RADOVI ALOJZA, EDE I ALEKSEJA ORELA
Ve?eras ?e u galeriji Slovenskog kulturnog društva Istra u Puli biti otvorena izložba fotografija tri ?lana, tri generacije slovensko-pulske obitelji Orel, Alojza, Ede i Alekseja. Na današnji je dan prije šest godina najstariji predstavnik Orelovih u Puli, poznati fotograf Alojz Orel preminuo u 94. godini života. Došavši u razrušenu Pulu, Alojz Orel je nastavio svoju fotografsku karijeru, zaduživši tako Pulu svojim dokumentaristi?kim, ali i umjetni?kim fotografijama. Sukladno prezimenu (slovenski orel = orao), Alojz Orel godinama je oštrim okom »hvatao« trenutke ?ije snimke danas cijene ne samo njegovatelji fotografskog zanata i ljubitelji umjetnosti fotografije, ve? i povjesni?ari koji bi bez Orelovih fotografija bili uskra?eni za pove?i dio povijesnih izvora za prou?avanje ovdašnjeg 20. stolje?a. Nadalje, Alojz Orel nesebi?no je proslje?ivao svoje umije?e ne samo na uže ?lanove obitelji, na sina Edu i unuka Alojza, nego i na poznata fotografska lica s ovih podru?ja. Radovi Alojza Orela po brojnim su njegovim samostalnim izložbama koje je ostvario za života, eto uvršteni i u obiteljski izložbu »Nepoznati-i Orel-i«. Alojz Orel izme?u ostalih nagrada, primio je 1998. godine i Nagradu grada Pule, a njegov je životni put prije dvije godine ga je sunarodnjak i sumještanin likovni umjetnik Martin Bizjak ovjekovje?io u knjizi »Orel, Štandeker i Rotar u Puli: Moja tri izabranika nakon drugog svjetskog rata«, u kojoj poglavlje o Orelu završava rije?ima: »Alojz Orel je puno?om svoga plodnog života i rada u Puli na najbolji na?in potvrdio smisao življenja u kome je rad ?inio srž sre?e i zadovoljstva. Svoju je ulogu fotografa, umjetnika i putopisca s kamerom, vizualnog kroni?ara Istre, ostvario u velikom stilu i u potpunoj skladnosti s potrebama vremena i sredine.  Njegova djela svjedo?e o sudbinskom suživljenju s prostorom u kome je djelovao, po vlastitoj mjeri i suglasju izme?u obaveza i slobode. Bio je sretan onoliko koliko zna?i raditi ono što najviše voli«  (N.T.)