Kerovi: Tema naših 14 rasa pasa je ljubav

RAZGOVOR S GLUMCEM ALEKSANDROM SREĆKOVIĆEM KUBUROM UOČI PREDSTAVE "KEROVI"
U ponedjeljak, 14. listopada u 20 sati, u Domu hrvatskih branitelja igra predstava "Kerovi", koju smo već dvaput imali prilike gledati u Puli, a to je i razlog što smo s jednim od glumaca, Aleksandrom Srećkovićem Kuburom razmijenili par riječi. Popularnog Kuburu hrvatska je publika mogla pratiti i u par hrvatskih sapunica, a najveću popularnost je stekao u "Ponosu Ratkajevih", ali ovaj svestrani glumac glumio je i u popularnim serijama kao što su "Vratiće se rode", "Porodično blago", "Bela lađa", te recimo u filmovima "Montevideo, bog te video", "Točkovi" i mnogi drugi.

Interesantan je tvoj glumački put, koji je jedno vrijeme bio vezan za Hrvatsku, tj. za hrvatske sapunice u kojima su te naši gledatelji mogli gledati. Glumio si u nekoliko, koliko znam, kako je došlo do tih suradnji?
- Počeo sam u seriji „Urota“. Sasvim slučajno. Producenta Romana Majetića sam upoznao u pozorištu Atelje 212 u kome sam tada bio, u pitanju je 2006. godina, i on mi je ponudio tu malu ulogu u Uroti. Tada sam prvi put snimao u Hrvatskoj i počeo da upoznajem ljude sa kojima ću godinama nakon toga surađivati a sa nekima do današnjeg dana ostati dobar prijatelj...Nakon toga u istoj produkciji igram u seriji „Ja Che Guevara“ koja nažalost nikada nije emitirana. Zatim slijede „Ponos Ratkajevih“ pa „Zakon ljubavi“ a zatim na RTL-u „Tajne“ i „Pod sretnom zvijezdom“…Dakle, od 2006-2012. ravno šest serija u Hrvatskoj...nije malo.

U zadnjih par godina si dosta boravio u Ukrajini i Rusiji?
- Da, počeo sam širiti svoju karijeru i na istočno tržište. Moram reći da u tome uživam. Ruski jezik tek sada pomalo govorim ali me to što ga u vrijeme prvih snimanja nisam uopće govorio nije spriječilo da već snimim dvije serije u Ukrajini (Kapetanica i Po zakonu vojnog vremena) kao i film u Rusiji (Balkanska međa). Nadam se da ću u narednoj godini raditi i nove projekte u Rusiji. Upravo sam u procesu kastinga za jednu veliku seriju pa ćemo vidjeti…držite mi fige.

U posljednje vrijeme radiš na nekoliko filmskih i televizijskih projekata, koji su to projekti i kako stigneš uskladiti sve obveze?
- Radim na nekoliko serijskih projekata zbog kojih sam, nažalost morao da odbijem dva filma, jer još uvijek nisam naučio da budem na dva mjesta istovremeno....Ali takav je naš posao. Sada se upravo na TV Pink emitiraju serije „Crveni mjesec“ i „Preživjeti Beograd“, na RTS serija „Psi laju vetar nosi“ a do kraja godine počinje emitiranje serije „Slatke Muke“. U 2020.  će se pojaviti serija „Južni vjetar“.  Na projektu „Crveni mjesec“ ponovo, nakon mnogo godina, surađujem sa Romanom Majetićem. Kao i uvek suradnja je sjajna. Po svemu što sam nabrojao od moji trenutnih projekata jasno vam je da slobodnog vremena u mom životu NEEEMAAA…

Malo o tvom radu u u kazalištu, jesi li slobodan glumac ili si vezan za neko kazalište?
- Član sam Narodnog Pozorišta u Beogradu od 2001. godine. Tamo igram u mnoštvu velikih predstava ali igram i u Pozorištu na Terazijama a i u individualnim produkcijama kakva je i predstava „Kerovi“, koju ćemo, na našu radost, po treći put igrati u Puli.

U kojim predstavama te možemo gledati osim u Kerovima?
- Henry VI, Gospođa Ministarka, Ožalošćena porodica, Čudo u Sarganu, Hasanaginica, Viktor Viktorija…to su neki od naslova...

Sad malo o „Kerovima“ koje ćemo moći pogledati 14.10. u Domu branitelja, kako ste došli do ideje da radite tu predstavu i o čemu "progovaraju" Kerovi?
- Komad je toliko specifičan i izazovan za glumca mog i Srđanovog (Timarov) senzibiliteta da je to bila ljubav na prvi pogled tj. na prvo čitanje. Uz sjajan prijevod naše koleginice glumice ali i prevodioca Milice Mihailović i režiju također kolege i glumca ali i reditelja Erola Kadića, stvorili smo svijet u kome mi na sceni beskrajno uživamo a publika u sali se silno zabavlja. Kroz smijeh ali ponekad i suze.  Jer naša tema, tj. tema naših 14 rasa pasa je ljubav. Sve moguće vrste ljubavi. Prema hrani, prema partneru, prema potomstvu, prema teritoriji, prema suprotnom polu, prema onome što rade...Ljubav je glavna riječ. Ali karakteri tih pasa su toliko različiti i toliko duhoviti da je ogromno zadovoljstvo „puštati“ ih u sebe…ili „ulaziti“ u njih. Mi naravno ne imitiramo pse već ih igramo kao ljudska bića sa psećim fizičkim i mentalnim, karakternim osobinama...Vidjećete...vrlo neobično, vrlo poučno a prije svega vrlo zabavno.

Jeste gledali „Njuške“, ako jeste, koja je razlika između vaše i zagrebačke izvedbe?
- Naravno, tu igraju moje drage kolege...Predstava je bila istinski užitak i uzbuđenje za gledati. Naravno da se naša izvedba razlikuje, prije svega što kod nas igraju dva glumca a u Njuškama tri, ali i po tome što mi naše pse gledamo iz našeg, ipak drugačijeg mentaliteta.

Već dvaput ste bili s Kerovima u Puli (INK i Kaštel), kakve dojmove nosite s tih gostovanja.
- Oba puta kada smo igrali u Puli bili smo oduševljeni prijemom publike. Gledatelji u Puli su edukovani, znaju gledati teatar pa su tako i slobodni da reaguju i užive se brzo u tok predstave bez zadrške. Oba puta smo igrali pred velikim brojem gledalaca, punim auditorijumima, pa se nadamo da će to i ovoga puta biti slučaj.

Na kraju jedno privatno pitanje, veliki ste ljubitelj cigara i čak ste u nekim klubovima ljubitelja cigara, kako je došlo do te "ljubavi".
- Cigare su uz vino i razlog što ja u Istri imam toliki broj dobrih prijatelja. Cigare (govorim o Kubanskim cigarama) uz ljepotu i raznovrsnost ukusa, spajaju ljude. Pa kad se u taj hedonistički lonac dodaju ljubav prema vinu, biski, boškarinu, šparogi i tartufu, dobije se savršeni recept za jednu divnu grupu prijatelja koji, kada se sretnu, uživaju u okusima i mirisima života na predivan način. A ko to ne bi voleo...

(rex)

Facebook komentari