Neven Brajkovi? vo?a Istarske alpinisti?ke ekspedicije Ande 2008.

ZA KRIZNE SITUACIJE UVIJEK IMAMO MALO PRŠUTA ILI PANCETE           
Razgovarao: Nenad Marjanovi?
Kako ste se odlu?ili za ovaj sport s obzirom da Istra spada u mediteransko podneblje i ne obiluje planinskim vrhovima?
Što se ti?e po?etka alpinizma u Istri slobodno možemo re?i da spadamo me?u mla?e alpinisti?ke regije. U Istri to?nije u Puli sve je zapo?elo 1982. godine kada je osnovano planinarsko društvo Glas Istre, ?etiri godine kasnije 1986., u sklopu društva osnovan je alpinisti?ki odsjek ?ime su udareni temelji alpinizma u Istri. Moja pri?a je pomalo specifi?na zbog toga što sam prva planinarska iskustva zapo?eo sakupljati od malih nogu. Moj otac je aktivan planinar te sam tako i ja ušao u svijet planina. Istina u Istri nemamo nekih posebno visokih planina no možda je upravo to razlog koji nas tjera u brda.                         
Koji su najve?i uspjesi vaše ekipe, koje bi vrhove ili ekspedicije posebno izdvojili?
Najve?i uspjeh Istarskog alpinizma je "Prva istarska himalajska ekspedicija" u sklopu  koje je ostvaren uspon na Pisang Peak. Osim toga naši ?lanovi ostvarili su mnogobrojne uspone po cijelom svijetu kao sto su Kilimanjaro, Mt. Kenya, Aconcagua, El Cap i mnogobrojni usponi u Europi. 
Što o?ekujete od ekspedicije ANDE 2008, tj. koji su razlozi odlaska? 
Istarska alpinisti?ka ekspedicija Ande 2008. je jedan vrlo zahtjevan i zna?ajan projekt. Specifi?no je to što smo po prvi puta uspjeli okupiti alpiniste iz prakti?ki cijele Istre, po prvi puta u jednoj istarskoj ekspediciji sudjeluju alpinisti iz više istarskih gradova. Zadali smo si prili?no ambiciozan plan, te ukoliko sve bude išlo po planu, o?ekujemo povratak iz Perua s barem tri razli?ita vrha preko 5.400 metara nadmorske visine. Glavni ciljevi su vrhovi Pisco 5.760 m, Yanapacha 5.460m i Tocllaraju 6.032m.                                                       
Kako funkcioniraju ekipe ekspedicija, tko donosi odluke, postoji li hijerarhija u odlu?ivanju i što ako se vo?a ili netko ozlijedi? 
Nekada su velike svjetske ekspedicije vodila vojna lica, i sve je bilo vrlo ozbiljno i službeno, danas je sve to puno ležernije, no budu?i da se radi o ekipnom radu mora ipak postojati nekakav red. Npr. Naša ekspedicija ima vo?u, zamjenika vo?e, osobu koja brine o financijama i naravno doktora. Vo?a odlu?uje o tome tko je u odre?enom trenutku sposoban za uspon, odnosno tko nije. No na terenu ne postoji nikakva diktatura, više manje sve probleme rješavao zajedni?kim dogovorom. Doktor ima vrlo važnu ulogu jer prilikom boravka u zemljama kao što je Peru, i uz to na velikoj nadmorskoj visini možemo o?ekivati podosta zdravstvenih problema kao što su visinska bolest, trovanje hranom, glavobolje, upale dišnih putova.                                                           
Koliko dana ?e trajati ekspedicija ANDE  2008. i kako ?ete organizirati no?enja? 
Ekspedicija ?e trajati 29 dana ve?inu no?i provesti ?emo u šatorima, samo 2/3 no?i u hotelu dok se budemo odmarali u Huarazu.                 
Vjerojatno ?e naše ?itatelje zanimati kakvu hranu nosite na ekspedicije i ?ime se hranite, jesu to konzerve, vitaminski i energetski pripravci, kako vam izgleda «klasi?ni menu»? 
Dok se nalazimo u Baznom logoru, tj. u podnožju planine prehrana se ve?inom svodi na paštu ili rižu iz jednostavnog razloga što je takva jela najjednostavnije pripremiti. Prije i za vrijeme samog uspona pokušavamo unijeti što je mogu?e više teku?ine u naše tijelo iz razloga što se na ve?im nadmorskim visinama vrlo brzo gubi teku?ina te dolazi do dehidracije koja može imati zaista ozbiljne posljedice. Na visini od 5.000 metara trebalo bi dnevno popiti ?etiri do pet  litara teku?ine, što je vrlo teško. Osim teku?ine prilikom uspona redovito koristimo i energetske plo?ice i za krizne situacije uvijek imamo malo pršuta ili pancete.


