DRUŠTVO OSOBA S TJELESNIM INVALIDITETOM PULA PREDLAŽE MINISTARSTVU RJEŠENJE

Društvo osoba s tjelesnim invaliditetom Pula, razočarano Pravilnikom o načinu pristupačnosti i novim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, odnosno njegova tretiranja invalidnih osoba prilikom parkiranja, poslalo je otvoreno pismo Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva s efikasnim prijedlogom riješenja nezavidne pozicije invalida u prometu. Osim što se promjenom Zakona i Pravilnika u praksi ništa nije promijenilo, dva su pravilnika koja reguliraju znak pristupačnosti i osiguranje pristupačnosti invalidnih osoba u dva različita Ministarstva. Pored toga, navode iz Društva, Pravilnik nije uopće uzeo u obzir stvarne potrebe osobe u kolicima prilikom parkiranja, vađenja i kasnije spremanja kolica, te tvrde «invalidne osobe su još jedanput stavljene u podređeni položaj»! Pročitajte u cijelosti otvoreno pismo upućeno ministarstvima:
«Do donošenja Zakona o sigurnosti prometa na cestama 2004. godine (NN 105/04) i Pravilnika o znaku pristupačnosti u veljači 2005 godine, osobe s invaliditetom s bitno oštećenom funkcijom kretanja ostvarivale su pravo na poseban znak za označavanje vozila invalida, poznatije kao naljepnica koja se lijepila na prednje i zadnje vjetrobransko staklo.
Kako je Zakonom o sigurnosti promet na cestama u članku 40. stavku 1. bilo propisano „Osoba s invaliditetom, čiji su donji ekstremiteti bitno oštećeni tako da onemogućavaju normalno kretanje može propisanim znakom pristupačnosti označiti vozilo u kojem se prevozi“ Pravilnikom o znaku pristupačnosti (NN 16/05) propisano je da „Pravo na znak pristupačnosti ima osoba s invaliditetom čiji su donji ekstremiteti bitno oštećeni tako da onemogućavaju normalno kretanje. Oštećenje donjih ekstremiteta mora biti najmanje 70 posto.“
Primjena pravilnika u nekoliko je navrata odgađana i s njegovom se primjenom započelo tek u listopadu 2006. godine kada je prestao važiti poseban znak za označavanje vozila invalida.
U tom periodu važeće su bile dvije oznake: „naljepnice“ i znak pristupačnosti.
U lipnju 2008. godine donesen je novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08) gdje je člankom 40. stavkom 1. propisano da „Osobe sa 80 ili više posto tjelesnog oštećenja, odnosno osobe koje imaju oštećenje donjih ekstremiteta 60 ili više posto, mogu propisanim znakom pristupačnosti označiti vozilo u kojem se prevoze” . Po donošenju novog Zakona donesen je i novi Pravilnik o znaku pristupačnosti (NN 78/08). Sukladno zakonu, istim je propisao da pravo na znak imaju sve osoba s invaliditetom s tjelesnim oštećenjem većim od 80 posto odnosno osobe koje imaju oštećenje donjih ekstremiteta 60 ili više posto.
Što to u praksi znači u odnosu na prethodne Zakone, odnosno Pravilnike?
Temeljem neslužbenih podataka kojima raspolažemo od veljače 2005. do kolovoza 2008. godine izdano je za oko 5 posto više znakova pristupačnosti u odnosu na broj izdanih posebnih znakova za označavanje vozila invalida (naljepnica) koji su izdavani od 1993. do 2005. godine, dok se samo u periodu od kolovoza 2008. do kraja ožujka 2009. godine broj izdanih znakova povećao za 70 posto u odnosu na kolovoz 2008.
Podaci iz popisa stanovništva 2001. godine govore da je ukupan broj osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj 429.421 od čega je 85.000 osoba trajno ograničenih u kretanju (kreću se pomoću štapa, štaka ili hodalica), 7.200 osoba se za kretanje koristi invalidskim kolicima dok je trajno nepokretnih 12.488. Ostalo, 324.500 osoba ili više od 75 posto ukupnog broja osoba s invaliditetom su potpuno pokretne osobe.
Prema navedenom, na jednu teže pokretnu osobu i osobu koja se kreće pomoću invalidskih kolica dođu tri potpuno pokretne osobe s invaliditetom. Od te tri, dvije osobe prema Pravilniku iz 2008. godine mogu ostvariti pravo na znak pristupačnosti.
S promjenom Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnika o znaku pristupačnosti nije promijenjen Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti tako da i nadalje na javnim parkiralištima, od ukupnog broja parkirnih mjesta mora biti minimum 5 posto parkirnih mjesta označenih za osobne automobile osoba s invaliditetom, a na parkiralištima s manje od 20 mjesta najmanje jedno.
Zaključak koji se logično nameće je da se s promjenom Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnika o znaku pristupačnosti, trebao mijenjati i Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti te povećati broj mjesta na najmanje 10 posto od ukupnog broja ili minimalno 2 parkirna mjesta.
No, to se nije dogodilo.
Razlog tomu vidimo u činjenici da su Zakon o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnik o znaku pristupačnosti u nadležnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, dok je Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti u ingerenciji drugog ministarstva, Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. A sada se vraćamo na problem.
Zakonom o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnikom o znaku pristupačnosti iz 2008. godine najviše su oštećene osobe s invaliditetom koje se za kretanje koriste invalidskim kolicima (pokretnom stolicom).
Prije svega osobe s invaliditetom koje se za kretanje koriste invalidskim kolicima vozači, zatim osobe ovisne o pomoći druge osobe, te teško pokretne osobe. Oni ne mogu izaći iz automobila u blizini odredišta pa da netko vozilo preparkira!
