SRP - O KRIZI, REBALANSU BUDŽETA, SMANJENJU PLAĆA I NATO SAVEZU
Danas je održana konferencija za novinare Socijalističke radničke partije Istre – SRP, na kojoj je bilo govora o odluci Hrvatske o pristupu u NATO Savezu, krizi i plaćama, te državnom budžetu.
«Cijeli postupak oko pristupanja NATO-u vođen je od početka na jedan oktroirani nedemokratski način. Vlast je doduše na početku davala neke naznake da će o pristupanju odlučiti narod, a istovremeno vazalski ispunjavala sve zahtjeve, koji su joj nametani. Ispravno bi bilo obrnuto, da je na referendumu narod odlučio o jednoj tako sudbonosnoj stvari, koja radikalno mijenja odnose u društvu. U tom bi slučaju građani bili odgovorni, za ono što su si odabrali i za posljedice koje slijede. U svojoj kampanji, vlast je besramno obmanjivala građane, iznošenjem neistina i zamjenom teza», izjavio je Kapuralin dodajući kako su oružani sukobi koje NATO provodi zadnjih 10 godina, i primjeri najvećeg stradavanja civilnog neboračkog stanovništva.
«Primjeri poput agresije na SRJ 1999. godine, rat u Afganistanu, penetracija u područje bivšeg SSSR-a, namjera instaliranja raketnog štita u istočnoj Evropi, generiranje kriza u svijetu, permanentnim sprovođenjem institucionalnoga terora, koji potiče onaj očajnički vaninstitucionalni, toleriranje Izraela u njegovoj genocidnosti, supstitucija UN i širenje NATO-a bez ograničenja, ukazuju na tendenciju stvaranja svjetske vlade i unipolarnog rasporeda snaga u svijetu», smatra Kapuralin.
Sve je to u suprotnosti od uvjerenja koja nam se želi nametnuti, tvrdi on - NATO savez nije vojska mira u koji bi se prema vlastitoj savjesti trebali svrstati svi koji žele mir, već vojska koja štiti spoj načela i institucija kao što je kapitalističko vlasništvo i tzv. Slobodno tržište, koje osigurava apsolutnu moć odabranih uskih vlasničkih slojeva, nad najširim eksploatiranim radnim masama unutar razvijenih kapitalističkih društava, te povlaštenih moćnih država nad ogromnom većinom manje razvijenih država trećeg svijeta.
Nadalje, Kapuralin navodi kako se u slučaju NATO-a zapravo radi o vojnom izrazu kapitalističkog društvenog sistema, imperijalističkog karaktera, jer štiti manjinu – bogatih, od većine – siromašnih, pa se može reći da je to vojska bogatih koja nam se tako uporno nameće.
Jedini cilj NATO-a je, uvjerava Kapuralin, spriječiti sve oblike i izraze prijetnje moći, položaju i ugledu SAD u globalnom upravljanju svijetom, radi održavanja nadzora nad svjetskim izvorima, danas energije, a sutra pitke vode i sprečavanja socijalno-političkih gibanja koje mogu ugroziti svjetski poredak vladavine kapitala i vodeću ulogu SAD u njemu. Tom strategijom SAD uzimaju pravo, da po vlastitom nahođenju vode «preventivni rat». Takvim pristupom odredbe o samoobrani država, zajamčene poveljom UN, kao i cijelo međunarodno pravo, postaju besmislene, a SAD imperator, svjetski policajac i najveća prijetnja za svjetski mir.
«NATO nije niti može biti zaštitnik većine polurazvijenih i razvijenih država i naroda, jer on brani poredak, a ne zemlju. On brani neravnopravnost i nikada ne bi branio socijalizam. NATO može samo štititi vlast onih manjina u tim državama koje u svom interesu i interesu svjetskog kapitala, a na štetu najširih narodnih i nacionalnih interesa održavaju i produbljuju nejednakost», zaključuje Kapuralin, te dodaje kako sve to vrijedi i za Hrvatsku, koja će pristupom NATO Savezu postati potencijalna meta, očajnicima, koje institucionalni teror producira.
«Hrvatska, kao jedna od graditeljica pokreta nesvrstanih nije pripadala krugu imperijalističkih sila, a tamo ne pripada ni po svojim interesima u budućnosti. Niti može računati, da će je razviti multinacionalne korporacije i strane banke, pa ne treba tražiti ni zaštitu od tih krugova, a još manje ratovati za njihove interese, pa se postavlja pitanje, čemu novokreirana pustinjska uniforma hrvatske vojske i od kakvog je to interesa za Hrvatsku.
Naprotiv, kao mala i polurazvijena zemlja ako želi svoj opstanak i razvoj mora se svrstati na stranu one većine koje svoj prioritet vide u pravednijim ekonomskim i političkim odnosima i autentičnom razvoju izvan imperijalnog saveza moćnih koga brani NATO. U NATO savezu Hrvatska gubi i posljednji atom svoje suverenosti, ali i dostojanstvo naroda koji se nekada borio za bolji i humaniji svijet protiv svakog imperijalizma», zaključno je kazao Kapuralin.
