Na zubarskoj stolici

Na zubarskoj stolici-53722

LETEĆI HOLANDEZ
Piše : Pavle Pavlović

Ne znam kako vi,a ja uvijek ovako. Posvađam se sa cijelim svijetom čim ugledam zubarsku stolicu. Pokušavam, kao hrabri Titovi ilegalci,  ne misliti na muke Tantalove koje  donosi neprijateljska seansa mučenja. Dok prokleto stomatološko svrdlo dobija na ubrzanju i zvuku teške kompresorske bušilice,  opasno se približavajuci mojoj bespomoćnoj, do krajnosti otvorenoj usnoj šupljini, grozničavo, u uspaničenoj glavi, tražim s kim se početi vrijeđati.

Da li sa onim meštrom od pravnih nauka Bramercom, što nemoćno sležući  ramenima, kaže da nije mogao utjecati na slobodu persone kojom se sada više bavi Lijepa naša, nego njena otadžbina u koju je, hvala bogu, ne baš tako davno prebjegla  iz moje Jedne i jedine BiH. Glavni tužitelj Jugoslovenskog tribunala u Den Haagu, kao slučajno je krenuo na turneju po regionu upravo u vrijeme kada se slobode, nadam se što kraće, prihvatio onaj četnički nadvojvoda što bez prestanka bljuje mržnju i sanja jednu zemlju proširenu do Karlobaga i Virovitice. Koliko me Brametz  naljutio toliko me oraspoložila ona Karleuša zvučnog prezimena. Nikada nisam čuo nijednu njenu turbo pjesmicu, sada ću ih potražiti s posebnim merakom. Zaslužila je kada se jedina u onoj otadžbini usudila  raspamećonom velešovinisti, na njegovu veselu izjavicu da se obradovao ubistvu Zorana Đinđića, odgovoriti da joj drago da, kao s lanca pušteni nadvojvoda, umire od raka...

Uh, što me je potrefilo u živac! Boli,boli! Da li su Valter i njegovi drugovi ovo mogli izdržati?!

... Ma, kakav Tribunal i tužitelji. Gospoda u togama je još jača. Srozali su ugled suda koji izgleda baš kao i ono zdanje pored kojeg sam se maloprije, sa strahom, provozao  hitajući na susret sa teškom stomatološkom sudbinom. Nekada ponosni, sjajni Jugoslovenski tribunal danas je, gotovo, oronula siva zgradurina, Staljinove arhitekture, pred kojom više nikoga nema. Prostor pored onog bazena, fontane u pročelju, napustili su i posljednji nesrećnici što su vjerovali da će gospoda iz luksuznih čelija Scheveningena dobiti bar deseti dio onoga što su svojim radom i zalaganjem u najvećoj balkanskoj  klanici sinova i kćeri bratstva i jedinstva zaslužili.

Nema ovdje više onog majora Šljivančanina, ali zato za navijek ima Vukovara i njegove Ovčare. Nema  generala Perišića, ali ima ranjenog Zadra, Mostara,  Sarajeva. Kako je krenulo možda u Scheveningenu više neće biti ni Karadžića ni Mladića. Plakat će jednog dana odabrana četa jurista avanturista za danima kada se lova lako lopatama uzimala, a presude donosile nisu. Sa sjetom će se sjećati kako se lagodno živjelo, a predmeti, poput najkvalitenijih žvakaćih guma, rastezali do beskraja. Kao da su gospoda suci bili u talu sa fiškalima, odvjetnicima, što su se iz prijestolnice  Niske zemlje vraćali kao visoki bogataši.

... Iz žestokog prepiranja sa Bramercom, kojeg sam napadao gore nego Jadranka Kosor i onaj Jandroković, što će sigurno biti pušić poslije Vesne Pusić, jučer u Hrvatskom saboru, prenu me nježni  dodir nedužne majstorice zuba i proteza što svako malo pita boli li, pa onda, kud će što će kada mora, buši još jače...

