SAMOSTALNA IZLOŽBA/INTERAKTIVNA INSTALACIJA
Gradska galerija Fonticus, Grožnjan, danas u 19 sati, predstavlja samostalnu izložbu Miljane Babi?: Plamen. Milijana Babi? predstavlja projekt unutar kojeg angažira promatra?a. To je planirana interaktivna situacija u kojoj smo izazvani na suradnju. Autorica nam nudi okosnicu koju moramo dooblikovati. Ona na bjelinu galerijskih zidova, u „bijelu kocku“, uvodi numeraciju. To ne ?ini stihijski, ve? prenosi isplaniranu mapu to?aka koje, kad se spoje prema brojevnom redoslijedu, donose odre?enu smislenu oblikovnu situaciju. Apstraktni brojevi se povezivanjeim pretvaraju u prepoznatljiv motiv. Pored toga ona nudi boje (kredu u boji) kojom se može intervenirati. Umjetnica posjetioca zadržava u prostoru galerije i nudi mu razlog zadržavanja. Nudi mu posao, akciju, sudjelovanje.
Zna?ajno je re?i da Milijana Babi? sve motive pronalazi u dje?jim bojankama. Ova strategija signira paralelu „bijele kocke“ i prostora dnevnog boravka u kojem se ispunjavanje bojanki, u ranom djetinjstvu, ?esto doga?a. Ovime povezujemo ideju umjetnice koja nam nudi da sami ispunimo bojanku uz reminiscencije na vlastito djetinjstvo.
Ideja „bijele kocke“ kao idealnog miljea za prezentiranje umjetni?kih radova, koji su sami za sebe zaokruženi autonomni entiteti, potje?e iz faze modernizma. U našem slu?aju nosi nekoliko konotacija. Milijana Babi? ovaj neutralni prostor, koji je u pravilu neovisan i izdvojen od vanjskih faktora, problematizira paralelno s (našim, uobi?ajenim) dnevnim boravcima. Ona provjerava neutralnost / definiranost ovih prostora uvode?i jedan u drugi. Dnevni boravak uvodi u galeriju. Jedan je realan, a drugi irealan. Ovdje umjetnica doti?e postmodernizam po izboru teme, materijala i na?inu plasmana umjetni?kog promišljanja.
Jasno nam je da dnevni boravak biva „bijela kocka“ jedino u trenucima kad kre?imo ili prije useljenja u novi stan. Kasnije ideja dnevnog boravka kao „bijele kocke“ biva zatrpana mnogim predmetima koji nam nešto zna?e. ?esto se ta „bijela kocka“ pretvara u sajam ?udnih predmeta oko kojih se ?esto spoti?emo. Galerija ima bolju sre?u kad je u pitanju ideja „bijele kocke“. Ona barem svakih 2-3 tjedna biva o?iš?ena i nanovo ispunjena umjetni?kim predmetima.
Milijana Babi? manipulira tematikom motiva koji tek moramo otkriti / docrtati. Ona ne sakriva sasvim situaciju koja nas o?ekuje na kraju suradnje. Ona nam unaprijed ozna?uje ideju prostora i atmosfere koji ?e se pojaviti kad linijom spojimo zadane brojeve. Ostali elementi koje možemo dora?ivati su unutar tamnih ocrtanih linija. Zanimljivi su motivi koje iz repertoara bojanki autorici ?ine smislenu cjelinu galerijskog postava. Tu je neizostavna fotelja / kau? s muškim likom koji ?ita novine. Stol s vazom, nekoliko knjiga, okviri s motivima koji sli?e na uobi?ajene motive prosje?nih dnevnih boravaka. Naravno, tu je obvezatan kamin. Skoro da možemo tvrditi da su pred nama arhetipske situacije dnevnog boravka u popodnevnim ili nedjeljnim satima. Socijalna problematika uo?ljiva je po motivima i po uvriježenom ?inu ?itanja novina koje ?ini uvijek muškarac. Tako autorica ovdje posredno problematizira i žensko pitanje. Najvjerojatnije možemo ženski lik u bojanci prona?i u kuhinji ili kako se žena igra s djetetom. Uloge su još uvijek strogo podijeljene. U bojanke još nije ušla suvremenija, liberalnija ili alternativna ikonografija. Zašto na kau?u ne bi bila žena? Na žalost, ukorijenjeni stereotipi o domu, porodici, muškarcu u papu?ama, kaminu, kau?u, fotelji prisutni su ve? od najranije dobi, kao i plava boja za dje?ake a roza za curice.
Milijana Babi? spekulira s nekoliko stvari. Tu je koncept igre, interakcija promatra?a koji postaje sudionik i neuobi?ajeno interveniranje na bjelinu galerijskog zida. Autorica predstavlja osmišljenu igru. Ciljano, kao predložak, uzima atmosferu dnevnog boravka i s njome gradi ponudu. Ovaj stereotipni predložak, koji ozna?ava obitelj, salon, skupljalište, odmorište, problemati?an je autorici. Svoju interaktivnu pri?u ona gradi upravo na toj osnovi. Ona nas iz dnevnog boravka vabi da se pokrenemo posjetiti galeriju, a ondje nam nudi iluziju istog prostora iz kojeg smo pokrenuti. I više od toga: ako citiramo Paula Klee-a koji kaže: „Umjetnost ne prenosi vidljivo, ona stvara vidljivim“, u tom slu?aju Milijana babi? inicira, a promatra? je pozvan da stvori vidljivim. Ostale asocijacije, koje zasigurno nisu neznatne, ostavljamo senzibilitetu pojedinca koji sudjeluje u ovoj igri. (REX)
