ONI SU TRAJNO BRINULI O PULSKOM ARSENALU
O pulskom Pomorskom arsenalu najizravniju brigu vodili su osobno car i kralj Franz Joseph I. i prijestolonasljenici Rudolf i Franz Ferdinand, shvaćajući da bez Arsenala u glavnoj pomorskoj bazi u Puli nema razvitka moderne ratne mornarice.
Pored njih su i brojni drugi članovi carskog dvora, najviši predstavnici vlade i parlamenta i vodećih kapitalista, koji su svoje jahte držali u pulskoj Vergaroli, iskazivali brigu za modernizaciju ratne mornarice, a posebno osobe iz vrha ratne mornarice i cjelokupne pomorske flote. Ipak nekoliko njih najzaslužniji su što se pulski Pomorski arsenal profilirao u modernu mornaričku organizaciju svjetske pomorske velesile, kakva je postala Austro-Ugarska koncem 19. i početkom 20. stoljeća.
HANS BIRCH DAHLERUP
Ime admirala Hansa Bircha Dahlerupa, Danca po porijeklu, koji je u austrijsku ratnu mornaricu stupio prema ugovoru, nalazi se na vrhu najzaslužnijih za uspostavljanje i razvitak pulskog Arsenala. Kao već afirmirani i iskusni pomorac i ratnik stupio je u austrijsku ratnu mornaricu 1849. kao njen zapovjednik sve do 1851., kada je ona bila rastrojena protalijanskom i protuaustrijskom pobunom u Veneciji, tada glavnom ratnom lukom još uvijek brojčano slabe i nejake austrijske flote. On je uočio da Grad na lagunama ne odgovara potrebama glavne ratne luke te oformljuje komisiju koja predlaže (s njim na čelu) Caru Pulu za središnju ratnu luku Carstva. Procjenjuje, također, da se u Puli može izgraditi moderan Pomorski arsenal, najljepši i najučinkovitiji u Europi.
ERZHERZOG FERINAND MAXIMILIAN
Viceadmiral Erzherzog Ferdinand Maximilian, carev mlađi brat, može se smatrati najzaslužnijim za uspostavljanje i izgradnju pulskog Arsenala. Erzherzog Max rano je zavolio more i brodove i posvetio se pomorskom pozivu, a car ga je postavio za zapovjednika mornarice, na dužnost koju je obnašao od 1854. do 1864. godine. Da bi bio bliži Mornarici i glavnoj bazi, u blizini Trsta sagradio je svoj dvorac Miramare, odakle je često dolazio i pratio razvitak glavne mornaričke baze u Puli i njenog pomorskog arsenala. U njegovo vrijeme s pulskih navoza porinuti su u more mnogi brodovi, počev od linijskog broda «Kaiser», uveo je njemački jezik kao zapovjedni i, pored ostalog, uveo je i nova Pravila brodske službe. Prihvatio je ponuđenu krunu Cara Meksika, gdje je, nakon trogodišnje vladavine, u 35. godini, 1867. strijeljan od strane meksičkih revolucionara.
MAXIMILIAN DAUBLEBSKY VON STERNECK
Admiral Maximilian Freiherr Daublebsky von Sterneck und Ehtrenstein, rođen 1829. u Klagenfurtu, preminuo u Beču 1897. kao zapovjednik ratne mornarice, rano se opredijelio za pomorski časnički poziv u austrijskoj ratnoj mornarici. Apsolvirao je 1847. Marinekollegium u Veneciji, sudjelovao je u gušenju pobune, a sudjelovao je i u Viškom boju 1866., kao zapovjednik "flottenflagenschiffa" «Erzherzog Ferdinand Max», zapovjednog broda kontraadmirala Tegetthoffa. Zbog potvrđene vještine zapovijedanja postavljen je 1873. za zapovjednika K. u. K. Sredozemne eskadre, a uskoro i za zapovjednika pulskog Pomorskog arsenala. Njegova skoro 15-ogodišnja čelna pozicija u austrougarskoj ratnoj mornarici obilježena je vrlo aktivnim odnosom prema zadaćama mornarice i razvoja glavne baze i Pomorskog arsenala u Puli. Njegovo se ime vezuje i za planiranje i izgradnju Mornaričke crkve u Puli, čije svečano otvaranje 1897. nije doživio, ali se njegovo tijelo i danas nalazi u kripti Gospe od mora.
RUDOLF MONTECUCCOLI
Admiral Rudolf Graf Montecuccoli rođen je sredinom 19. stoljeća, a u 20. stoljeću bio je u punoj intelektualnoj i fizičkoj snazi, zapovjednik mornarice od 1904. do 1913. godine (Modena 1843. - Baden 1922.). Školovao se na Pomorskoj akademiji na Rijeci, a već u Bokserskom ustanku u Kini, 1903., bio je zapovjednik austrougarske flote, nakon čega je promaknut u čin viceadmirala. U to je vrijeme austrougarska ratna mornarica, pod admiralima Spaunom i Montecuccolijem, počela veliki preobražaj u respektabilnu tehničku pomorsku silu. Austrougarska ratna mornarica imala je moderne brodove kao i druge flote, uz veliki program izgradnje bojnih brodova tipa «Drednot», koji su se opremali uređajima, opremom i naoružanjem iz cijele K. u. K. Monarhije u pulskom Pomorskom arsenalu.
Velikom admiralu Antonu Hausu, zapovjedniku flote od 1913. do 1917., na raspolaganju je bila snažna pomorska sila, predvođena s četiri dijamantne igle tipa «Drednot» (Tegetthoff, Viribus Unitis, Prinz Eugen, Szent Istvan). S uređenom glavnom pomorskom bazom i Arsenalom u Puli i Remontno-tehničkim zavodom u Tivtu, Grossadmiral je flotu smišljeno upotrijebio u Prvom svjetskom ratu.
Slike:
1.- K.U.K. Pomorski arsenal
2.- Admiral Hans Birch Dahlerup
3.- Erzherzog Ferdinand Maximilian
4.- Admiral Maximilian Freiherr Daublebsky von Sterneck
5- Admiral Rudolf Graf Montecuccoli
6.- Činovi admirala
(rex/tekst Branko Perović)
