Knjiga pjesama Miroslava Sinčića „Vrisci i poljupci“

SVEČANA PROMOCIJA I PREZENTACIJA U ZAVIČAJNOM MUZEJU, BUZET
Ovih je dana izašla iz tiska najnovija zbirka pjesama Miroslava Sinčića pod naslovom „Vrisci i poljupci“. Svečana promocija i prezentacija knjige održat će se u buzetskom Zavičajnom muzeju, u petak 29. svibnja s početkom u 19 sati.Nakladnik je buzetsko Pučko otvoreno učilište „Augustin Vivoda“ koje ovom publikacijom, kao prvom u nizu,  otvara novu izdavačku knjižnicu „Bibliotheca poetica piquentina“.Urednik knjige je Vladimir Pernić,  grafički urednik David Ivić, a recenzent Daniel Načinović. Knjiga je opremljena s 25  ilustracija u boji akademskog slikara Zlatka Sirotića iz Zagreba. U okviru programa predstavljanja knjige, upriličit će se i izložba originalnih ilustracija Zlatka Sirotića koju prati kolor katalog. Predgovor za katalog napisala je povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Gorka Ostojić Cvajner iz Pule. Uz katalog ilustracija, knjiga sadrži i nosač zvuka na kojem je pohranjen originalni glas pjesnika u interpretaciji vlastitih stihova, na standardu i na dijalektu, te razgovor autora i urednika zbirke. Knjiga je tiskana u zagrebačkom Grafomarku, u nakladi od 400 primjeraka. Ima 112 stranica, a realizirana je u tvrdom uvezu, s ovitkom.
Pokrovitelji projekta su: Grad Buzet, Istarska županija i Ministarstvo kulture RH. Najnovijom zbirkom pjesama „Vrisci i poljupci“ Miroslav Sinčić je dosegao sam vrh svoga pjesničkog stvaralaštva, svrstavši se ovim lirskim opusom, među najznačajnije predstavnike suvremenog hrvatskog pjesništva. Riječ je o zbirci koja se sastoji od ukupno 56 , uglavnom refleksivnih, pjesama (od kojih čak 15 soneta). Većim dijelom zastupljene su pjesme na književnom standardu te Sinčićeva recentna  dijalektalna lirika. Pjesme su razvrstane u pet poglavlja: Elegije o Gradu (soneti),  Južni vrtovi, Usputni predjeli, Iz tajnoga pretinca, Na letući barki (dijalektalna lirika).
Dva velika hrvatska umjetnika, Miroslav Sinčić i Zlatko Sirotić, pjesnik i slikar, svaki na svoj način, izražavajući se svaki u svome umjetničkom mediju, podastiru čitatelju/gledatelju  istu poruku, nudeći mu komunikaciju s ovozemaljskim i onozemaljskim, s javom i snom, s prošlošću i sadašnjošću, trenutkom i vječnošću.  Dokazavši se već nebrojeno puta svojim umjetničkim radovima, i Sinčić i Sirotić, svaki ponaosob, u gotovo svakom svom umjetničkom ostvaraju, donose slike/motive/detalje zavičaja, poput svojevrsnog umjetničkog genetskog koda koji ih prati kao sjena, htjeli to oni ili ne. Taj neizbrisivi zavičajni rukopis više je nego snažno prisutan u „Vriscima i poljupcima“: - kod Sinčića,  u stalnim vraćanjima zavičaju, gradu, Gradu (Buzetu?) i onome što je od grada ostalo, a nad čime lebdi i o čemu glagolja „samotni poeta“; - kod Sirotića, koji je uz motiv grada Buzeta ( ali i drugih istarskih gradova) vezan desetljećima, opjevavši ga slikarskom odom, kroz stotine likovnih kompozicija u svim slikarskim tehnikama, taj je kod snažno isplivao na površinu. Vjerojatno je upravo zato Sirotić tako suptilno doživio i proživio  „Vriske“ i tako snažno reagirao slikarskim potezom, pretvarajući Sinčićeve poetske slike, u oslikane sonete.
Ovom se ilustriranom zbirkom pjesama dogodio savršen umjetnički dodir, svojevrsno prožimanje stvaralačkog impulsa i zanosa,  ne samo dvaju umjetnika istih - buzetskih – korijena (Sinčić je iz Račica, a Sirotić je podrijetlom iz Sovinjštine), već i prožimanje dviju  osobnosti izuzetno suptilnih perceptivnih moći i snažnog izražajno kreativnog potencijala.  U konačnici, dobili smo knjigu koja čitatelju nudi vrhunske stihove, izuzetne ilustracije, autentičan glas pjesnika pa čak i univerzalan jezik glazbe koja, u ulozi zvučne kulise, ritmički prati Sinčićeve stihove uokvirujući ih u male poetske cjeline.