Druga tema današnje konferencije za novinare bila je rebalans budžeta i smanjenje plaća, ali i SRP-ovo viđenje krize. «Kriza koju neki eufemistički nazivaju financijska ili monetarna, u stvati je kriza kapitalističkog sistema, koji je ispunio svoju povjesnu misiju i nije u stanju odgovoriti na potrebe čovječanstva. Rješenja koja se nude sa građanske razine ne mogu doprinijeti njenom rješavanju.
Prošlotjedna odluka vlade o smanjenju plaća između ostalog i ustanovama od izuzetnog značaja za društvo i njegov razvoj, je očajnički, ali ujedno i demagoški potez.
Očajnički, zato što izaziva opravdani gnjev, kojemu još neznamo pravi obim. A alternativa mu može biti samo dodatno zaduživanje ili daljnja rasprodaja onoga što je još preostalo, tu spada i zemljište. Demagoški je zato što se vlast okomila na jednu skupinu građana, a da se nije odrekla svoje evidentne rasipnosti, a nije svojim mjerama zahvatila neke druge interesne skupine i subjekte. Tako na primjer nije dirala plaće ni privilegije saborskih zastupnika, enormno plaćenih menađera, zatim apanažu koju plaća crkvi, financiranje Hercegovine i slične stavke», izjavio je Kapuralin (REX)
-45x45.JPG){kind=small}
-45x45.JPG){kind=small}
-45x45.JPG){kind=small}
Komentari na članak
upravo tako, NATO štiti interese zapadnih zemalja u želji za što većim profitom i zadržavanjem moči, te još snažnijem tlačenju siromašnih zemalja. Ulaskom u NATO, pod krinkom povećanja sigurnosti, zemlje ulaze u dužničko ropstvo (dizanje kredita za kupnju nepotrebne vojne opreme), umjesto da teže demilitarizaciji i ulaganju u obrazovanje i zdravstvenu zaštitu svojih građana. Nakon što smo prodali banke, naftnu i farmaceutsku industriju, zemljišta.... valjda se želimo riješiti i još ovo malo suvereniteta što nam je ostalo. ako je ostalo?
Ajme majko,ma neću više cugat.Eko,čitam gornji tekst,kad ono:"agresija na SRJ 1999.","Hrvatska,kao jedna od graditeljica pokreta nesvrstanih"..Kapuralin,adio pamet.
NATO je svoj smisao izgubio raspadom SSSR-a, sada mu je jedina zadaća da za ciljeve i interese krupnog kapitala izaziva ratove diljem svijeta, da to izvode siromašni jer njihovi životi ne vrijede ( marinci previše koštaju USA ) . Da li se još netko sjeća SARS-a, tj. ptičje gripe. D. Rumsfeld, kriminalac u Bush-ovoj administraciji, a veliki dioničar u farmaceutskoj tvrtki koja je proizvodila tako zvano cjepivo protiv toga hapio je milijune dolara. A gdje je ptičja gripa. Gadafi je za svinjariju iznad Lockerbie za svakog poginulug amera isplatio 10 mil $, a za Iračane koje su po iračkim zatvorima pobili vrli marinci uz pomoć britanskih vojnika, ti branitelji slobodnog svijeta ponudili su po 300$, samo da to ne laju po novinama jer neće dobiti ni to. I mi, ne mi nego Vlada, bez raferenduma pristupa najzločinačkijoj organizaciji. Samo postavljam pitanje- kako će se ta gospoda ponašati kad počnu pristizati kovčezi iz neke vukojebine u koju su poslali naše mladiće.
NATO-vi su piloti na skijalištu ( Italija) u doba mira srušili žičaru, poginulo je 20-ak ljudi, imali su nesreću da budu Poljaci i ostali nevažni. Osuda za pilote? Vjerovatno ljetovanje na Bahamima.U Afganistanu pobiju svatove, e desilo se.Zar i RH treba sudjelovati u takovome svadbenom veselju. Hoće, jer nas nitko nije pitao. Tako je odlučio Veliki Ive; ali niti jedan njegov potomak ili član šire obitelji neće braniti interese ( USA) tj RH po kojekakvim gudurama diljem planete.