Osobe koje se kreću pomoću invalidskih kolica samostalni vozači, posebna su kategorija. Dovedeni su u situaciju da svakodnevno doživljavaju stresove, razočarenja jer su još jedanput stavljeni u podređeni položaj jer jedina mjesta na kojima se mogu parkirati i iz vozila izvaditi invalidska kolica i na njih se presjesti, zbog svojih gabarita, su mjesta označena „žutim“, a ta su mjesta uvijek zauzeta.
Pitamo se da li je osoba koja je pisala Pravilnik o znaku pristupačnosti ikada vidjela kako to izgleda kada osoba s invaliditetom koja se za kretanje služi invalidskim kolicima izlazi iz vozila, kako izgleda izvući kolica iz automobila, presjesti se na njih i onda ponoviti istu tu radnju, samo obrnutim redoslijedom i kako to izgleda po vjetru, kiši ili snijegu?
Postoji i nerazumijevanje pokretnih osoba s invaliditetom koje, doduše s punim pravom, parkiraju na mjestima označenim za osobne automobile osoba s invaliditetom te dolazi do ružnih scena koje bi jednog dana mogle i nemilo završiti.
Više nije to pitanje samo parkirališta pod naplatom, svi koji imaju znak pristupačnosti koriste se tim mjestima i na parkiralištima koja nisu pod naplatom (npr. parkirališta za kupce velikih trgovačkih centara). Solidarnost pokretnih u odnosu na osobe u kolicima, barem prema našim iskustvima, izuzetno je mala.
Tretiranje znaka pristupačnosti kao „dozvole za besplatno parkiranje“ i problem „posuđivanja“ prijateljima, susjedima i obitelji poseban je problem. U Pravilniku o znaku pristupačnosti stoji da „znak pristupačnosti važi samo kada vozilom upravlja osoba s invaliditetom ili se ta osoba nalazi u vozilu“, a predviđene su i kazne za zlouporabu, no mehanizam utvrđivanja zloporabe izuzetno je nejasan i gotovo je nemoguće utvrditi ju.
Svojim radom nastojimo unaprijediti kvalitetu življenja upravo osoba s najtežim stupnjem invaliditeta, omogućiti im dostojanstven život i uključivanje u sve životne tijekove.
Događa se da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama iz 2008. godine te Pravilnikom o znaku pristupačnosti iz iste godine, osobama bitno smanjene pokretljivosti, a nadasve osobama koje se za kretanje koriste invalidskim kolicima, uskraćeno pravo na mobilnost, a vjerujemo da je svima dobro poznata činjenica da integracija osoba s invaliditetom u svakodnevnom životu uvelike ovisi o načinu rješavanja pitanja mobilnosti.
Znači, tim osobama najbolje je da ostanu unutar svoja četiri zida!
Sve navedeno pisano je iz stvarnih iskustava vozača, osobe koja se za kretanje koristi invalidskim kolicima, stečenih tijekom proteklih osam mjeseci od kada je na snagu stupio novi Pravilnik.
Iz tih iskustava iskristalizirao se i prijedlog za rješavanje problema koji itekako muči osobe s invaliditetom koje se kreću pomoću invalidskih kolica vozače, ali i one na mjestu suvozača koji uz pomoć druge osobe nastoje biti uključeni u život i u njemu što samostalniji
Naš je prijedlog slijedeći:
1. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva treba donijeti izmjene i dopune Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti u smislu :
a) povećanja broja parkirnih mjesta za osobne automobile osoba s invaliditetom na javnim parkiralištima s dosadašnjih 5 na 10 posto
b) uvesti obvezu da ukoliko se na parkiralištu nalaze dva ili tri parkirna mjesta za osobe s invaliditetom jedno bude za osobe koje se za kretanje koriste invalidskim kolicima, a na parkiralištima s više od četiri označena mjesta za osobne automobile osoba s invaliditetom, uvijek samo dva za osobe koje se za kretanje koriste invalidskim kolicima, bez obzira na broj mjesta.
2. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture treba donijeti izmjene i dopune Pravilnika o prometnim znakovima
a) u popis dopunskih ploča uvrstiti ploču s natpisom „za osobe u kolicima“
b) kod horizontalne signalizacije razlikovati parkirna mjesta namijenjena isključivo za osobne automobile kojima se prevoze osobe koje se za kretanje koriste invalidskim kolicima i za ostale osobe s invaliditetom. Parkirna mjesta bila bi istih gabarita uz razliku što bi kod parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom koje se za kretanje koriste invalidskim kolicima bila, bočno s lijeve i desne strane, ucrtana zebra.
c) omogućiti lokalnoj upravi da na temelju vlastitih iskustava za pojedina parkirna mjesta za osobe s invaliditetom uvede i ograničenje parkiranja na max. 60 minuta.
Vjerujemo da će se ovoga puta problem sagledati u cijelosti te da će se kroz suradnju među ministarstvima donijeti akti koji će dovesti do rješenja problema.
Najbolje bi bilo da promjene stupe na snagu prije početka turističke sezone obzirom da vozači, osobe s invaliditetom koje se kreću pomoću invalidskih kolica „kruže“ kako bi „naletjeli“ na neko slobodno parkirno mjesto i na taj način znatno usporavaju protočnost prometa.
I na kraju, zašto otvoreno pismo?
Zato što uz nadležna ministarstva želimo i javnost upoznati s ovim problemom i naposljetku, uključiti je i u rješavanje istog. Predsjednik Odbora za prostorne barijere Mladen Pucarić (REX)