GASTERBAJTER 340
Piše: Gordan Stojić
Postoje veliki i mali narodi. Veliki narodi imaju silne milijune stanovnika, pa sukladno s tim ekonomski prospeitet ili utjecajnu kulturu i znanost. No, ima i malih naroda koji su veliki. U Austriji je osam i pol,  u Slovačkoj preko pet, u Danskoj preko pet, Švicarska, istina sastavljena od tri moćna naroda ima osam milijuna stanovnika.  To su zemlje iznimnog ekonomskog prosperiteta, neke su vladale Europom, o kulturnom utjecaju nekih od tih naroda ne treba pričati. Ima i malih što brojem, a što značajem naroda. Naravno da će svi popizditi, ali Hrvati su među njima. Narod na rubu Europe, uvijek prestrašen da će ga drugi ugroziti, progutati, naprosto ne može funkcionirati normalno.

Pripadnik malog i preplašenog naroda stvari kompenzira pretjeranom emotivnošću, halabukom, lupanjem po stolovima i smišljanjem lažnih priča o neviđenom herojstvu ili silnom značaju. Pa smo evo najstariji narod u Europi i čvrsta brana koja je spasila kršćanstvo. Čak nismo niti Slaveni, jer to je sramotno biti, nego neki egzotični Iranci.  Vrijednost u samima sebi gradimo jedino u opreci sa Srbima. Bez njih nikako i nikad ne možemo. I onda mi njima kažemo da su opančari i primitivci, oni nama da smo ustaški vikari. I tako to traje stotinu godina. Na radost gladnih i obespravljenih masa.

Realno, a tekst pišem na Dan državnosti, mi smo bijedni štakori. Nikada niti jedan okupator nije opljačkao zemlju kao Hrvati. Nakon silnih ispjevanih budnica i stvaranja vlastite države, nastao je jad i čemer. Pogledajte realno sebi u lice. Stotine tisuća je nezaposleno, blokirano, ovršeno i deložirano. Masovno se odlazi u druge zemlje jer perspektive nema za nikoga osim probrane. Čitam u novinama da je u Slavoniji dijete palo u nesvijest jer roditelji nemaju za hranu. Mučna umreženost i uhljebništvo, stalna sranja ideološko-svjetonazorskog tipa nas uništavaju i zagađuju nam um. Državom vladaju uvijek iste partijske oligarhije. Narod kukavički šuti, pokrio se ušima, doma sjedi u foteljama i sere u gaće. E vidite, zato smo u svakom pogledu mali narod. Na svim su mjestima pogrešni ljudi, partijski jarani i rodijaci. Zar mislite da je to slučajno? Da su za to krivi izvanzemaljci? Ma ne, mi Hrvati smo naprosto takvi. Sitni, mali, nesposobni, jalni gnomi.

Ozbiljni ljudi, a ima ih, ne treba generalizirati, svjesni su da je ovo što se događa neizdrživo. Da treba mijenjati svijet, društvene odnose. Naravno da u drugim zemljama ima jada i čemera, čitavih grupacija stanovništva koji su isključeni iz sfera odlučivanja, ali teško da ima zemlje gdje je cijeli narod isključen. Mi imamo milijun socijalno ugroženih, u nas, šokantno je to, a poznajem čak dvojicu liječnika koji gladuju jer za njih nema posla. Nikome ne trebaju nakon toliko godina studiranja. Naravno, mogli bi prositi po ulicama, voziti kupus kod mene na utrinskom placu, ići u Liku gdje bi im dali smještaj u obiteljima starih ljudi čija su djeca otišla, da ondje hrane stoku i kopaju zemlju. Ništa nije sramota, ali je sramota da visokoobrazovani ljudi sa specifičnim znanjima budu fizički radnici, a istodobno su se negdje dobro uhljebili nesposobni, nemoralni, neobrazovani i inteligencijom deficitarni partijski idioti. Koji to narod sebi može dopustiti osim malog, beznačajnog i iskompleksiranog?

Uzalud se napuhujemo kao žabe. Mi nismo ovo doživjeli da smo društveno odgovoran, obrazovan i inteligentan narod. Ne bi si prije svega dopustili da dokazanim krvnicima i pljačkašima ove zemlje dajemo tisuću i jednu priliku. Izlazili bi na ulice, otimali bi im njihove Audije i silne druge privilegije, ne bi nam privatizirali zdravstvo, rasprodavali izvore predivne i čiste vode, bušili Jadran zbog malo nafte i plina koji će ionako koncesijom pripasti nekim prdonjama iz bijela svijeta, imali bi novinarstvo, a ne manipulatore iz tajnih službi i ne bi nas iz dana u dan zanimalo kako je Severina skinula gaće.

Dragi moji, ponavljam, jer to je mantra. Mi imamo moć i snagu. Moć da na izborima s prezirom pljunemo na njihove liste i kandidate, snagu da ih primimo za ušesa, izvadimo im iz džepa nabrekle novčanike i uzmemo pare koje smo ionako samo mi zaradili. Oni nikada i nigdje nisu ozbiljno radili.

S danom zakašnjenja sretan vam Dan državnosti u zemlji blagostanja, pravednosti, jednakosti, perspektive i budućnosti svijetle i lijepe.