STRUGALICA              
Piše: Damir Strugar
Evo prošlo je već sedam dana od izbora u Hrvatskoj i emocije se polagano smiruju. Pobjednici slave i sastavljaju novu vladu, poraženi se preslaguju i biraju novo vodstvo. A samo prije sedam noći stvari su izgledale potpuno drugačije. Ili su barem tako ankete najavljivale...

Na poziv moje stare prijateljice, novinarske kolegice Danice Juričić, glasnogovornice SDP-a, pozvan sam kao novinar da prisustvujem u izbornoj noći u stožeru Narodne koalicije. U Muzeju suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu. Bio sam tamo i prije nepunih pet godina kada je skoro ista ta kolacija, tada zvana "Kukuriku koalicija" trijumfalno i uvjerljivo pobjedila. Ove godine bilo je puno manje uzvanika, a od popularnih faca srećem samo nekadašnjeg vaterpolo reprezentativca Tomislava Paškvalina.

Situacija i atmosfera na početku je optimistična jer ankete predviđaju pobjedu "Narodne koalicije".
- "Bit će dobro, pobijedit ćemo, ali jako tijesno!" - kaže mi Danica Juričić, prava cura i multipraktik SDP-a, svima uvijek na usluzi i pomoći.

Naravno, kao iskusni gost izbornih noći i proslava, kako predsjedničkih, tako i parlamentarnih, odmah zauzimam prvi slobodni stol i informiram se o ponudi od prisutne zaposlene ugostiteljske radničke klase. Kako mi kaže mladi konobar, osigurano je pića i hrane za više od tisuću gostiju i uzvanika, a ponuda je posebno pojačana i time da će se ovdje zapravo slaviti pobjeda Narodne koalicije.
- "Ja sam optimist, mislim da pobjeđujemo s nekoliko mandata ispred protivnika!" - kaže mi optimistički Predrag Fred Matić, bivši ministar branitelja, dok se kucamo čašama iščekujući prve rezultate.
 
Nedugo zatim objavljuju se prve izlazne ankete. Narodna koalicija i HDZ stoje izjednačeno. Atmosfera u velikom foajeu Muzeja je zbunjujuća. Svi kao da se pitaju: Šta će sad dalje biti? Tko će na kraju pobijediti?

Polako počinju pristizati i službeni rezultati...U općoj gunguli i gužvi, komentiram brojke i postotke u društvu sa raznim lokalnim čelnicima Narodne koalicije  iz Karlovca, Vrbovca, Sinja, Osijeka...Iako brojke ne slute na dobro, dečki su još uvijek optimisti. Čekaju se rezultati velikih gradova: Splita, Rijeke i Zagreba.

Za to vrijeme ja uredno čistim pladnjeve sa pršutom, šunkom, janjetinom ispod peke, pečenim odojkom, krompirima punjenim vrhnjem i pancetom. Klope i pića u izobilju. No, atmosfera je u najmanju ruku kilava. Pomalo depresivna. Tiha. Nema štimunga. Što se brojanje glasova približava kraju, to je svima prisutnima jasnije da se Narodnoj koaliciji loše piše...

- "Izgleda da je sve riješeno i da smo izgubili, ali to nije razlog da si mi nešto ne popijemo!" - govori mi moj susjed za stolom.
- "Naravno!" - odgovaram mu kao iz topa. Poštujući staro novinarsko pravilo da je život jednokratna pojava i da to nije razlog da nešto ne popijemo. Uostalom, u Zagreb i ovdje u Muzej suvremene umjetnosti došao sam piti, jesti i družiti se.
-"To je moj izborni program koji uvijek pobjeđuje!" - odgovaram mu šaljivo.
   
A za to svo vrijeme televizijske kamere i foto-reporteri uporno slikaju naš stol. Valjda smo im interesantni. Sutradan vidim i razlog: "Jutarnji list" objavio je moju polutužnu facu kao primjer kakva je atmosfera vladala u stožeru Narodne koalicije...
   
U ponoć i pol sve prisutne pozdravlja sjetnim govorom Zoran Milanović, što je neki način i najava fajronta. No, ja i moje veselo društvo za stolom ne damo se tako brzo. Red pića, red meze, red kolača i torte, pa opet red pića...
 
U razgovoru miješamo sjetu, depresiju, tugu i nedoumicu. Tako je, kako je. Protivnik je pobijedio i treba to sportski priznati...
- "Ajmo još po putnu ili dvije na terasi, pa bježimo doma!" - kaže mi moj susjed. Prihvatio sam. pala je i treća tura. Otišli smo kući spavati oko četiri.