CITATI IZ RECENZIJE  D. Načinović:
„U panorami suvremene hrvatske lirike, napose u okruženju užeg i šireg zavičaja – rodnih Račica, Buzeštine, Istre - poezija Miroslava Sinčića ukazuje na jednog od najsugestivnijih interpreta disanja podneblja u vremenu, tu gdje se biće prostora ogleda u mediju ljudske posrednosti. „Vrisci i poljupci“ su nova, darovita i sintetički oblikovana struktura umjetničkog vidokruga u kojem estetsko i etičko nalaze koordinirani hod a reljefni i pregledni slog knjige daje na uvid najbolje vlastitosti književnih metamorfoza u kojima su pejzaž duše i krajobraz proživljenih i naslućivanih tragova predaka i suvremenika dio harmonije u kojoj isprva prepoznajemo autora koji desetljećima podneblju i vremenu daruje svoju liru, promišljanja i osjećaje.“
„U takvu vidokrugu knjiga pjesama „Vrisci i poljupci“ lirsko je, gotovo dnevničko svjedočanstvo o putanji življenja, rasapa i sabiranja, zdvojnosti i postojanosti; istom mjerom i prostrana širina za čitateljski dodatak ponaosobna iskustva, neovisno o svjetonazornim polazištima i životnoj dobi. Putujući zajedno s pjesnikom kroz krajobraze duha što ćemo ih s lakoćom povezati uz disaj vremena, čežnju predaka i paradokse suvremenog trijumfa banalnosti, ovdje na poseban način uranjamo u Sinčićevo izoštreno prožimanje svjetla i sjene,  kroz rimotvornu disciplinu soneta i razuđene rukavce oblikovno slobodnih stihova.“
„Miroslav Sinčić jedan je od bardova moderne čakavske lirike, spontan u izričaju, odmjeren i sugestivan u lingvostilističkoj „ekonomiji“ izraza. U ovom je ciklusu, u tom registru, još određeniji.“
„Vrisci i poljupci“ Miroslava Sinčića album su retrospekcije na životnome putu, poetski samogovor i poruka, zbir vlastitosti poetskog oblikovanja što u hrvatskome novijem pjesništu ostavlja duboku brazdu, raspoznatljiv potez i stilističku osebujnost. Sinčić kroz ovu knjigu doziva i etape svoga dosadašnjeg književnog, poetskog putovanja, nadomećući nove vibracije, rastvarajući nove vidike, postavljajući nova pitanja.“
CITATI IZ TEKSTA U KATALOGU
Gorka Ostojić Cvajner:
„Zlatko Sirotić imponentan je vladar velikog u malom. Umjetnik je sinteze koji senzibilno prima pjesničke signale Miroslava Sinčića, dajući im imaginativno simbolički značaj. U tom autorskom, interpretativnom prosedeu nadahnuto koristi tragove i znakove povijesne kulture i baštine, interpolirajući ih mudro u ovovremeni kontekst, pa je iščitavanje moguće više na asocijativnoj nego li na realnoj osnovi.
U tom smislu, suptilna simbioza između stiha i slike stvorila je ono čudesno jedinstvo između pisane i vizualne umjetnosti kojim su pjesnik Miroslav Sinčić i slikar Zlatko Sirotić dobrom i lijepom knjigom dali jedan  osobit duh, istinsku proporciju ovom vremenu i prostoru.“
BIOGRAFIJE
Miroslav Sinčić rođen je 22. veljače 1937. u Račicama kod Buzeta. Diplomirao na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Radio je kao učitelj, nastavnik, djelatnik u kulturnim ustanovama, novinar, publicist, bio je glavnim urednikom pulskoga dnevnika "Glas Istre". Od 1993. g. u mirovini. Privatni je nakladnik, vlasnik i urednik Izdavačkoga poduzeća "Reprezent". Živi i radi u Račicama.
Prve književne tekstove (novele i pjesme) objavio je 1954. godine u srednjoškolskim časopisima: zagrebačkome "Poletu" i pulskome "Istarskom borcu".
Kao urednik potpisuje mnoštvo knjiga iz područja hrvatske kulturne, književne i umjetničke baštine Istre, primjerice niz "Novija istarska lirika". Urednik je i nakladnik tradicionalnoga godišnjaka "Franina i ]urina". Bio je urednikom časopisa "Istarski mozaik" i "Istra", članom više uredništava, npr. edicije "Istra kroz stoljeća", časopisa "Nova Istra" itd. S Renatom Percanom ("Prepoznavanje zemlje", 1996.) i Slobodanom Vuličevićem ("Istarski rukopisi" - "Caligrafie istriane", 1998.) suautor je grafičko-poetskih mapa. Prevođen. Zastupljen je u zajedničkim zbirkama, antologijama - npr. Zvane Črnje i Ive Mihovilovića ("Korablja začinjavca", Rijeka 1969.), Milorada Stojevića ("Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća", Rijeka 1987.), Mirjane Strčić ("Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća - Istarska pjesmarica", Pula 1989.), Borisa Biletića ("I ča i što i kaj" - iz suvremene hrvatskoistarske lirike, Pula 1997.), Daniela Načinovića ("Priče iz Istre" - hrvatski pripovjedači XX. stoljeća, Pula 1999.) i dr. Autor je ili suautor u nekoliko monografskih i prevedenih izdanja, primjerice "Hum" (Pula, 1994.).
