IZ KNJIGE AUSTROUGARSKE VILE I KUĆE U PULI
Autor: Branko Perović
Obitelj Josipa Krmpotića, tiskarskog nakladnika i poduzetnika iz Pule, stanovala je od 1910. godine u vlastitoj kući koja se nalazila u Šišanskoj ulici broj 24 /sadašnja Mletačka 14/. Ona je prije preseljenja u ovu kuću, stanovala na katu u zgradi u Ulici Cenide broj 2, koja je u II. svjetskom ratu srušena, a u njoj je bila stara Gradska knjižnica. To je bila skromna obiteljska prizemnica, u čijih su pet soba za stanovanje iznad tiskare stanovale tri obitelji Krmpotić s dvanaest članova. Među njima se isticao sin Mario, koji je studirao i doktorirao u Beču, a bio je angažiran u povijesnim danima Pule 1918. godine. U njenom je podrumu bila tiskara s ručnom slagarnom s dvama strojevima za slaganje, s dva tiskarska stroja, tj. "Flaschmaschine", na kojima su se svake noći tiskali dnevni listovi, a tu je bila i knjigovežnica te uredništvo. Josip Krmpotić došao je u Pulu 1898, u zrelim tridesetim godinama kao poslovođa prve hrvatske tiskare, čiji je osnivač i vlasnik bio Andrija Gabršek. Josip je počeo kao mali zagrebački tipografski naučnik i tipografski radnik, a radio je kod dobrih poslodavaca u Zagrebu, Gorici, Trstu i Puli. Time su stvoreni uvjeti da hrvatski list "Naša sloga" koji je izlazio u Trstu od 1870., prijeđe u Pulu i tiska se u hrvatskoj tiskari. Sljedeće godine 1899. tiskara je protokolirana kao vlasništvo Josipa Krmpotića pod nazivom "Tiskara J. Krmpotić i drug", iako i dalje ostaje Gabršekova i mjesec dana poslije njene registracije počinje se u njoj tiskati "Naša sloga", tj. 6. VII 1899. godine. Kako je tiskara koju je osnovao Gabrešek prešla u konzorcij, u kome je u početku bio Krmpotić, a kasnije iz njega istupio, Krmpotić je, uz pomoć Gabršeka, otkupio malu Klapisovu tiskaru i od 1906. počeo raditi za svoj vlastiti račun i pod svojim imenom. Poduzeće Josipa Krmpotića razvilo se u malu horizontalnu koncentrac¬iju tiskarskih poslova, a težište tih radnji bili su obrazci za računovodstvo ratne mornarice i vojske. Godine 1905. oglašava Josip Krmpotić popis od 130 raznih vrsta tiskanica, formulara i knjiga samo za računovodstvo ratnih brodova, koje se mogu naručiti po rednom broju i nabaviti samo u njegovoj tiskari. Krmpotićev poslovni centar bio je u prizemlju zgrade u Ulici Cenide br. 2, a u ured se ulazilo redovno kroz papirnicu i iznimno kroz sporedni ulaz. Uz tiskanice koje su se naručivale u papirnici, prodavao se i papir, pera, crnilo, olovke, izrađivali su se pečati, ukratko sav uredski materijal. Druga tiskara, koja je tiskala novine, nalazila se u Šišanskoj 24, a kako je tiskao i njemačke i hrvatske knjige, imao je dvije knjigovežnice, jednu u Šišanskoj, a drugu u Ulici Cenide. Tijekom I. svjetskog rata njemu su pripadale još dvije tiskare, obje u Šišanskoj ulici broj 3, čime se osposobio za izdavanje triju dnevnih listova, na hrvatskom, njemačkom i talijanskom. Na Arsenalskoj obali Krmpotić je otvorio podružnicu koja je prodav¬ala isključivo hrvatske knjige, srećke lutrije i dnevne listove iz Zagreba, Ljubljane, Beča i Praga. Josip je bio izra-zito poslovan čovjek i uspješni
kapitalistički organizator, držeći se načela rentabilnosti. Imao je mnogo izdavačkog iskustva, a bio je prava osoba za izdavanje "Hrvatskog lista". Tome je doprinosio i rad na izlaženju, njemačkog dnevnog lista "Polaer Tagblat" od 1905, koji je neko vrijeme nosio ime "Polaer Morgenblatt", a uređivao ga je Krmpotić. Dnevnik Hrvatski list počeo je izlaziti u Puli 1. VII 1915., a izlazio je redovito svakog dana ujutro, i ponedjeljkom. List nije izlazio od 30. III. do 6. IV. 1918. zbog policijske zabrane. Do posljednjeg broja od 2. XII. 1918. izašao je ukupno 1221 broj lista, ali kako je list izlazio do prvih dana siječnja 1919., objavljeno je svega oko 1250 brojeva. Neposredan povod za pokretanje stalnog dnevnog lista bila je obustava "Naše sloge", odmah poslije ulaska u I. svjetski rat i tijekom evakuacije Pule i pulskog kotara. Zadnji broj lista "Naša sloga" izašao je 25. I. 1915., a prvi broj Hrvatskog lista pet tjedana kasnije. Za izlaženje "Hrvatskog lista" zaslužan je veći krug ljudi, a među njima posebno Dragutin Prica, tada kapetan linijskog broda i upravnik vojnog odjeljenja lučkog admirala Čeha Chmelarža, dr. Mario Krmpotić, Josip Krmpotić i Frane Barbalić. Od početka izlaženja lista do 29. IX. 1918. izdavač i vlasnik lista bila je "Nakladna tiskara Jos. Krmpotić", a otada do obustave kao vlasnik i izdavač potpisivao se dr. Lovro Škaljer, premda promjena nije bilo. Obitelj Krmpotić izdavala je list i tiskala ga u vlastitoj tiskari od početka do kraja, a sav dobitak i deficit pokrivao se iz njene imovine. Kada su Talijani 5. XI 1918. ušli u Pulu, većina politički angažiranih istarskih Hrvata iz grada uhapšena je i konfinirana na Sardiniju, a među njima je bio i Josip Krmpotić. Njegova supruga otišla je s njim, djeca su emigrirala u Ljubljanu, a on je zauvijek ostavio svoju kuću i životno djelo. U zgradi je do 1921. bila smještena Radnička komora, a iste su je godine, kao i pulski Narodni dom, spalili talijanski fašisti, koji su se počeli organizirati i u Puli.
