INTERVJU IZ 22. BROJA REGIONALA Prošlo je to?no šest mjeseci od teškog ranjavanja našeg Puljanina Klaudija Kapuralina, djelatnika benzinske postaje Ine na Verudi i slikara. Pula je danima brujala o teškom razbojstvu i Kapuralinovom ranjavanju, plja?kaši se nisu uspjeli dokopati novca, a naš se sugra?anin u bolnici borio za život. Kapuralin govori o tim trenucima, potpori obitelji, svakodnevnom napretku prema zdravlju, ali i želji za povratkom slikanju. R: Klaudio, kako ste? Prošlo je to?no šest mjeseci od teškog ranjavanja našeg Puljanina Klaudija Kapuralina, djelatnika benzinske postaje Ine na Verudi i slikara. Pula je danima brujala o teškom razbojstvu i Kapuralinovom ranjavanju, plja?kaši se nisu uspjeli dokopati novca, a naš se sugra?anin u bolnici borio za život. Kapuralin govori o tim trenucima, potpori obitelji, svakodnevnom napretku prema zdravlju, ali i želji za povratkom slikanju.Ako ?emo govoriti ocjenama od jedan do pet, onda sam za tri. Idem dalje sve dok ne dostignem tu peticu, ali to ?e još dugo potrajati… R: Sje?ate li se doga?aja te tragi?ne no?i sa subote, 23., na nedjelju, 24. prosinca 2006.? Puno se o tome govorilo, raspisali su se mediji… Sve ono što se pisalo bila je istina. U onakvim abnormalnim trenucima ti mozak jednostavno blokira i ne znaš više što se oko tebe dešava... Taj pucanj nisam ni ?uo, sve se blokiralo, a sjetio sam se svega tek drugi dan u bolnici… Kad se probudim ujutro pomislim "živ sam". Ta no?na mora se nastavlja. Još ne mogu vjerovati što se dogodilo. To je sve trajalo možda minutu: gledam oko sebe i sve mi je ?udno, osje?am bol, onda ?ujem policiju, pa hitnu pomo?… padam u nesvijest i probudim se u liftu u bolnici i vidim sestru kako mi škarama reže odje?u… Sutradan mi je lije?nik rekao da sam odli?no prošao. U bolnici su me posjetili gradona?elnik, direktor bolnice, prijatelji, kolege s pumpe, sindikat Ine je došao, direktor… Mislim da sam te no?i imao sre?e. Metak je prošao vitalne organe i zaustavio se u ki?mi. Razbio mi je sve kosti i uništio jedan živac. Dugo ?e trajati, ali oporavit ?u se... R: Po?initelji do danas nisu uhva?eni. Je li policija naknadno kontaktirala s vama? Da, bili su kod mene u posjetu, raspitivali se o detaljima, ali plja?kaši su bili maskirani, na maskama su imali samo proreze za o?i i policiji nisam mogao pomo?i. Policija radi na tome i to mi je drago. Bili su kod mene i dva mjeseca nakon mog izlaska iz bolnice dodatno se raspituju?i. Tada sam im rekao neka na sve to zaborave, a oni su mi odgovorili da još više rade na tome… R: Je li vam nakon ranjavanja na bilo koji na?in pomogla tvrtka u kojoj ste bili zaposleni – Ina? Inin sindikat mi je uru?io mali nov?ani poklon… R: Imate li namjeru vratiti se na svoje radno mjesto? Na ovu pumpu nikad više. Ne vjerujem niti na ijednu drugu. U le?ima imam komade željeza koje tek trebam izvaditi, a i neke su godine ve? tu… Mogu?e je da ?e mi na koncu ponuditi invalidsku mirovinu. R: Prošli ste strašnu traumu te no?i na pumpi… Nisam ja taj koji je imao traume… Kolega koji je te ve?eri bio sa mnom u smjeni pet je mjeseci na psihoterapiji… Meni