Kako teku psihofizi?ke pripreme za ovaj veliki poduhvat, možete za naše ?itatelje opisati tijek aktivnosti?
Pa, psihi?ki dio pripreme je jedan dio na koji dosta ljudi ne obra?a pažnju, a na samom terenu mogao bi biti presudan. Prvo što je potrebno napraviti jest da svi zajedno funkcioniramo kao jedna dobro uigrana ekipa, naime nije jednostavno živjeti s nekom osobom u šatoru 20 dana. Ljudi stvarno znaju po?eti pucati po šavovima. Druga bitna stvar je, kako ja volim re?i: «treba se naviknuti na patnju». O ?emu se radi, na visinama iznad 5.000 metara nema estetike. Kada se nalazite tako visoko sve vam je teško, stalno vas boli glava, nemate motivacije i u takvoj situaciji potrebna je velika snaga volje za napraviti korak dalje.


Tko su ?lanovi ekspedicije, možete nam ukratko predstaviti ekipu? 
Ekspedicija se sastoji od 13 ?lanova. Neven Brajkovi? - vo?a ekspedicije, Davor Kal?i? - zamjenik vo?e, Dr. Mario Franoli? - lije?nik ekspedicije, Mladen Nikši?, Iva Šverko, Saso Trajceski, Fabrizio Perkovi?, Sebastijan Dikli?, Antonio Zadravec, Ronald Ladavac, Suzana Ladavac, Petar Sajatovi?, Igor Jeli?.


Koliko je Istra prepoznala vaše aktivnosti, koliko vas potpomažu gospodarstvenici, lokalna samouprava?
Za sada smo zaista zadovoljni s podrškom od strane medija i istarskih gospodarstvenika, no ipak sve je još u za?etku. Ovim putem htio bih zahvaliti ?asopisu Regional i Regional Expressu, NIT-u, Radio Istri, Radio Maestralu, Radio Giardini, Istarskoj Županiji te sponzorima Adris Grupa d.d., Cossetto d.o.o., Špina d.o.o., Lorika d.o.o., www management.


Da li se ponekad našli u ekstremnim situacijama i zapitate li se ikada «što ja radim ovdje»?
Oh, da jesam i više puta sam sâm sebi rekao dosta s velikim brdima, to ti nije potrebno. Ali nisu to nekakve po život opasne situacije, nego u nekim situacijama je jednostavno toliko hladno ili si toliko umoran i jednostavno poželiš da se nekako nacrtaš kod ku?e pred televizijom.


Kako postati alpinist, gdje se zainteresirani mogu javiti i što mogu o?ekivati od ovog sporta? 
Ukoliko se netko želi baviti alpinizmom prvo mora završiti alpinisti?ku školu. Svi zainteresirani mogu nas na?i u prostorijama planinarskog društva, svakog ?etvrtka u 20 sati. Svi koji osjete zov velikih brda mogu o?ekivati puno putovanja, dosta zabavnih trenutaka, brojne no?i u šatorima ali i trenutke kada im sve to ne?e biti previše zabavno. Ipak na kraju kada se u nedjelju nave?er vratimo u Pulu redovito po?nemo razmišljati gdje ?emo slijede?i vikend.