Koliko puta smo upalili sva četiri da skoknemo negdje…?

PISMO ČITATELJICE
Čitateljica Regional Expressa čiji su podaci poznati redakciji uputila je dopis vezan uz parkiranje u Puli, a govori o onim situacijama kad parkiramo sa sva četiri da samo nešto skoknemo ni ne sluteći da smo nekome zadali muke, u ovom slučaju invalidu…. Pročitajte njezin dopis koji je nastao nakon šetnje gradom, a sve je potkrijepila i fotografijama:


'Opće je poznato da ovaj grad naprosto vapi za parkirnim mjestima, pa u te detalje ne bih zalazila. S druge strane je tu komotnost pojedinaca koji bi najradije svog limenog ljubimca "utjerali" u objekt u koji su primorani ući pješke, no i to je d(r)uga priča.

Ne znam koliko građana ima mogućnost neometanih prolazaka po pločnicima, jer su automobili parkirani tako da ponegdje nema izbora nego spustiti se na prometni kolnik, ali čak nam je i to postalo normalno kao pješacima. Sve dok ne postanete pješak koji ispred sebe vozi dječja ili invalidska kolica. E, onda bi to trebao postati sveopći, a ne samo osobni problem i prepreka. Nažalost, doživjela sam (ne jednom) situacije s obje vrste kolica.

Radim kao osobni asistent sveukupno preko osam godina. Moj posao među ostalim podrazumijeva i odlaske u šetnje u kojima je moja uloga pratnja osobe s invaliditetom. Tko ne zna (a velika većina ljudi ne zna) što znači izlazak iz kuće i odlazak u šetnju gradom s invalidskim kolicima, neka si to slobodno u ovom trenutku zamisli. Ukratko - potrebna je čitava logistika, na koju su obitelji već naviknute i kojima je to rutina, dok je nekima nezamislivo.

U mnoštvu takvih šetnji, moja korisnica je već navikla da ja (kako bih sačuvala vlastite živce i strpljenje) vozače koji tako "sjajno" parkiraju od milja zovem "genijalci". E, u jučerašnjoj šetnji našom prekrasnom, suncem okupanom Pulom, iza nas se parkirao jedan "genijalac". Riječ je o mjestu iza parkirnog mjesta predviđenog za invalide, na Giardinima, ispred marketa.

Na prvi pogled se čini da je osoba negdje "skoknula" na minutu - dvije, jer je ostavila "upaljena sva četiri", no budući da smo mi vozilo zatekli u takvom stanju, a čekali još punih dvadeset minuta (u nadi da će se vozač pojaviti), jasno je da je osoba planirala ostati parkirana znatno više minuta od jedne.

Pitate se zašto brinuti o automobilima parkiranima na krivim mjestima? Jer je problem kako osobu koja je u kolicima staviti u vozilo.
U ovom slučaju osoba u kolicima ulazi u automobil pomoću metalnih šina koje se otvaraju na određenu dužinu, kako bi se mogao uzeti određeni zalet i uvesti kolica u automobil. Po fotografijama se može zaključiti koliko nam je mjesta vozilo iza nas ostavilo.

Jesmo li trebali još čekati na suncu ili zvati nekoga u nadležnosti (Pulaparking?)?

Nepropisnost, komocija ili nešto treće? Moj zaključak je, a i smisao ovog teksta: samo mrvicu više "sluha", molim... Ako već ispred sebe vidite vozilo s oznakom invalidnosti, zapitajte se stojite li na pravome mjestu. Samo to.
Vjerna čitateljica'.
REX

Facebook komentari