ISTARSKE LEGENDE (11)
Legenda o Groti sv. Stipana (stijeni sv. Stjepana) nad Istarskim toplicama vezana je uz nastanak ljekovite vode na tom lokalitetu u dolini rijeke Mirne. Mnogi su putopisci i znanstvenici pisali o otkriću sumporne vode, koja liječi kožne bolesti i reumatizam.
Romantična legenda kazuje o čednoj i dobroj djevojci, koja je zbog optužbe za nemoral odlučila sebi oduzeti život. Naime, jedan oprtaljski grof loveći po području motovunskih šuma susreo je djevojku Mariju dok je ona čuvala ovce i prela vunu te potpuno zaluđen njenom ljepotom strasno zaljubio i ne gubeći vrijeme zaprosio Mariju. No, zatečena i preplašena djevojka bila je zaljubljena u kmeta Jakoma, svog susjeda.
Kćer oprtaljskog podesta bila je zaljubljena u tog grofa, te je zbog ljubomorne pakosti širila glasine da je Marija lakomislena grešnica. Čuvši te klevete o Mariji, Jakov prestade gajiti nježne osjećaje prema njoj i uskrati joj ljubav.
Kako se Marija nije mogla pomiriti da ju Jakov više ne voli, odlučila se popeti na 85 metara visoku stijenu koja natkriva izvor vode i zavjetovala se sv. Stjepanu: „Ako sam grješna, neka skokom u ponor poginem, a ako sam nevina, neka ispod mojih nogu poteče voda koja će liječiti ljude“. Prema legendi, Marija je skočila, ostala živa, te je otada to mjesto bilo izvorištem ljekovite vode.
Prema priči, djevojka je skočila, ostala živa, te je otada to mjesto bilo izvorištem ljekovite vode. Stijena s koje je skočila nazvana je po sv. Stjepanu, a na tom se mjestu u dva navrata, u 16. i 19. stoljeću gradila crkva, sa širokim pogledom na dolinu Mirne.
U blizini su pronađeni i natpisi u kamenu, stari rimski novac i nakit, a prvi pisani dokumenti koji potječu iz 1650. godine, kada je biskup Tomassini zapisao: “U motovunskim šumama izvire topla voda sa sumporom, čiji se potok ulijeva u rijeku Mirnu. Seljaci se peru u toj vodi i time liječe reumatizam i razne bolesti kože.”