NJEGOV SLIKA S BERETKOM JE SIMBOL PROTIV AMERIČKOG IMPERIJALIZMA
Ernesto Guevara - "Che" (Rosario, Argentina, 14. lipnja 1928. - kod Higuerasa, 9. listopada 1967.), bio je argentinsko-kubanski marksistički revolucionar i političar.
Guevara je rođen u argentinskoj građanskoj obitelji, španjolskih, baskijskih i irskih potomaka. Prezime Guevara je baskijsko (po suvremenom pravopisu Gebara) i potječe iz Alave, Baskije. Završivši studij medicine putovao je Južnom Amerikom pri čemu se uvjerio u bijedu radnika i Indijanaca kriveći za to sjevernoameričke kapitaliste i autoritarne režime koje su oni podupirali. Okrenuvši se žestokom antiimperijalizmu i marksizmu, pridružio se Pokretu 26. srpnja koji je pod vodstvom Fidela Castra namjeravao izvršiti revoluciju na Kubi. Godine 1956. godine se s ostalima iskrcao na otok i sljedeće dvije godine - s najvišim činom, comandante - proveo u gerilskom ratovanju. Nakon pobjede revolucionara 1959. godine obavljao je državničke funkcije vezane uz gospodarstvo i bio jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih ljudi na Kubi. Istodobno se bavio teorijom gerilskog ratovanja te planirao širenje komunističke revolucije na ostatak Južne Amerike i zemalja trećeg svijeta.
Godine 1965. Che je dao ostavku na sve položaje koje je držao na Kubi, odrekao se državljanstva; obitelji i bliskim prijateljima ostavio je oproštajne poruke, te na neko vrijeme nestao iz javnog života. Kružile su priče da se razišao s Castrom, no zapravo je s njegovom potporom, zajedno s nekoliko Kubanaca, u tajnosti otišao u DR Kongo kako bi pokušao poduprijeti lokalne pobunjenike u revoluciji i širenju ustanka na cijeli kontinent (isto je planirao i s Južnom Amerikom).
Ekspedicija je bila potpuni promašaj: kongoanski pobunjenici su bili nedisciplinirani i bez stvarne želje za borbom; Kubanci su se brzo počeli žaliti na njih te i sami izgubili motivaciju. Nakon vojne akcije bili su prisiljeni pobjeći iz zemlje. Che se nije želio vratiti na Kubu gdje se sa svima oprostio, nego je neko vrijeme boravio u Tanzaniji i Pragu radeći na svojim dvama nedovršenim knjigama, priručnicima iz filozofije i ekonomije. Bio je u kontaktu samo s nekoliko agenata, a nakratko ga je posjetila supruga Aleida.
Na kraju se u potpunoj tajnosti vratio u Havanu odakle se brzo s nekolicinom boraca uputio u Boliviju da bi tamo podigli novi gerilski ustanak. Vjerovao je da će se odatle revolucija lako proširiti po ostatku kontinenta (sam je planirao kasnije predvoditi argentinski pokret). No, zbog nedostatka potpore bolivijskih komunista i seljaka na koje je računao te efikasnosti državne vojske koja se uz američku potporu obučavala za borbu protiv komunizma, i ovaj pokušaj je završio potpunim neuspjehom. Ubrzo su Guevara i nekolicina preživjelih bili prisiljeni na bježanje od vojske pri čemu su gladovali, a njemu su nedostajali potrebni lijekovi za astmu.
Dana 8. listopada vojska ih je okružila. U borbi je Guevara ostao razoružan i ranjen u nogu te je uhvaćen. Kratko su ga ispitivali bolivijski pukovnik Andres Selich i agent CIA-e Felix Rodriguez, američki Kubanac koji je već dugo radio na misijama protiv Castra. Brzo im je stigla naredba za njegovo pogubljenje koju je izvršio Mario Teran, bolivijski vojnik koji se za to dragovoljno javio, ogorčen jer su mu u prošloj borbi protiv gerilaca poginuli prijatelji. Guevara je ubijen iz poluautomatske puške 9. listopada 1967. godine u 13:10; imao je 39 godina. Tijelo mu je izloženo u bolnici grada Vallegrande, odsječene su mu šake (radi potvrde otisaka prstiju) i pokopan je u neoznačenom grobu kao i drugi poginuli gerilci. Na Kubi su proglašena tri dana žalosti i 8. listopada kao Dan herojske gerile. Godine 1997. otkrivena je lokacija Guevarinog groba pa su njegovi ostatci preneseni na Kubu.
Slava koju je stekao kao neustrašivi i briljantni zapovjednik nadrasla ga je s godinama i pretvorila u mit latinoameričke gerile koji živi i pola stoljeća nakon Cheove smrti. Cheov klasični portret s crnom beretkom na glavi i spokojnim pogledom u daljinu, djelo fotografa Alberta Korde, šezdesetih se godina u mnogim dijelovima svijeta pretvorio u simbol prosvjeda protiv “američkog imperijalizma” i materijalizma zapadnog kapitalističkog duštva.
Bio on na majici, na posteru ili kao tetovaža, teško da ima raširenije slike na svijetu od Che Guevare s beretkom. Izvučen iz povijesnog konteksta, pretvorio se u simbol buntovništva mladih, a istodobno služio kao marketinško oruđe kapitalističkih kompanija koje njegovim likom lansiraju nove proizvode ili privlače nove korisnike.
(rex)
