PULSKA TENISKA LEGENDA
Tekst/foto:Neven Lazarević
Udarajući drvenim badmintonskim reketom po teniskoj loptici koja se nekontrolirano odbijala od dvorišnog zida, te davne 1955.godine, sedmogodišnji Marijan Ribarić nije ni slutio da će tenis biti i danas, pedeset godina kasnije, ostati, njegovo zanimanje, ljubav i životni stil. Marijan Ribarić, poznatiji i kod nas i u svijetu kao - Riba, u proteklih pola stoljeća , najtrofejniji je tenisač Pule i Istre. Prve, organizirane treninge, Riba i ostali pulski klinci su imali u tadašnjem Sportskom društvu "Partizan" pod paskom Drageca Škofa, koji se brinuo o rekvizitima i ostalim tehničkim stvarima, dok su treninge odrađivali sami. Nije bilo televizije ni video uređaja, nije bilo ni trenera. Mlađi su učili od starijih, lošiji od boljih, a već nakon tri godine, tamo negdje 1958. godine počeli su i prvi pionirski turniri po Hrvatskoj i ostatku bivše države. 1962. godine, kada je već bio među najboljim juniorima Jugoslavije, a Teniski klub "Pula" bio prvak države, Riba dobiva stipendiju INA-e, te brani boje TK "Trešnjevka" iz Zagreba, u kojemu su tada igrali i Vogrinec, kasnije poznati stolnotenisač, te pjevač Ivica Šerfezi, u to vrijeme četvrti igrač Jugoslavije. Slijedeće tri godine Riba niže uspjehe u klupskim takmičenjima, da bi kao 17-godišnjak nastupio za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije na Galea-cupu u Španjolskoj, na kojemu su u finalu poraženi od domaćina, nakon što su svladali i Engleze i Brazilce. Slijede turniri i klupska takmičenja. Sa 23 godine osvaja "Istarsku rivijeru" i tako tri godine uzastopno, na turnirima u Splitu, Osijeku, Dubrovniku i Beogradu marljivo skuplja bodove, te 1974. godine izbija na prvo mjesto Jugoslovenske rang-liste ispred puno poznatijih Pilića i Franulovića.
- Nije bilo lako tada baviti se tenisom, koji je u Jugoslaviji bio tretiran isključivo kao amaterski sport. Studirao sam tada na zagrebačkom DIF-u i paralelno na pulskoj Višoj ekonomskoj školi, putovao na turnire, imao obaveze prema reprezentaciji, a kako bih to mogao i financijski pokrivati, provodio sam po dva-tri mjeseca godišnje u Njemačkoj, igrao za njihove klubove, pomalo se počeo baviti i treniranjem njihovih igrača, a sve se to i dobro plaćalo. Te, 1974. i slijedeće 1975. godine igrao sam za reprezentaciju Jugoslavije u King's Cupu i Davis Cupu, na turniru u Beču osvojio naslov Internacionalnog prvaka Evrope, pobijedivši u finalu wimbledonskog pobjednika i prvaka Amerike Stan Smitha. Na kraju sam se pozdravio sa amaterskim bavljenjem tenisom i potpisao profesionalni ugovor u Njemačkoj.- prisjeća se Marijan Ribarić svoga odlaska iz Pule i Jugoslavije.
-U Stuttgartu preuzimam kormilo kluba "Geroksruhe". U nekoliko godina taj klub postaje prvak Evrope u juniorskoj konkurenciji, a i seniorske ekipe su bile vrlo uspješne i u prvoj i u drugoj Bundes-ligi. Sedam godina je u mom klubu trenirao i Carl-Uwe Steb, koji je s Borisom Beckerom osvojio i prvi Davis Cup za Njemačku pobijedivši Wilandera u Švedskoj. Vrlo brzo sam postao savezni trener reprezentacije Savezne države Baden-Würtenberg te standardni broj 1 igrač te savezne države kao prvi stranac koji je za njih nastupao bez obavezne promjene svoga državljanstva. 1983. godine sam osvojio i naslov prvaka te države u kategoriji igrača do 35 godina.
Riba je danas opet u Puli. Odlazi po pozivu na veteranske turnire u Njemačku, trenutno je i trener mlade nade njemačkog tenisa, Martina Krügera, koji upravo dokazuje svoje vještine na američkom Orange bowlu, kao savjetodavac i šef-trener gostuje u četiri njemačka kluba, dokazujući da se i na pragu šezdesete godine života, ne sprema za mirovanje, ili, nedajbože, mirovinu.
Tenis u perajama
Kada je prije tridesetak godina na jednom egzibicijskom turniru s kojega je sav prihod išao u humanitarne svrhe, Ribarić za protivnika dobio tadašnju prvakinju Njemačke Heidi Eisterlehner, kao pravi istarski gentleman, odlučio joj je pružiti i šansu da pobijedi. Meč je odigrao u perajama i - pobijedio! Senzaciju koju su zabilježile sve njemačke novine i televizijske kuće, ponovio je na još dvadesetak humanitarnih turnira, a njegovu igru, brzinu i snalažljivost u perajama, osjetili su i neki pulski tenisači.
"Riba tennis-camp"
Osamdesetih, prijeratnih godina, u Puli se vrlo često moglo sresti tenisače koji su na svojim trenerkama i majicama nosili znak s oznakom "Riba tennis camp". Tih godina je Marijan Ribarić, kao začetnik "teniskog turizma" dovodio oko Uskrsa, i po četiri stotine njemačkih tenisača na pripreme, puneći u predsezoni hotele "Histriu", "Brione" i "Palmu" te zakupljujući i do četrdeset teniskih terena u Puli i okolici. "Riba tennis camp" je doveo u Pulu, do 90-te godine, preko 3500 tenisača iz Njemačke.
fotka 1:
Sedamdesete godine prošloga stoljeća bile su godine u znaku Ribe.
fotka 2:
Od svih osvojenih nagrada i pehara u karijeri, Marijan Ribarić na prvom mjestu ističe svoj najdraži trofej - desetogodišnju kćerku Nastasiju.
fotka 3:
Egzibizijski meč u perajama protiv Heidi Eisterlehner zabilježile su i njemačke novine. Ribarić je pobijedio prvakinju Njemačke 6:2, 6:2.
fotka 4:
"Prvi brk" njemačke Bundes-lige ranih 80-ih
