„RADOVI“ DIMITRIJA ?URI?A ?ILE
Ju?er je u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu otvorena samostalna izložba slikara Dimitrija ?uri?a ?ile. Sedamdesetjednogodišnji ro?eni Cetinjanin, apstraktist Dimitrije ?uri? ?ila diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu  u klasi profesora Mladena Srbinovi?a još davne 1968. godine. ?uri?eva izložba »Radovi« u Gradu umjetnika ostaje otvorena do 24. srpnja 2008. U potpunosti prenosimo predgovor izložbi  »Radovi« koji je napisao likovni kriti?ar, a ujedno i voditelj Gradske galerije Fonticus Grožnjan, Eugen Borkovsky:
»Iskaz Dimitrija ?uri? ?ile nije mogu?e vrednovati u kontekstu generacijskih grupa. Ve? davnih sedamdesetih godina on napušta figuraciju u rezultatu iako je u premisi uvijek ostao vezan za realno. Njegov bi se opus, kojeg ovdje djelomi?no i na preskok predstavljamo, mogao tuma?iti interesom za slikarski rad koji prestaje biti prijenosnik slika realnog. Tu spoznaju i intenciju duguje osobnoj spoznaji koja u sli?nom vremenskom razdoblju postaje ideja grupi autora / pokretu Arte povera. Dimitrije ?uri? ?ila je vizionar. Na neki na?in on želi izvesti umjetnost iz njenog dotadašnjeg kulturnog i urbanog konteksta. Svojim radovima Dimitrije realizira ?in odbijanja tretmana umjetni?kog djela kao predmeta koji se mora komercijalizirati. Tu je o?ito povijesno zna?enje autorovih promišljanja i ovih radova.
Ekspresija doživljenim odvodi ga u neku vrstu izolacije i u druga?ijost. Svoj poziv umjetnika doživljava kao poziv a ne kao posao. Tako, tih ranih godina nastaju transformacije prikrivenih oblika koje ga prate cijeli život. I danas, u visokim godinama života ne odustaje od slikarstva na na?in da nas provocira na razmišljanje. Od tada do danas umjetnik propituje smisao i svrhu umjetni?kog ?ina. Strujanja po?etkom 1980-ih nalaze autora ve? unutar situacije koju plasiraju: „Transavangarda je ostvarenje nomadskog položaja koji ne poštuje nikakav definitivni angažman. Koji nema nikakve privilegirane etike osim one da slijedi pravila mentalne i materijalne temperature sinkronizirane na trenuta?nost djela“ (Bonito Oliva).
Dimitrije ?uri? ?ila se na trenutke priklanja apstraktnom ekspresionizmu, tzv. novoj slici. On ostaje vezan za realan oblik ali želi prestati biti prijenosnik slika. Umjetnik intuitivno i analiti?ki prenosi doživljaj, fascinaciju. Ponekad je to pogled kroz prozor, grupa, biljka ili samo osje?aj trenutka. Ove lirske apstrakcije odišu dostojanstvom i mirno?om visoko estetizirane impresije doživljene, potpuno slikarski. Gotovo od po?etka svog opusa on prezire gra?anske datosti koje su dotada a i danas opravdavaju zanimanje za umjetnost. On provodi ideju zabrane gledanja a uvodi doživljaj. On nije interpretator lijepih slika okoline ve? je tuma?, zavodnik koji nas obasipa mogu?nostima. Promatraju?i ove radove shva?amo nestalnosti oblika koje naziremo. Uo?avamo slojevanje, preklapanje namaza. U slojevima osje?amo odjeke oblika. Autor istovremeno prikazuje i sakriva. Izaziva nas na promatranje a da nam pritom ne nudi gotov rezultat.
Umjetnik osje?a bilo vremena i reagira. On traži svijet oslobo?en represivnih stega intelekta i logi?nih zakonitosti klasi?nih pravila. On se ne slaže sa stavom ve?ine slikara i položajem umjetni?kog djela. Niti davnih sedamdesetih niti danas ovo nisu politi?ke reakcije iako politika i onda i danas ima snažan utjecaj na pojedinca. Ovo su reakcije na ljudsko. Senzibilna duša progovara. On slika jer osje?a potrebu za time ali ne plasira ništa što bi moglo pojmovno obavezati promatra?a. On ga pušta samog na vjetrometini asocijacija. Mami ga u galeriju da bi ga tamo ostavio samog sa sobom. Jer, ove slike izazivaju traženje unutar sebe. Umjetnik je tu da bi upozorio ali ne i ponudio rješenje. On oblikuje ogledala duha i traži da se u njima ogledamo. Tajnovitost predjela slikareve duše preljeva se u spoznaju da ne moramo savršeno razumjeti svijet oko sebe ali ga bez obzira na to možemo ne manje voljeti ili barem poštovati.«  (N.T.)