Jednog dana ću vas pitati – ‘Gdje ste bili 2015’?

Jednog dana ću vas pitati – ‘Gdje ste bili 2015’?-57675

GASTERBAJTER 331
Piše: Gordan Stojić
Nema razloga da glumatam skromnost. Jest tekstovi koje pišem se čitaju i komentiraju. Ali naravno da to znači i lijepljenje pod njih smradnih tajnih špijuna, depresivaca i promašenih likova koji čine sve da ih neutraliziraju pričama kako krivo vidim, kako se ništa ne može, kako je najbolje sjediti i plakati nasred ceste ili još bolje, skočiti s novozagrebačkog nebodera.  E nećete razbojnici. Ovo su povijesna vremena kada svaki od nas pokazuje svijest, plemenitost i savjest. Ili ih ne pokazuje jer ih nikada i nije imao. Zlotvori i smradna gamad su svi oni koji zagovaraju nečinjenje zbog vlastite koristi ili samo kukavičluka. Naprosto me ne zanimaju debele i prepune guzičetine onih koji su se umrežili i uhljebili. Jedino što ja mogu ponuditi svijetu jest talent za pisanje i tv prikazivanje. I hoću da se moj talent i sposobnost valorizira. Ne želim biti godinama nezaposlen pa čak i izvrgnut ruglu jer sam tobože nesposoban. Naravno, sposobni su dupelizači svemoćnih, a beskrupuloznih, nemoralnih ili pljačkaških oligarhija. To tako više ne može. Svi moramo imati istu šansu.

Utoliko vam i kažem. Jebite se vi koji se ne suprotstavljate koji ne vidite ili ne želite znati što se događa. Zapamtite, sutra ćete i vi ostati bez posla, uzalud obilaziti burzu, zvat ćete prijatelje da vam pomognu a oni se neće javljati na telefon, stizat će vam opomene i ovrhe koje nećete imati s čim platiti. To nisu vicevi i bajke, to je stvarnost.  Svatko od vas, koji ima društvenu odgovornost, koji zna da tisuće oko njega pate ili i sam pati skupa sa obitelji, mora se napokon probuditi. Dok pišem ovaj tekst odvija se prosvjed Udruge Blokirani, u subotu je prosvjed Udruge Franak. Gdje ste vi u toj priči? Ili možda mislite da su oni tako dobrohotni da će vam se dok se naokolo ponižavate smilovati, dati vam posao, platiti vaše račune, spriječiti vaše dijete da ode na bauštelu? Neće jer oni vide samo sebe.

Uvijek sam govorio da nisam heroj. Ali nisam ni slijepac. Nakon pet godina apsolutnog medijskog nerada danas radim. Ali to ne znači da sam sada zauvijek zbrinut i da nisam svjestan da sutra opet mogu biti gladan. I čudim se svakom onome koji misli da se njemu to nikako ne može dogoditi. Bahatost i oholost teški su ljudski grijesi. Okretanje glavom od stvarnosti možda je i najteži grijeh. Naprosto ne želim da me sutra neki klinac zato što sam ja bio kukavica, gladan i bijesan  pita zašto sam šutio kao zadnje kukavičje ljudsko govno. Mi imamo moć da na izborima njih šutnemo s prezirom u smradne guzice, mi imamo snagu da izađemo na ulice i pokažemo im da nas je više. I da im možemo oduzeti sve ono što smo im dali. Ali nismo to dali jer smo glupi nego smo dali jer su oni ti koji nama moraju služiti.

Zato dosta njihovih ideoloških preigravanja, priča o ekstremnim polarizacijama, nošenjima uokolo kojakavih bista, ustaških i partizanskih derneka. Gonite se svi u pizdu materinu. Puštajući otrov i sipino crnilo pokušavate nas nadrogirati glupostima kako bi se međusobno klali i svađali oko sporednih stvari. I dok to radimo, zaboravit ćemo da nemamo za djeci kupiti čokoladu. Poznanici su mi isključili struju, druga s bratom i sestrom već godinama čami na burzi, jedan znanac spava ljeti iza bankomata jer je beskućnik. A oni nam kažu kako je to u Njemačkoj i Švedskoj normalno. E vidite, normalno je da u Njemačkoj i Švedskoj narod kresne nogom u guzicu nesposobnjakoviće koji su sebi priskrbili sve privilegije. Oni ne idu na prosvjed Udruge Franak jer svoje goleme kredite otplaćuju s lakoćom. Njihove žene nisu na burzama, a njihova djeca odlaze u inozemstvo da bi ondje studirala, a kada završe vratit će se na privilegirana mjesta u državnim službama.

Utoliko, jebite se tajni špijuni, depresivci i promašeni likovi. Ja u pedesetiprvoj idem na svaki prosvjed, išao sam na deložacije, dao sam podršku obitelji Cvjetković i apsolutno podržavam Živi zid jer to su ljudi koji imaju muda i djeluju.

A vi koji nikada i nigdje niste bili jer ste sjedili doma pokriveni ušima i srali u gaće. E vama ću jednog dana sa zadovoljstvom pljunuti u lice i pitati vas, gdje ste bili 2015.?