Član je Društva hrvatskih književnika od 1969. godine.
Samostalna izdanja:
Put k mramoru, pjesme, Matica hrvatska i Literarni klub Istarski borac, Pula, 1968.
Nisi samo zemlja i kamen, pjesme i proza, Buzet, 1969.
Razletavke, pjesme, Izdavački centar Matice hrvatske Rijeka, 1971.
Kunfini, pjesme, Istarska naklada, Pula, 1980. Povratak u zavičaj, pjesme, novele, zapisi, edicija Istra kroz stoljeća, X. kolo, knj. 60, Čakavski sabor, Pula, 1990.
Prepoznavanje zemlje - Riconoscere la tera, pjesme (na hrv. jez. i prijevod na talij. jezik), katalog uz istoimenu grafičko-poetsku mapu s R. Percanom, Reprezent Buzet & A. Curto Rovinj, 1996.
Bavul - Izabrane pjesme i priče, Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, knjižnica Nova Istra, Pula, 2005.
Zlatko Sirotić rođen je 1945. godine u Zagrebu. U rodnom je
gradu završio Školu za primijenjenu umjetnost 1965. i Akademiju
likovnih umjetnosti (u klasi prof. Šime Perića) 1971. godine.
Suradnik je majstorske radionice Krste Hegedušića od 1971. do
1974. godine. Živi i radi u Zagrebu.
Dosad održao preko 200 skupnih i 30-ak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Nazočan na suvremenoj likovnoj sceni više od tri desetljeća, Zlatko Sirotić samostalnim je izložbama potvrdio svoju slikarsku osebujnost, a u njegovu se djelu ona prepoznavala kroz vješto i kultivirano slikarsko umijeće. Stoga su često isticane upravo te njegove odlike, koje ga determiniraju iz likovnog postupka, iz velike slikarske tradicije koju je baštinio na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Podsjetimo i na činjenicu da je pohađao studij slikarstva u klasi Šime Perića, klasika suvremenog hrvatskog slikarstva i danas nedvojbeno jednoga od najpozvanijih i najpoznatijih znalaca slikarskih tehnika, koje je kao vrsni pedagog prenosio generacijama studenata. Na tom poznavanju i svladanom slikarskom umijeću Zlatko Sirotić je, u razdoblju kojega smo pokušali pobliže naznačiti (od sredine 70-ih godina prošloga stoljeća), izgrađivao vlastitu poetiku na tim klasičnim slikarskim premisama. Ova se Sirotićeva značajka prepoznaje u nekoliko tematskih cjelina koje je istraživao u većim ili manjim serijama, zatvarajući ih u cikluse i ustrajavajući u njihovoj dosljednoj realizaciji.
Među njima, dva ciklusa tvore isti broj velikih slikarevih tema.
U prvom, više od jednoga desetljeća stvara na temu svetoga Jurja. Pritom preispituje ne samo svladano slikarsko umijeće i njegove mogućnosti u tom klasičnom likovnom mediju, već i psihološke, tj. podsvjesne i iracionalne prostore, koji emaniraju nedvojbenim simboličkim konotacijama. Dakako, neizbježno referiranje na golemo povijesno i religiozno naslijeđe imalo je znatnog uloga u definiranju i izboru teme i njezinih višeslojnih kulturoloških vrijednosti.
Osobitu pozornosti u slikarstvu Zlatka Sirotića privlači njegova druga velika tema – Istra. Zaokupljen je krajolikom ovoga jedinstvenog poluotoka i njegovim neobičnim gradovima koji su stoljećima formirali svoju arhitekturu tako snažno vezanu uz specifični predio i podneblje.
Osobitu pozornost i u ovoj temi, Zlatko Sirotić pridavao je izrazito likovnoj interpretaciji tih gradova koji već stoljećima formiraju svoju tako tipičnu "fizionomiju".
Kad u ovoj seriji slika i iščitamo na asocijativnoj razini, primjerice, Motovun, Roč, Buzet ili neki drugi grad, tada akceptiramo tek jednu sastavnicu tog ciklusa, u kojoj je također primarna likovna komponenta. "Citirajući" pojedini grad prije kao predložak ili poticaj svojoj slikarskoj interpretaciji, dakako, ne kao faktografski podatak, već prvenstveno kao likovni izazov u realnom i činjeničnom, vješta će slikareva ruka dati prevagu poetskom i imaginativnom. (Milan Bešlić) (REX)

Facebook komentari