A i ova Zapadna Europa! Ne možeš uvečer zaspati poslije onih prepadanja sa džihadistima, ebolom. Probili su mi glavu s pričom o hrabroj majci Nizozemki što se kao najbolji američki komandos ušuljala u samo gnijezdo onih fanatika, masovnih koljača i izbavila kćerkicu griješnicu. Mala curica od 19 godina se ludo zaljubila, pobjegla od mamice drage i nesputane niskozemske slobode  istopolnih brakova i oblaka marihuane u svijet feredža i robovskog odnosa prema ženskoj čeljadi.   Kad je avanturističko-ljubavni zanos prošao siroto dijete sjetilo se majčice. Iz srca fanatično strogog  gnijezda zamotanih prilika, što plaše cijeli svijet krvavim prizorima koji vraćaju u srednji vijek, uspjela je preko Face booka prijaviti da bi voljela ponovo biti pored svojih polja tulipana. Priča dalje kazuje, valjda ste to već i pročitali, da je majka-specijalac, marinac uspjela izvuči zalutalu šći i sretno je dovesti do NL  - zemlje. Poznato je, dakako i to da se džihad mlada odmah našla iza brave. Ispituju je da se nije vratila po zadatku.Sumnje su još veće kada se  doznalo da gospodja komandos uopće nije bila u leglu vjerskih fanatika, nego je dijete sačekala negdje na turskoj granici. Uzbudljivom storijom, pretpostavlja se, željela je pomoći svom djetetu. Razumijem je, ali poludio sam od ljutnje kada sam doznao da je za danonoćno praćenje tih  sumnjivih ratnika- povratnika potrebno dvadesetak tajnih agenata. Eto, gdje ide i moja poreska lova. Ja ne bih  te što su jednom otišli, zna se gdje, ni dozvolio da ponovo kucaju na vrata rodne grude.  Ustvari, mislim da nas plaše  ovakvim pričama da bi zaboravili kako nam naredne godine ponovo dižu sve proračunske obveze. Nema više Jadrana i Pule! Sjedi đe si, ni za đe si nisi…

Kompresor što ubija do mozga  na trenutak je zastao. Taman da uzdrhtalim usnama ispljunem prašinu svojih izbušenih zuba.Nego, hajmo, ponovo glavica nazad. Prepustimo se rojevima bjesomučnih okretaja svrdla što donosi zvjezdice sreće pred očima...

S kim se sada svađati?! Prošli put kada mi je ono pukla lijeva jedinica u glavi su mi se rojile ove misli.  Taj Obama i Putin! Raja ih birala da nam bude bolje, a vidi kako je. Čovjek zbog njih mora da se uvija pod pravim pravcatim kompresorom što mu vibrira u ustima. Kakav je to štos biti gospodar svijeta i donositi samo rat, ekonomske krize. Gdje je taj napredak kojim su zavodili na holivudskim predsjedničkim kampanjama? Kad se samo sjetim koliko smo očekivali od Obame, a ono dobismo baraku od civilizacije koja se opasno urušava. Ili kako shvatiti da neke naoružane grupice po Africi onako barbarski odsjecaju glave, a da ih vlasnici najmoćnijih borbenih spravica, satelita, bespilotnih letjelica, nemoćno posmatraju.

Kako se može dogoditi Gaza, Srebrenica, a da bogovi planete ne reagiraju? Tko zna, možda im se to uklapalo u strategiju zakulisanih političkih nadmetanja. Baš kao što danas svi gledaju kako Ukrajina postaje buktinja koja će sigurno zapaliti svijet.

… Ne mogu vjerovati, svdrlo se umirilo. Sve do iduceg susreta. Ponovo vozim pored , ne baš ružne zgrade Jugoslovesnkog  tribunala u Den Haagu. Ne znam zbog čega sam ono pominjao Serža Brameca. Baš je neki fin, simpatičan čovjek.

Ali znam da moja zubarsko, stomatološka,dentistička taktika baš pali.  Od srca vam je preporučam.

                                                                                           Pavle PAVLOVIĆ