“Jednom Rovinj - Uvijek Rovinj”

PUTOPIS NJEMAČKOG POVJESNIČARA, ZALJUBLJENIKA ROVINJA I OKOLICE
Njemačkog državljanina Güntera Knopa, nastanjen sa suprugom Monicom kao turisti u Rovinju, upoznali smo u Puli. Naime, oni svake godine u svibnju i rujnu od četiri do pet tjedana koriste odmor u sunčanom Rovinju, njima najljepšem gradu na Jadranu. Tom prilikom Günter rado navrati  na pulski buvljak i zelenu tržnicu. Pri kupnji obraća se na hrvatskom jeziku kojeg uči desetak godina. Naš sugovornik  rado je pristao na razgovor, kojeg smo obavili u ruralnom ambijentu starih Bala, te uz istarsku Malvaziju ispričao.
Godinama imam zamisao da pišem putopis o putovanju u Rovinj.Godine 1970. kao student povijesti dobio sam ponudu zaposlenja u školi na radnom mjestu učitelja  u gradu Giesen, pokrajini Hessen, znano prometno kulturno i obrazovno središte ovog dijela Njemačke.U tom pogledu okolnost je značajna, jer u gradu je bio veći broj škola, malo industrije, a više usluga javnog sektora i trgovačkih centara. Pored toga, u gradu je bila smještena Američka vojarna sa skladištem,dvije vojarne i Savezno bojnom bolnicom. Naime, Giesen je bio najveća Američka bojna baza u Saveznoj Republici Njemačkoj. Djeca stranih useljenika imali su veliki izbor školovanja, ali većina roditelja nije bilo zainteresirano da im djeca pohađaju gimnaziju, što ne znači da su bila manje inteligentna od njemačke djece.Tada sam predavao u gimnaziji i Real školi, no, najviše djece useljenika bilo je u Osnovnoj školi.Između mene i djece razvijalo se povjerenje, te nastavlja. Na početku, u višim razredima gimnazije bilo je malo djece iz Jugoslavije, a sredinom 70-tih situacija se počela mijenjati. Prvenstveno djevojke za razliku od  kolega, uspješnije su realizirale maturu.
Renoviranje rovinjskog stana s građevnim materijalom iz Njemačke
Jedan učenik iz viših gimnazijskih razreda predložio mi je odmor u Poreču i Baški na Krku. Moja supruga i ja 1972. i 1973., krenuli  smo u Bašku, gdje smo upoznali grupu studenata iz Zagreba. S jednim studentom ostali smo do današnjeg dana u kontaktu, a jedan studijski učitelj oženio se ženom iz Slovenije. S ovom obitelji koristili smo više ljeta u Martinšćici na otoku Cresu.Međutim, nakon toga, htjeli smo s dvoje djece godišnji koristiti u Umagu, ali glede nekih razloga, nekoliko godina putovali smo u Donju Brelu na Makarskoj Rivijeri. Napokon, tijekom uskršnjih blagdana doputovali smo u Rovinj. Zašto slučajno ? Jednu 14-to godišnju učenicu Sabine Strok pitao sam, koji useljenički status ima ? Nemam status kaže mi. Rođena sam u Njemačkoj, a moji roditelji dolaze iz različitih zemalja Jugoslavije, a upoznali su se u Njemačkoj, zavoljeli i oženili. Sabina u dogovoru s roditeljima dala nam je njihovu adresu u Rovinju, jer u Jugoslaviji jedino joj je Rovinj bio poznat, gdje su njezini roditelji po povoljnoj cijeni u starom gradu kupili etažni stan, kojeg su renovirali s građevnim materijalom iz Njemačke. Roditelji sa kćerkom rijetko su dolazili u Rovinj, jer su pretežito radili.
Na Cresu, spavaću sobu koristili smo od supružnika iznajmljivača, a u Rovinju kupatilo dijelili s vlasnicima stanovanja
Zanimljivo, 1989.i 1990. četrnaest dana tijekom uskršnjih blagdana boravili smo na otoku Krku i Cresu, gdje su nam supružnici iznajmili svoju sobu, a u Rovinju dijelili smo kupatilo s iznajmljivačima stana. Noćenje s doručkom koštalo nas je 20 DM. Doručak je bio pod navodnicima, a kava uvijek hladna s nekoliko sastojaka nije se moglo nazvati doručkom.Tijekom novih poznanstva poboljšali smo stanovanje, ali i dalje apartman smo koristili bez doručka. Domovinski rat od 1991. do 1996. poremetio je turizam u Hrvatskoj, jer većina njih zbog životne sigurnosti prestajala je dolaziti na odredišta, a mi smo dalje dolazili, iako su iznad Istre letjeli zrakoplovi NATO-a. Napokon, uspostavljen je mir, a među turistima je i dalje vladala nevjerica boravka na omiljena odredište. Stoga, jedan njemački menadžer turizma bio je pozvan u Rovinj i dao na znanje da je Istra sigurna destinacija, nakon čega su turisti počeli lagano stizati.Pojavom političkih promjena primijetili smo da su djelatnici u ugostiteljskim branšama postali novčano preopterećeni.Tih vremena cestovni promet je napredovao, a priroda je ostala zaštićena. Ono što je na nas ostavilo neugodan utisak, bile su gradske ulice onečišćene otpadima, isto tako plaže i more, pogotovo prije početka sezone. Da li je ekološka akcija "Neka moja Istra blista" uopće pomogla ? Sumnjam u to! Dugogodišnjim boravkom upoznali smo stanovništvo koje je nativno, a upoznali smo i druga lica Rovinja. Posebno nam je u dragom sjećanju umjetnica slikarstva Zora  Matić, s uzrečicom: "Jednom Rovinj – uvijek Rovinj".Na posljetku,upoznao sam voditelja prahistorijskih iskopina Monkodonja, dr.Bernharda Hänsel, na žalost preminuo je 2017. Nakon toga, ostao sam u kontaktu s njegovim suradnikom zaposlen u Zemaljskom muzeju Rovinj, zadužen za izložbene postave Monkodonje. Ono što je bitno, znakovito mjesto u turističkim okvirima nedovoljno je valorizirano i zapostavljeno.Internet kao i mobilni telefoni doprinijeli su rovinjskom kraju promjene, no, nekoliko povijesnih destinacija zaslužuju bolji tretman.Nazvao sam vedrog sugovornika želeći ga izvijestiti o sadržaju i čuti njegovo mišljenje. Na naše iznenađenje kaže:"Vani sam na rivi i smiješka se Knop koji je poprimio rovinjski štih.

Na slikama možete vidjeti Günter Knopa, razglednicu Rovinja iz 70 - ih koja je kupljena na pulskom buvljaku te Rovinj iz ptičje perspektive.

(REX/Silvano Jelenić )

Facebook komentari