji, ukusi su različiti, rasprave su zdrave, ali o ukusima se (ne) raspravlja...