SAD su posljednji put doživjele rat na vlastitom teritoriju tokom građanskog rata 1861. - 1865. te je u percepciji građana rat ili vojna intervencija vrlo apstraktan i maglovit pojam. Već dugo vremena SAD nisu u opasnosti od agrsije jedne strane sile te su mogle razviti svoj militarizam bez straha da će zemlje odabrane za agresiju od strane SAD reagirati napadom na teritorij SAD. Na temelju toga izgradila se i potreba SAD da izgrade vojne baze na teritoriju drugih zemalja, često poraženih u prijašnjim ratovima, da bi mogle svoju snagu projicirati na druge kontinente. Tokom 2. svijetskog rata SAD su preuzele kontrolu nad većinom “zapadne europe” te su tu kontrolu odlučile zadržati i nakon kraja rata. Najprije putem Marshallovog plana preuzeti kontrolu nad ekonomskim, vojnim, obavještajnim i prije svega političkim sistemom okupiranih zemalja te, nakon toga, formalnim osnivanjem NATO pakta te doktrinom “nadnacionalnosti” formalnu kontrolu prije svega vojnih i obavještajnih sistema zemalja “zapadne europe”. Nadnacionalnost zapravo znači da su rukovodstva vojski i obavještajnih službi pod “dvostrukom lojalnošću” sa jedne strane nacionalnih političkih vlasti a s druge i lojalnošću prema NATO paktu i SAD. Jasno je da je takav sistem osmišljen sa ciljem da u zemljama “saveznicama” nebi na vlast dolazile nepoćudne političke partije i osobe ne vezane “nadnacionalnim vezama” sa SAD. Zemlje izvan europe i NATO pakta koje uživaju “blagodati” nadnacionalnosti jesu: Kolombija, Izrael, Egipat, Liberija, Džibuti, Jordan, Saudijska Arabija, Kuvajt, Pakistan, Tajland, Australija, Filipine, Južna Koreja, Japan i druge. Donedavno skoro sve zemlje latinske amerike, osim Kube, te mnoge zemlje afrike, spadale su u tu kategoriju “saveznica SAD”. Masivni narodni pokreti međutim doveli su promjene u odnosima sa SAD za veliku većinu zemalja latinske amerike. Sve veći utjecaj Kine u africi sa druge strane izgurava ameriku I europu koje su tamo imale tradicionalnu hegemoniju. U tom kontekstu ostale su samo dvije velike sile nezavisne od utjecaja SAD, a to su Kina i Rusija. Sve veći pritisak SAD na Rusiju i Kinu, koje su najvidljivije povećanjem broja vojnih baza u blizini njihovih granica, naveo ih je na povećanu potrošnju na obranu, jačanje starih i stvaranje novih savezništava, stvaranje novih vojnih doktrina koje uzimaju u obzir konvencionalni ili nuklearni rat sa SAD, veću međusobnu suradnju itd. U tome im pomaže i snažno jačanje njihovih ekonomija te povećanja svijesti naroda diljem svijeta o sve većoj opasnosti koje SAD predstavljaju za mir, nezavisnost i blagostanje svijetskog stanovništva. Zbog sve većih cijena energenata i sirovina SAD vrše sve više pritisak na zemlje koje su njima bogate ćemu te zemlje sve više pružaju otpor. U tom kontekstu najviše se pritišću zemlje srednjeg istoka, kavkaza i srednje azije. SAD je okupirao Irak i Afganistan da bi povećao svoj utjecaj u tom dijelu svijeta te otvoreno prijeti ratom Iranu i Siriji ali u zadnje vrijeme i Pakistanu, nuklearnoj sili. Avanture SAD u Iraku i Afganistanu međutim nisu se isplatile. Ta dva dugogodišnja rata, osim što donose užasnu patnju i siromaštvo, mnogo mrtvih, ranjenih i izbjeglih, isto tako donose velike ljudske i materijalne gubitke SAD koje dugoročno neće moći izdržati. SAD su isto tako prisutne na Balkanu sa svojim trupama i trupama drugih NATO zemalja proizvodeći podjele i političku fragmentaciju te snažno podržavajući albanski ekspanzionizam na štetu Srbije i Makedonije. Sve to s ciljem da drže pod kontorolom teritorij kojim će u buduće prolaziti važni naftovodi i plinovodi. Način na koji SAD manipulira političkim procesima na Balkanu jest garancija za još 100 godina ratova. Širenje NATO pakta prema granicama Rusije nedvojbeno predstavlja pripremu za konvencionalni napad na tu zemlju i njene saveznike. Hrvatska bi postala legitimna vojna meta ruske odmazde. Mislim pritom da nije potrebno naglašavati što bi se dogodilo u slućaju nuklearnoga rata. Italija, Slovenija, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Grčka i Turska sve su zemlje u blizini Hrvatske koje su već članice NATO pakta dok se u Bosni i na Kosovu već nalaze jake NATO snage. Kao potencijalni protivnik se spominje Srbija koja je skoro 20 godina u izolaciji i ekonomskoj krizi te joj svakoga trenutka prijeti politički kolaps. Takva zemlja nikome ne može predstavljati prijetnju. Očito je da je jedina sila koja može napasti Hrvatsku upravo NATO pakt. Sigurnost se smatra razlogom pristupanja ali to je sigurnost Svete Alijanse iz 19. st., tj. sigurnost vladajućih kasti da volja naroda neće ugroziti njihove pozicije. Sve su to razlozi zbog kojih smo ne samo protiv ulaska Hrvatske u NATO već smatramo da bi se taj vojni savez smjesta trebao raspustiti. Pored toga zalažemo se i za to da SAD povuće svoje trupe unutar vlastitih granica.