tek sad dolazi ono što on ve? mjesecima proživljava… Sad kad idem popiti kavu gledam iza le?a, osvr?em se… Tek sad. Objasnio sam lije?nicima kako se osje?am i oni su rekli da je u pitanju sasvim normalna stvar. I sad imam sliku te ve?eri pred sobom. Lije?nica mi je savjetovala da što prije idem me?u ljude. Rekao sam da ne mogu, ali mi je naglasila da moram i to pod hitno. R: Pretrpjeli ste teške ozljede. Trpite li još uvijek fizi?ke bolove? Dvadeset i ?etiri sata na dan. Najviše na televiziji pratim vremensku prognozu. Kad kažu: "Sutra ?e biti kiša", ve? uzimam tablete… R: Što se od te no?i promijenilo u vašem životu? Sve se promijenilo. Ne bih vam to mogao rije?ima opisati… U zgradi u kojoj živim svi me pozdravljaju, dozivaju, pitaju me kako sam… Svi su nekako radoznali doznati jesam li dobro. U cijeloj toj pri?i jedino su me prodava?ice iz obližnjeg Konzuma (u Šijani, op. a.) jako razo?arale. Nakon tri mjeseca sam izašao iz bolnice i otišao kupiti kruh i novine. Na vrhu police je stajala «Mila» i sli?ne novine, a na dnu dnevni tisak… Nikako nisam mogao dohvatiti dnevne novine, sagnuti se do njih… Jedna od prodava?ica je stajala i samo me gledala. Eto, i to sam doživio. Nema toga da bi te ljudi pustili preko reda u trgovini ako se teško kre?eš, nema toga više. Ljudi samo na sebe misle. Ali, niti ne zahtijevam pomo? – ?ekam u redu. R: Jeste li se uspjeli vratiti slikanju? Ne mogu slikati i to mi je najgore. Ne mogu jer nisam u stanju sjediti. Novo platno mi je spremno, ali zbog željeza u ki?mi jednostavno ne mogu sjediti duže od pola sata i zato ne mogu ni slikati… R: Kako provodite svoje dane? Kod ku?e ste gotovo cijeli dan. Imam knjige koje ?itam, televiziju, še?em oko zgrade, supruga me odveze do Verudele pa tamo proše?em… Odem kod nekog prijatelja, oni do?u do mene. ?ak mi i brzo prolaze dani… Svaki dan vježbam kod ku?e, a svaki drugi dan odlazim na terapiju u bazen. Nedavno sam po?eo svaki drugi dan i?i u Medulin gdje hodam po pijesku, a uskoro odlazim u Ivani? Grad u toplice na deset dana. Time me po?astila Ina i na tome im zahvaljujem. Dolazi ljeto, u jesen opet toplice i onda ?ekam još jednu operaciju. R: Što kažu lije?nici? Ho?ete li imati nekih teško?a u kretanju? Još mi ništa nisu rekli. Od izlaska iz bolnice bio sam na kontroli tek dvaput, ali to bih uskoro trebao saznati. R: Kako se vaša obitelj nosila s onim što vam se dogodilo? Divim se svojoj supruzi kako je sve to uspjela. Ona je bila glavna, da nije bilo nje tko zna što bi bilo. Ona ima strpljenja… R: Kakvi su vam planovi za budu?nost? Samo želim ve? jednom sjesti. ?itavog sam života imao malo vremena za slikanje, a sad ga imam koliko ho?u, a ne mogu slikati! Gore od ovoga ne može. Samo da ve? jednom o?vrsnem… Onda ne?u imati vremena nizašto, sve mi je spremno za slikanje. R: Zna?i, definitivno možemo brže nego ina?e o?ekivati izložbu vaših slika? Prije mi je trebalo pet godina, a sad ?e izložba biti gotova za dvije godine, samo da po?nem slikati. Zanimljivo je da sam za svog boravka u bolnici ve? zaprimio nekoliko narudžbi! Razgovarala: Sanja Šariri Fotografije: Neven Lazarevi?