PIŠE ANTON PERCAN
U Puli je u 70. godini umro Bruno Pipo Krstulović.
 
Ostala je tako Pula siromašnija ne samo za dio svoje sportske povijesti već i za djelić memorije i doživljaja neke drugačije Pule.

Krstulović, Castaldi, Crestaldi, pa opet Krstulović, u tim se promjenama prezimena jedne te iste obitelji zrcale sva burna povijesna događanja koja su proteklog stoljeća obilježila naš grad i njegove stanovnike. Pipo je pripadao rijetkim Puležanima koji su kroz nekoliko generacija bili neposrednim sudionicima burne pulske povijesti. Razumljivo je stoga da se Pipo kao malo tko mogao identificirati s gradom.

Nekadašnji gradski đir od Giardina i Circola pa do Gorice i Vjesnika, zamijenio je gotovo svakodnevnim odlaskom do kata na Mrkatu gdje je posljednjih godina pronašao mir od gradske vreve i šušura grada koji se nepovratno mijenja. Kat na Mrkatu je  kao nekadašnja Pula u malom...u istom vidokrugu tu su bivši direktori i funkcioneri, bivši partijski čelnici, već ostarjela vojna lica, u svojim pomalo povjerljivim i prigušenim razgovorima o nekim po njima boljim vremenima.  

Jedino je uz prostor uz šank s lijeve strane prema Mrkatu društvo uvijek veselo i bučno. Tu je Pipo, okružen prijateljima, uglavnom bivšim nogometašima, uz obaveznu cigaretu i dec bijelog, na način svojstven starom Puležanu, uvijek pomalo kritički, uvijek s nekim podozrenjem, nalazio svoje mjesto u razgovorima koji su započinjali i završavali s nogometom, Uljanikom, Pulom iz nekih drugih vremena.

Pipo se ponosio što je dijete Pule, potomak pulske sportske obitelji. Često je isticao da je njegov djed, još kao maloljetni dječak, idilu splitske Varoši odakle je loza Krstulovića, na razmeđi 19. i 20. stoljeća zamijenio za buran život u Puli.
Na početku je služio na jednoj štanciji na tada pustom Monte Paradisu, današnjem Vidikovcu, a već za nekoliko godina, sada već punoljetni Castaldi, imao je svoju karocu koja je od željezničke stanice vozila putnike do centra Pule. Kad je osnovao obitelj, dobio je sina Gina, Pipovog oca.

Gino Castaldi, a zatim Crestaldi, bio je poznati nogometaš nekoliko pulskih klubova. Nogomet je počeo igrati u podmlatku  tada najboljeg gradskog kluba Grion, na igralištu Gambal podno današnjeg rasadnika na Medulinskoj cesti. Za prvu ekipu Griona zaigrao je u sezoni 1938/39 god., i to nakon odlaska najboljih pulskih igrača Alda Fabra i Umberta Magnolinija u Napoli.

Nakon završetka 2. svjetskog rata igrao je za pulske klubove APG (Associazione Partigiani Giuliani) na čijem je čelu bio poznati pulski sportski djelatnik Edi Rajković, a zatim i za drugi pulski klub USO (Unione Sportiva Operaia). U posljednjoj utakmici za APG odigranoj u ljeto 1947. godine u Medulinu s tamošnjom Crvenom zvijezdom, zamijenio ga je u svojoj prvoj seniorskoj utakmici, mlađahni, tada tek petnaestogodišnji Aldo Drosina, pulska nogometna legenda s kojom će Pipo biti neraskidivo povezan.
 
Iako nikad nije zaigrao u ekipi koju je trenirao Aldo Drosina, Pipo nije tajio da mu je Aldo bio igrački i trenerski uzor.
Kao i sva pulska mularija i Pipo je nogomet počeo igrati na pulskim livadama, najčešće u parku koji se nalazio na mjestu današnjeg igrališta kraj današnje Gimnazije. Kad je krajem pedesetih godina Egidio Martinović, bivši igrač zagrebačkih klubova HAŠK-a i Concordije te reprezentativac tadašnje države, u NK Uljaniku okupio najtalentiranije dječake iz pulskih osnovnih škola, među njima je bio i tada desetogodišnji Pipo.

Nakon fuzije NK Uljanika i Pule, kao junior nastupa za novoosnovanu NK Istru. Kao senior nekoliko je godina igrao za ponovo osnovani NK Uljanik, a od sedamdesetih godina pa do kraja svoje nogometne karijere 1975. god. igrao je za NK Šijana kojeg je tada vodio njegov prvi trener Egidio Martinović. Iste godine počeo se baviti trenerskim poslom i to u te godine novoosnovanom NK Veli vrh kojem je bio njegovim prvim trenerom u sezoni 1975/76.

Iako nije ostvario impresivnu igračku karijeru, Pipo Krstulović je neizostavni dio pulske nogometne povijesti ponajprije kao trener brojnih generacija mladih pulskih nogometaša. Od Pipa će se danas, u ponedjeljak, na pulskom groblju Monte Ghiro oprostiti njegova obitelj, rodbina i mnogobrojni prijatelji.
                     
Adio Pipo, Adio vecchio Polesan...Počivaj u miru

Legende uz slike:

Slika 1: Pipo Krstulović (stoji prvi s lijeva) kao nogometaš NK Šijana

Slika 2: Pipo Krstulović (stoji drugi s desna) kao trener NK Šijana

Slika 3: Pipo Krstulović (stoji  zadnji s desna) kao trener juniora NK Šijana.

(rex/Anton Percan)