Naše malo misto

LETEĆI HOALNDEZ
Piše: Pavle Pavlović
Poslije noći bure, potresa i gromova, zna se - dolazi mamurno jutro. I što drugo nego kavica na Makarskoj rivi, dok vjetar zavija sa manje snage. Već osjećam kako zavodljivo miriše   dupli kraći esspresso.
- Ma, jebaga Novak, opet nestalo...- čujem iza šanka.
Konobar ljutito dotrči do stola i bijesno mašući rukama objašnjava da nije do njega. Valja meni po esspreso u drugi lokal.
- Molim dupli, jači – gotovo s molbom uzvikujem.
- Odmah, molim lijepo – uzvraća dugonoga plavuša.
- Gazda, nešto ne radi. Ne gori lampica – uzbuđeno će plavuša.
- Opet onaj Novak. Uništiće nam posal – odgovara grubi muški glas.
Idem dalje. Od kavana do kavane, bez jutarnje kavice,moj jarane.
Tek u drugom dijelu škrto osunčane Makarske uspijevam ispiti prve gutljale što vraćaju u normalu, u život.
- Tko vam je taj Novak, što ga stalno spominjete – pitam sada već opušteniji.
- E, to vam je gospodine… Uh, evo ga, bolje da ne nastavim…
Gledam ulazi postariji, sjedokosi čovjek. Ugostiteljski radnici ukazuju mu poštovanje kao da je došao predsjednik dr Ivo Josipović. Očekivao sam opasnog, namrštenog tipa, kad ono dedica blagog lika i osmijeha. Znatiželjno ga bolje zagledam i sjetim se – pa to je onaj stari što nas je u godinama davnim, kada su se na Makarskoj rivijeri održavali legendarni međunarodni susreti turističkih novinara, do zore, a ponekada i podnevnih sati pojio u njegovoj konobi.Sjećam se zvala se “Novak”, ali među nama je bila omiljenija pod onim “Posljednja šansa”. Jer, kada nas izbace iz svih lokala na 52 kilometra Makarske rivijere jedina otvorena vinska  slavina bila je kod dobro starog Novaka…
Vidi mi ga, što se još dobro drži. Sigurno ima preko osam desetljeća. Nekako mi je uparađen. Prvoklasno odijelo,skupocjena kravata. Što li se to s njim dogodilo? Aha, sjećam se imao je i nekoliko kćerki. Jedna se onda davno zanimala za novinarstvo. Uh, mene glupana, pa to je otac od ponosa hrvatskog TV žurnalizma Hloverke!
- Što je, nije valjda da se plašite njegove kćerke – šapćem jednom od ukočenih konobara.
- Vidim ja da ste vi novi… Kakva kćerka, on vam je ovdi Bog i batina.
Poslije doznajem mnogo toga što ide u onom stilu – nekom rat, nekom brat. Gospodin u prvoklasnom odijelu je sada jedan od prvih tajkuna Dalmacije. Pored niza raznih poduzeća i firmi,vlasnik je i dogradonačelničkog mjesta u Makarskoj. Njegova se pita i bolje je ne zamjerati mu se. On drma na obali, a kćer u prijestonici. Ne treba ih izazivati, jer kada se udruže lova i medij onda si uvijek donji.
Tih dana samo središte najvećeg malog mista na ovom dijelu hrvatskog Jadrana često je ostajalo bez električne energije. Novakov sin,  bome brojna obitelj,  uvodio je struju u novoizgrađeni ogromni poslovno-stambeni objekat. Radnici su, da li greškom, presjekli dovodne kablove i kilovati su prestali teći. Dakako ne bi to bilo prvi put da građevinari nešto tako učine, ali nikome to u Makarskoj ne može poći za rukom nego samo Novacima. Za sve druge već mjesec dana teče stroga naredba o zabrani bilo kakvih građevinskih radova u srcu turističke sezone. Naredbu je, između ostalih, i Novak donosio, a kada mu treba sam i odnosi.E, haj ti sad nešto reci uvaženom gospodinu. Ne dao Bog, možete čuti i ljutita “ ribareva šći”  i eto ti problema s TV ekrana...
Nego, odoh ja polagano do jedinstvenog turističkog spomenika. Stoji  na samoj obali zanimljiva brončana skulptura visokog, mršavog čovjeka  i niske, oblinama zavodljive, žene. Domaći ga zovu “Šime”. To je mjesna počast legendarnim makarskim galebovima, koji su desetljećima uporno  brojnim  domaćim i stranim fureštkinjama noći činili toplijim i nezaboravnijim. Najočitiji lokalni zavodnici upotpunjavali su tako na najbolji način turističku ponudu svog grada. Zbog njih su se brojne ljepotice iz bijelog svijeta godinama vraćale, sve dok im muževi ne bi skužili što je to “najljepše” u Makarskoj.
Već sa desetak metara udaljenosti lako je uočiti da je dama privlačnija od kršnog “Šime”. Netko je provalio da dodir njene desne “cice”  donosi sreću ne samo u ljubavi. Moćna bronza kipa na tom mjestu je od milijuna ljudskih dodira u proteklih osam godina dobila neki drugi, zlatniji sjaj. Desna “cica” je uzbudljivo gola i privlačna. Dodirnuo sam je sa željom da u Makarskoj bude više struje, a manje Novaka što nam zagorčavaju jutarnji dupli espresso. Eh, da je ziv Miljenko Smoje, ovo kao da je stvoreno za njegovu kroniku našeg malog mista. (REX)