Nova inicijativa Etnografskog muzeja Istre: COVID-19/Dnevnici-20

Nova inicijativa Etnografskog muzeja Istre: COVID-19/Dnevnici-20-105601

PLATFORMA ZA BILJEŽENJE DOKUMENATA
Novom inicijativom Etnografskog muzeja Istre: Covid- 19/Dnevnici- 20 pokreće se nova komunikacija s javnošću na temu aktualne pandemije. Covid- 19/Dnevnici- 20 egzistira kao nova platforma za bilježenje i sakupljanje dokumentacijskog gradiva, omogućuje razvoj dokumentacijskog fundusa muzeja i, u konačnici, stvara podlogu istraživačima i znanstvenicima za posvetu ovom, nadamo se, neponovljivom fenomenu. 

Pridružite se i vi putem ovog linka: https://web.facebook.com/Covid-19-Dnevnici-20-106552647682413/ a više o inicijativi pročitajte u nastavku:

"Dragi prijatelji, kolege, korisnici,

Bojite li se zaraze Koronavirusom?

U kolikoj je mjeri i na koji način pandemija Koronavirusa promijenila vašu svakodnevicu, vaše navike?

Dali ste u izolaciji ili samoizolaciji zbog Koronavirusa?

Što vam je najteže palo?

Da li je osamljivanje imalo i neke pozitivne strane?

Kakvu spoznaju o životnim vrijednostima vam je donijela ova izvanredna situacija?

Dali ste ikad u životu bili svjedocima sličnih situacija, epidemija ili pandemija? Dali ste čuli priče o sličnim situacijama? Ako jeste, pišite nam o tome...

Ovo su tek neka od pitanja kojima vas pozivamo da s nama stvarate novi dokumentacijski fond Etnografskog muzeja Istre- COVID 19/Dnevnici 20, razvijate dokumentacijski fundus muzeja i, u konačnici, pružite mogućnost istraživačima i znanstvenicima da se posvete ovom, nadamo se, neponovljivom fenomenu. Molimo vas pritom da ovdje pišete samo vaše pisane komentare, razmišljanja, iskustva…a za svaki dokument druge vrste, poput audio, video ili foto zapisa iste šaljete na e-mail adresu: covid.dnevnici@emi.hr


Više o inicijativi Etnografskog muzeja Istre- COVID 19/Dnevnici 20:

Rapid Response Collecting*

Pandemija COVID-19 službeno je proglašena 11. ožujka 2020. godine. Od tog datuma silovito su se, iznimnom brzinom i odjekom pokretale mjere nacionalnih stožera koje su uvjetovale ograničenja kretanja pojedinaca, ukidanje mogućnosti društvenih kontakata, konzumacije obrazovnih i kulturnih sadržaja, trgovačkih ponuda, navika. Odredile su sasvim konkretne granice do tog dana sasvim proizvoljnih, slobodnih životnih dinamika. Pandemija je uz virus posijala strah i brigu, za zdravlje, za egzistenciju, usamljenost. Krivulja njezina rasta i razvoja odredila je krivulju svakog našeg postupka, naših komunikacija, kreacija, rada i dokoličarenja, naše svakodnevice. Komunikacija se svela mahom na onu putem već postojećih mrežnih kanala, uobičajenih načina telekomunikacijskih servisa: mobitela, SMS poruka, Vibera, WhatsAppa, Facebooka, E-maila. Čitav svemir neočekivanih emocija dijelile su se i dijele se u porukama i dnevnicima svakog od nas, i prije vremena negoli stižu biti promišljene. To je možda i njihova najveća vrijednost.

Forme su onoliko višeslojne i različite koliko i sami sadržaji, prenose se riječju, slikom, zvukom, animacijom, ilustracijom...Od početka pandemije i sami sudjelujemo u takvoj komunikaciji, pišemo i čitamo crtice iz života ljudi koji se u svojim sredinama, na svoj način i u svojim okolnostima suočavaju sa sasvim posebnom i novom realnošću. Njihove poruke, u svim oblicima, izdvajamo uz njihov pristanak, anonimno. Dnevnici se ispisuju diljem svijeta, pa je i tim zanimljivije svjedočiti različitostima i bliskostima kakvima se iščitavaju. Radimo na sakupljanju i izboru poruka, fotografija, medijskih članaka, službenih priopćenja, audio i video dokumenata, slikarija...

Svjedočanstva se sakupljaju u realnom vremenu, u povijesnom vremenu kojeg živimo. Uz emocije prenose i impresije, podatke, informacije krize i njezinih posljedica. Za sad ne znamo kako će se i na koji će način konkretno primijeniti, artikulirati, no možemo biti sigurni da će ta i takva dokumentacija značiti razvoju dokumentacijskih fondova muzeja, budućim korisnicima, istraživačima i struci. Uvjereni smo da će svatko od nas i oni koji nakon nas dolaze u budućnosti htjeti znati kako je bilo živjeti i preživjeti s pandemijom COVID- 19, s Korona virusom. Nismo usamljeni u ovakvoj inicijativi, slične imaju i muzejske ustanove Finske, Danske, Švicarske, Velike Britanije. Modeli sakupljanja i fokus interesa razlikuju se, neki sakupljaju isključivo dnevnike ljudi u izolaciji, a neki predmete koji predstavljaju i/ili simboliziraju ovaj povijesni trenutak.

Za potrebe ovog rada, a izuzev svjedočanstava i spomenutog gradiva, stvaramo novi fotografski fond kojeg s nama dijele korisnici i onog kojeg bilježimo na terenu. Fotografija može pripovijedati situaciju, umjetnički ili simbolički, a može i doslovno dokumentaristički prikazivati ambijent ili detalj za nju vezan. U vrijeme kriznih mjera koje su na snazi poštujmo ih, držimo se zadane udaljenosti i dokumentirajmo prikaze: pustoši ulica, izoliranosti, udaljenosti, poruka građanima na ulazima u trgovine, redova kupaca, zatvorenih trgovina, ugostiteljskih objekata, sportskih terena, dječjih igrališta, parkova, škola i vrtića, tržnica i ribarnica, ulaza u ambulante, bolnicu...Također, posvetit ćemo se sakupljanju i drugog gradiva- videotečnog, fonotečnog i dr...

*Rapid Response Collecting je izraz nastao u muzejskoj zajednici V&A muzeja u Londonu i značio je upravo sakupljanje predmeta u/o realnom vremenu krucijalnog povijesnog momenta, sakupljanje dokumentacijskog gradiva suvremene povijesti. Danas ima opet svoju živu funkciju i značaj. V&A je 2014. godine otvorio galeriju koja predstavlja plodove njihovog RRC- a."

(Rex)