40 godina od gašenja Istarskog Borca

40 godina od gašenja Istarskog Borca-55685

ČASOPIS KOJI JE PISAO POVIJEST
Prvi broj časopisa "Istarski borac" tiskan je praktički ilegalno ujesen 1953. u tiskari "Otokar Keršovani". Časopis dobiva ime na prijedlog jedne članice literarne sekcije gimnazije Branka Semelića, a pod mentorstvom profesorice Ljubice Filipović-Ivezić. Njen suprug Stjepan je najveći "krivac" za nastanak časopisa koji ostavio snažan trag  na istarskoj javnoj sceni.
Odmah se dopao čitateljima, uglavnom učenicima osnovnih i srednjih škola na teritoriju cijele Istre. Već drugi broj postaje omladinsko glasilo Istre, povećava tiražu na 1200 pa 1500 te na koncu 6000 primjeraka, a proširuje se i čitateljstvo na području cijele tadašnje Jugoslavije. Temeljne karakteristike su da časopis uređuju mladi ljudi od 8 do 28 godina, a "Istarski borac" je u to vrijeme jedini regionalni časopis na svijetu. Od samoga početka časopis njeguje žensko pismo i lansira mnoge žene-urednice. Kako generacije stasaju i grupno odlaze na studij, nove generacije preuzimaju i nastavljaju uspješno uređivanje časopisa. Zbog toga je svaka nova serija drugačija, bolja i zanimljivija široj čitalačkoj publici. "Istarski borac" neko vrijeme izlazi kao glas mladih. 
Nova serija "Istarskog borca" nakon pauze od 7 godina počinje izlaziti 1967. s jedinstvenom grafičkom omotnicom koja iz broja u broj mijenja boju i po tome se prepoznaje. Odgovorni urednici su uvijek punoljetne osobe, a mladež sama uređuju, vrše prijelom i distribuciju časopisa. 
Godine 1973. list izlazi kao IBOR da bi 1979. bio ugašen na temelju političke odluke i nepravedne presude za šest urednika zbog toga što su u najboljem broju objavili pjesmu Allena Ginsberga "Molim te učitelju" koja govori o pedofilsko-homoseksualnom odnosu između učenika i učitelja. 
Kako su se bivši urednici vraćali sa studija osnivali bi nove časopise: "Istarski mozaik", "Istru" te na koncu "Novu Istru" koja postaje tiskovina međunarodnog karaktera. Uz izdavaštvo, pokreće se niz dodatnih aktivnosti i produkcija, poput izdavanja prve zbirke pjesama na buzetskoj kajkavštini Miroslava Sinčića "Put u mramoru". Istarski borci pokreću eksperimentalnu omladinsku scenu i postavljaju 1961. Shakespearovog "Hamleta", potpuno originalne režije, scenografije i kostimografije, glazbe i drugo, a u projektu sudjeluje 40 učenika svih srednjih škola u Puli. Iz te scene razvilo se nekoliko rock sastava i konačno Atomsko sklonište. Posljedica tog djelovanja je izuzetno bogata kulturna aktivnost u Istri. 
Iz Istarskog borca je 1992. nastala mala akademija nadarenih "Leonardo", koja je danas jedna od najvećih i najuglednijih organizacija na svijetu koja potiče slobodno stvaralaštvo pod parolom pobratimstva lica u svemiru, Pitagorejaca. 
Tekst je napisao 2007.god. naš dragi suradnik koji više sa nama prof. dr. Zoran Ivezić-Pasini
Fotografije: osobna arhiva ZIP