STRUGALICA
Piše : Damir Strugar
Samo jedan telefonski poziv bio je dovoljan da skočim u metropolu i provedem Martinje u veselom i zanimljivom društvu. Naravno, razlog mog odlaska u Zagreb bio je pokušaj pronalaženja menadžera za jednu glazbenu zvijezdu u usponu, o čemu sam već u Strugalici pisao. Prvi na koga sam naišao šetajući Bogovićevom ulicom od Cvjetnog trga prema trgu Bana Jelačića bio je Sandi Cenov. Uvijek nasmijan i mladolikog izgleda! Kao da je vrijeme za njega stalo.
E moj Strugy! Nikad više onih vremena “POP Extra” i “Đoserovog Memorijala”! sa sjetom se prisjeća Sandi. Kako su to dobre novine bile i kakva je to veličanstvena manifestacija bila. Danas je estrada zamrla i snalazimo se na razne načine. Bio sam nedavno u Srbiji, tamo još uvijek drže do glazbenih zvijezda! kaže mi Sandi upoznajući me sa svojom suprugom, s kojom ima dvoje djece. Kaže mi i da je ljetos imao vrlo dobar nastup sa svojim pratećim bendom u jednom klubu u Puli.
Put me dalje nanosi do tržnice Dolac i ulice Pod Zidom. U njoj je istoimeni kafić talijanskog stila nedavno otvorio Darko Janeš, glumac, radijski i televizijski voditelj. Veliki ljubitelj Pule i česti medijski promotor istarskog turizma, kaže mi da lokal vodi njegov sin, da je za izgled interijera zadužena supruga Đurđa, a da je njegova uloga u caffebaru tek počasna.
Naravno, ne odričem se glume! Evo trenutno mi na različitim televizijama idu čak tri reprize sapunica u kojima nastupam. Uskoro mi slijedi uloga na filmu i još jedna u teatru! kaže mi uvijek dobro raspoloženi Darko. I dok ćakulamo i ispijamo hladni proseco, odlazim poslom dalje...
Dakako, valjalo je prezalogajiti, a stari me prijatelj iz bolje estradne prošlosti pozvao na druženje u čuveni lokal N.K. “Trnje”. Koji je daleko poznatiji od istoimenog kluba u kojem je davnih dana ponikao čuveni Dinamov golgeter – Snješko Cerin.
A u N.K. “Trnju” susrećem gazdu Žareta Čuljka, velikog navijača N.K. “Zagreba” i čovjeka, koji restoran poznat po odličnom roštilju, vodi puna tri desetljeća. Nakon što se naš stol dobrano najeo dimljenih vješalica, zapečenog gravčeta i šopske salate, javljam se susjednom stolu. Za kojim zatičem Stanka Šarića, vođu i glavnog vokala legendarnih “Zlatnih dukata”, kasnije prozvanih “Najbolji hrvatski tamburaši”. Prisjećamo se zajedničkih dogodovština. Podsjećam Stanka da još uvijek rado pogledam na “Youtubeu” njihov spot i istarsku himnu “Krasna zemljo”. To je raritet da je ta pjesma odsvirana uz pratnju tamburica. Uostalom, pogledajte i sami, ako ne vjerujete: [url=http://www.youtube.com/watch?v=i6CZg3gorfM]http://www.youtube.com/watch?v=i6CZg3gorfM[/url].
Red po red prijatelja i druženja, s nostalgičnim prisjećanjem na bolju estradnu prošlost, valjalo je zaključiti na Martinje. Spojio sam ugodno s korisnim, pa sam se s prijateljem i estradnim menadžerom Duškom Srijemcem našao na večeri kod čuvenog zagrebačkog ugostitelja Milana Labusa, nedaleko stadiona Maksimir. Duško je inače zauzet organizacijom čestih nastupa svoga komičarskog pulena Željka Pervana, a nedavno je radio i nekoliko koncertnih nastupa Marijana Bana i njegovih “Diktatora”. Kažem mu da me jedna glazbena zvijezda u usponu zamolila da joj pronađem menadžera koji bi joj vodio posao, ali da je apelirala za diskreciju. Srijemac veli da mu se ponuda sviđa i da će o njoj razmisliti. Ali tko će dalje razmišljati o poslu, kada nam je na stol stigao friško ispečeni roštilj?!? Rex
