NAPUSTIO NAS JE VELIKI NAVIJAČ ISTRE I NOGOMETNI SUDAC
Rijetka su mjesta na pulskom Markatu na koja se još nisu smjestili štandovi i proširile terase mnogobrojnih kafića. Jedno od tih mjesta je stiješnjeni prostor između bankomata i kioska za izradu ključeva. Tu se, pored dvije metalne klupe, svakog jutra bez potrebe za jutarnjom kavom ili dva deci bijelog okupi uvijek ista kumpanija. I u ovim vremenima, kada su se na pulskim ulicama mogli vidjeti  tek rijetki prolaznici, na tom se mjestu, svaki na svom kraju klupe, na propisanoj razdaljini, okupljalo poznato društvo. Prolazeći Markatom, nakon šetnje praznim gradom, moglo se kao nikada do sada spoznati kako grad ne čine građevine i njihova pročelja, ulice, trgovi…već kako grad prvenstveno čine ljudi koje u svakodnevnim susretima raspoznajemo kao svoje sugrađane.

Jedan od tih bio je Sandro Stranić kojeg smo još do prije dan, dva, svakog jutra mogli susresti okruženog svojom kumpanijom na pulskom Markatu. Mnogobrojni Puležani će ga pamtiti kao  bivšeg nogometnog suca koji je gotovo četvrt stoljeća, tamo negdje od početka osamdesetih, dijelio nogometnu pravdu po travnjacima Istre i Kvarnera. Svoj radni vijek proveo je kao brodomonter na Uljanikovom otoku pa je kao bivši Uljanikovac emotivno proživljavao dugu agoniju i kraj Uljanika. Bio je Sandro redoviti pratitelj svih nogometnih događanja u Istri i vrlo kritičan komentator svih događanja oko pulskog prvoligaša. Posjetitelji Istrinih nogometnih utakmica sjećat će se njegovog gromkog glasa i oštrih komentara sa zapadne tribine pulskog stadiona. Ipak, ovih bi dana, kada su mirovala nogometna igrališta, često znao reći …fali nogomet, jako fali  Istra… nimamo se na kega rabijivati… I ti ćeš faliti Sandro, jako ćeš faliti na Markatu…na stadionu…

Počivaj u miru.

Legenda uz fotografiju: Sandro Stranić (stoji peti s lijeva) s pulskim nogometnim sucima osamdesetih godina

(REX/Anton Percan)