GALERIJA FONTICUS GROŽNJAN, ČETVRTAK 17. VIII. 2017. U 20.00 SATI
Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja kolektivni, tematski, likovni projekt NARCIS - Od portreta do pamfleta, a čije će se otvorenje održati u četvrtak, 17. kolovoza u 20 sati, u galeriji Fonticus u Grožnjanu.
OD PORTRETA DO PAMFLETA
Većina nas zna što podrazumijeva pojam „narcisoidan“. To je karakteristika pojedinaca da sam sebe voli, cijeni i poštuje na način koji prelazi razinu na kojoj se poštovanje i ljubav mogu plemenito i iskreno osjetiti te iskazati nekoj drugoj osobi. Ime potječe iz grčke mitologije. Narcis je lijepi mladić iz Tespije u Beotiji koji se zaljubio u vlastiti odraz u jezeru. Karakteristike narcisoidnosti povremeno iskazujemo svi. Pokazuje se da je ovaj poriv, u trenucima kada je umjeren do nivoa samopoštovanja, nužno iskazivati – naročito u ovo recentno vrijeme u kojem se velika većina ljudi gura u neimaštinu, loše ih se plaća i podcjenjuje na mnogim područjima. Svjedočimo da se podivljali kapitalizam ne libi grubo uništavati samopouzdanje i sigurnost pojedinca.
Ovaj projekt okupio je jedanaest ljudi, deset autora i kustosa. Čini se da smo svi sa zanimanjem prihvatili zadatak. Umjetnici pripadaju likovnom krugu Kolonie Wedding iz Berlina. To su: Cristina Artola, Jovan Balov, Andrea Čović Ružić, Archi Galentz, Alexander Horn, Karen Stucke, Kata Ungar, Josef Vilser, Veronika Witte, Andreas Wolf. Pregledavajući radove, čarobnjaštvo kreativnog zapažanja i oblikovanja iskazuje se na više načina. Čitamo senzibilnost koja slijedi ponuđene tragove evokacije. Uzbuđujuće i u isto vrijeme mirno, bez egzaltacije. Navedeni smo na razmišljanje, a autori nam nude rješenja: humorno, dokumentarno, aktivistički na figurativan ili apstraktan način. Prisjećam se romana „Narcis i Zlatousti“ kojeg je veliki njemački pisac Hermann Hesse objavio 1930. godine. Hesse dokazuje da različitost ne mora razdvajati, nego može pružiti nove poticaje te obogatiti one koji su u stanju pojmiti da njihovo shvaćanje nije jedino moguće i prihvatljivo. Roman je razrada motiva opreke između duhovne, misaone egzistencije i čulnog načina življenja, logosa i erosa, dokazujući da upravo opreke međusobnim suprotstavljanjem dovode do novih spoznaja i novih kvaliteta. Na nama je da prihvatimo ponuđeni trag. Okrećući se radovima projekta, percepcija nam postaje bogatija za likovno ponuđena, raznorodna problematiziranja pojma posuđenog iz tradicije.
Sadržaj i atmosfera radova, cijelog niza, u interesnom su skladu. Autori nam aktiviraju znatiželju. Inicirani smo na kretanje, istraživanje niza. Nakon jednog rada, odmah tražimo sljedeći. Odmjereno lirski pristup i promišljeno likovno oblikovanje odlike su ovog projekta. Nizanje/otkrivanje značenja mistificiranog, alegorijskog lika postupno nas dovodi do prihvaćanja serije radova. Tijek godina, rabljenost ideja, osoba i vremena, postavljena je na upit. Igra kao da neminovno temu oživljava i propituje njenu vrijednost u suvremenosti. Krhki i decentni oblici nekih radova, trenutne dojmove podastiru sljedećem trenutku ka nekom drugom mogućem tumačenju.
Legendu o Narcisu Oscar Wilde maestralno je završio unoseći sumnju u slojeve događanja. „Kada je Narcis umro, došle su Oreade, gorske vile, i vidjele da se jezero od slatkovodnog pretvorilo u površinu slanih suza.... Zašto plačeš? - pitaše Oreade. Oplakujem Narcisa - reče jezero. Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa, nastaviše one. Ali, konačno, unatoč tome što smo mi stalno trčale za njim, ti si jedino imalo priliku da izbliza promatraš njegovu ljepotu. Jezero upita: Narcis je bio lijep? Iznenađene Oreade odgovoriše: Tko bi to bolje od tebe mogao znati? Naposljetku, o tvoje se obale svakog dana naslanjao. Jezero je na trenutak zašutjelo. Konačno jezero progovori: Da, oplakujem Narcisa, ali ne zbog njegove ljepote, već što sam moglo, svaki puta kada bi legao na moje obale, u dubini njegovih očiju, vidjeti kako se oslikava moja vlastita ljepota...“ (rex)
