FOAJE KINA VALLI, IZLOŽBA SE MOŽE POGLEDATI DO KRAJA MJESECA
U subotu, 16. studenog u 18:00 sati u foajeu Kina Valli otvorena je izložba fotografija Alije M. Akšamije (1919. – 2016.).  Velikan bosanskohercegovačke kulturne scene, nastojao je svojim radom ovjekovječiti slike ljudi i života oko njega. Svjestan značaja onog čime se bavi, otimao je od zaborava te trenutke, događaje i ljude. Djetinjstvo provedeno u Rogatici ostavilo je trajni trag, a teška iskustva koja su njegova obitelj i on preživjeli bili su mu dodatna inspiracija u toj borbi s očuvanjem sjećanja na ljude, ali i vrijeme u kome su se u nekoliko navrata pred njegovim očima rušile cijele slike svijeta u kome je živio.

Zbog vrlo emotivnog i stvarnog prikaza ljudi i tadašnje svakodnevice, želja nam je izložbu prikazati na području Istre, odnosno u Puli, kako bi se mladi naraštaji pripadnika bošnjačke nacionalne manjine koji žive u Istri, ali i naši sugrađani upoznali s nekadašnjim vremenom uhvaćenim objektivom ovog velikog bosanskohercegovačkog umjetnika.
 
Fotografije su, naime, kako se kaže, „zapis stvarnog" , nepromjenljive na način na koji to nijedan verbalni prikaz, koliko god nepristran, nije mogao biti jer fotografsko bilježenje vrši stroj. Međutim, one svjedoče i o stvarnom jer fotografija znači da je netko bio na licu mjesta i snimio je. “Upravo to, da pored stroja u tvorbi fotografije sudjeluje i čovjek, i to presudno, tako je upečatljivo i snažno izraženo u djelu Alije Akšamije. Taj ljudski angažman, taj osjećaj trenutka, vremena i prostora koji zapravo gospodari kamerom, upućuje ju na ono što treba zabilježiti i trajno sačuvati ono je što fotografiju određuje kao umjetnički čin.

Te fotografije ujedno su i vjeran opis činjenica tog doba i svijeta, na njima prepoznajemo nešto ili nekoga što nam je vrlo blisko i drago-one jesu taj opis predmeta, ljudskih bića i krajolika, ali one su i nešto daleko snažnije i veće-fotografije Alije Akšamije ne bježe od toga da izriču osjećaje, taj tako neodređen i neuhvatljiv svijet ljudske duše.

Alija Akšamija novinarki sarajevskih „Dana“ ispričao je sljedeće: „Sve sam slikao-zanimala su me i školska djeca, ali i stariji ljudi, i grad, i tvrđava, i stada, i goveda, i koševina, ergela Borike. Nastojao sam otrgnuti od zaborava nešto što treba rušiti, a neke stvari sam slikao i po narudžbi, recimo ako je bio miting, trebalo je da snimim da se vidi masa. Nije to škola, to u čovjeku leži...Mislim da čovjeku škola može pomoći mnogo, ali ako u sebi nema talenta, teško. Jer, ako čovjek nešto radi nazor, nema tu sreće. Ako imaš nagon za nečim, prosto, ne možeš se umoriti.“

(rex/foto Elvis Malagić)