GALERIJA RIGO, NOVIGRAD
U Novigradu u Galeriji Rigo, petak, 2. listopada u 20 sati održat će se otvorenje izložbe Gorana Škofića pod nazivom Neonsko nebo. Autor mlađe generacije, višestruko nagrađivan na nacionalnoj, ali i internacionalnoj razini - dobitnik ovogodišnje nagrade Radoslav Putar, u Galeriji Rigo predstaviti će se serijom fotografija nastalim 2009. godine kojima problematizira urbani pejzaž, propitkujuću ujedno i granice medija unutar kojih djeluje. Fotografije aplicirane u industrijski nastalim svjetlosnim kutijama tzv.light boxevima, postaju objekti kojima autor podcrtava tematsku i tehničku slojevitost noćnih vizura urbanog tkiva i suvremenih načina medijske prezentacije.
Izložbu će otvoriti povjesničarka umjetnosti Branka Benčić. Izložba traje od 2. do 31. listopada, svi zainteresirani mogu je posjetiti u vremenu od 10 do 13 sati i od 17 do 20 sati, osim ponedjeljka i praznika, kada je zatvoreno.
U umjetnosti - književnosti, filmu, fotografiji, slikarstvu, i stvarnom životu, svjetla velegrada oduvijek su jednako očaravala kako umjetnike tako i «obične» ljude, promatrače sa ili bez predumišljaja. Neonsko nebo serija je fotografija koja prikazuje noćne vizure gradova Rijeke, Splita, Trsta i Zagreba, a motive noćnog neba i noćnih prizora pronalazimo kod brojnih umjetnika od Van Gogha, zatim hrvatskog slikara Nenada Voriha, pa sve do najnovijih produkcija, poput čarobne imerzivne dvokanalne projekcije Orbite Rosse, talijanske umjetnice Grazie Toderi na ovogodišnjem bijenalu u Veneciji, koja je po svojim formalnim karakteristikama, načinu medijske realizacije i aurom kojom zrači najbliža Škofićevom radu. Gradove Rijeku, Trst i Split povezuje slojevit zajednički kulturološki, zemljopisni i povijesni kontekst. To su gradovi na morskoj obali, slične urbane tipologije, razvoja, povijesti i kulture. Međutim, možda u Škofićevom Neonskom nebu nije presudno ili toliko bitno koji su to prikazani gradovi i kako se oni nazivaju, već ono što je u stvari predstavljeno i na koji način. A to su iluminirana geometrija grada i treperavi kaleidoskop boje i svjetla. Neonsko nebo predstavlja noćni prizor, prikazuje pogled na grad, kroz mrak noći, izdaleka i iz zraka, s podignute točke gledišta, za razliku od fotografija iz serije Unutar grada, koje su redom snimane iz niskog očišta , tzv. žablje perspektive. Promjena perspektive, odnosno pozicije promatrača ovdje govori i o promjeni simboličke moći onoga koji promatra. Fotografije su realizirane kao light boxevi, predmeti s vlastitim izvorom svjetlosti. U njima se prikazana električna gradska rasvjeta stapa s pulsirajućim sjajem zvjezdanog neba u jedinstven, nedefiniran, gotovo apstraktan kozmički prizor, dok nakupine svjetla podsjećaju na galaksije. Poput kakvog imaginarnog grada iz Nevidljivih gradova Itala Calvina. Noćni gradski prizori uistinu su očaravajući i djeluju gotovo magijski. Izbrisane su granice između zemaljskog i nebeskog. Sva svjetla sjaje raznobojnim blještavilom. Kao što se tvrdi da suvremeni grad više nema granica koje omeđuju koherentnu i homogenu cjelinu, već nastanjujemo frakturni prostor u kojemu su obličja deintegrirana.
Prizori Neonskog neba nastali su u vremenu paradoksalne logike slike gdje postprodukcija i simulacija dominiraju nad realitetom, a novonastale „delirijske mutacije“ urbane matrice uz digitalnu manipulaciju – oblika, kontraste boja i svjetlosti, umnožene su poput faseta kaleidoskopske slike. S druge strane, te noćne vizure, podsjećaju nas i na zazorni “night vision” perspektive iz zraka, koji kao da je nastao strojem za gledanje podrijetlom iz vojne tehnologije. Fotografiju u light boxu možemo promatrati kao ekransku sliku. Ona posjeduje svjetlost koja dolazi “iznutra”, a poznato je da iskustvo električnog svjetla tvori temelj vizualnosti suvremenog doba. Light box je dominantna forma prezentacije Neonskog neba Gorana Škofića. Te svjetlosne kutije – objekti posjeduju volumen i poput minimalističkih objekata ulaze u prostor, dok kao backlights, osvijetljenji straga, vlastitim izvorom svjetlosti, postaju ekrani, i podsjećaju na zamrznute slike i zaustavljene projekcije. Ove transparentne osvijetljene fotografije doista stvaraju novo i drugačije iskustvo i doživljaj gledanja. Jer svjetlost privlači pogled. Prizori neonskog neba, poput ekrana televizora, fizički osvjetljavaju prostor, kojim ideološki dominiraju. (REX)
