GASTERBAJTER 335
Nama treba mreža naših ljudi. Ali mreža naših ljudi nisu beskrupulozni i odnarođeni, umreženi i uhljebljeni smradovi. Naravno takvih je puno. Na čelu kolone su političari koji narodnim novcem korumpiraju svu silu ljudi. Neki su se zbrinuli po ministarstvima ili agencijama, manje moćni su po županijama, gradovima, općinama. Dok niz onih koji nisu umreženi obilaze burze, nemaju što jesti, ovršuju ih i u konačnici izbacuju iz stanova, uhljebi imaju sigurna radna mjesta u onim službama gdje se nimalo ne privređuje, ali se zato dobiva para svaki mjesec iz narodnog kazana. Korumpira se i sve korisnike državnog proračuna. Kvaziintelektualni šupci dobivaju pare za knjige, filmove, prijevode, pišu školske knjige, financiraju im se predstave, preformansi, festivali i slično. Ima i oni koji su nužno potrebni, učitelja, liječnika, ali se i tu pokazuje da postoji buljuk nepotrebnih, a oni koji vrijede, tu mislim na medicinsku struku, mahnito bježe van.

Naši su ljudi oni koji se bore za koru kruha svaki dan. Poduzetnici, naravno, pravi, ne gamad koja vara i ne plaća ljude, rijetki sindikalisti gdje mi se posebno svidio Mijat Stanić, tu su klinci iz Živog Zida, Božo Petrov i njegova ekipa koja izražava prezir prema uhljebništvu i pljački hrvatskog naroda, Drago Prgomet, čovjek koji je mogao ostati uhljeb HDZ-a ali je izašao da bi se borio za bolju Hrvatsku, ponešto nezavisnih lokalnih čelnika i to je to. Nažalost, lista je mala.

Masa je na moj užas preplašena, nema svijest o tome da samo djelovanjem mogu mijenjati svijet, puno je neobrazovanih, ali i onih koji su spremni reći da bi rado bili uhljebi i čak krali kada bi došli u priliku. Istina, sve je više onih koje drma bijes i koji su postali bolno svjesni da ovo nije društvo nikakve jednakosti nego baš suprotno, ono koje preferira najnži ljudski šljam. Nitko od tih neradnika ne bi bio sposoban opstati na tržištu. Stvara se ipak kritična masa onih koji više nisu spremni šutjeti svjesni da u konačnici i nemaju što izgubiti. Vi koji redovito čitate moje tekstove znate kako sam prošao. Često me pitaju kome sam se zamjerio pa da su me eliminirali. Ljudi su naivni i vjeruju u teorije urote. Ma nitko me nije eliminirao. Ja nisam dio partijskih oligarhija, za mene neće nitko zvati. Moje je jedino oružje činjenica da ljudi cijene moj rad, ali kako bi moj rad mogli cijeniti smradni uhljebi koji nemaju pojma što je rad? Zato javno postojim samo kod onih koji su isto što i ja. Otpisani i zgaženi u dostojanstvu. Ja sam samo glasniji od drugih sličnih meni.

Utoliko dragi moj, još jednom vas podsjećam. Mi imamo i snagu i moć. Moć da izađemo na izbore i zaokružimo naše ljude. Na one druge treba pljunuti i okrenuti glavu. Mi imamo snagu da ih natjeramo da plešu kako mi kažemo. A to znači da im možemo uzeti ključeve rasnih automobila koje smo ionako platili, zabraniti im kožne garniture u uredima, uskratiti im naknade za odvojeni život i jebati im sve po spisku jer su dužni služiti narodu. Naravno možemo ih usput, jer bez Audija će na tramvaj, lupati nogom u guzicu svaki puta kad spomenu Tita i partiju, biste, ustaše, partizane, parade, mirovine ustašama, partizanima i četnicima. Jer dragi moji, među Hrvatima je itekako bilo četnika.

Nije sramota umrežiti se i imati svoje ljude. Poštene, časne koje se ničim ne može kupiti. Jer ako se ne udružimo, pojest će nas kao australski krokodili, otjerati nas u očaj, samoubojstvo ili bijeg u Irsku primjerice. Ali ovo nije njihova zemlja. Barem ne više no naša. Dapače, pljačkom su izgubili pravo da ih se smatra časnim Hrvatima. I treba svakoga dana, na svakome mjestu javno izreći činjenicu da je riječ o gamadi koja je dovela u pitanje čak i opstojnost zemlje i naroda. I treba im svaki dan i na svakom mjestu pišati u lice i reći, govna ste beskrupulozna stoko. Što ste jeli za doručak? Moje dijete smrdljivu salamu s akcije. Što ste ručali i koju buteljicu ispili? Moje dijete je jelo smrdljivu salamu s akcije. Što ste i u kojem restoranu večerali? Kojom ste službenom karticom to platili? Moje je dijete jelo smrdljivu salamu s akcije. Ali moje dijete sutra neće jesti smrdljivu salamu s akcije jer njegovi mama i tata ne rade tako da kada dobiju socijalnu pomoć, uz hvalevrijednu kutiju s brašnom, solju, tjesteninom i konzervama ribica, mogu tek dva puta mjesečno kupiti smrdljivu salamu na akciji.

Zato umrežavajmo se. Mi pošteni, i dosad neumreženi, oni koji su sve izgubili osim časti. I što nas je više to ćemo se lakše njima, kukavicama i nečasti najebati mamice. Dabog da im ćaća onomad na lopatu izdrko. Učinio bi neizmjerno dobro hrvatskom narodu.