STRUGALICA
Piše : Damir Strugar
Ne znam više da li se itko živ sjeća u Puli, ali na današnji dan prije 35 godina Pula je bila u jednom velikom europskom finalu. Koje je tada prenosilo sijaset europskih televizija. A Pula je bila tada sportsko igračka perjanica bivše države. Prethodna kvalifikacijska natjecanja su se inače u svim državama odvijala tijekom kasnog proljeća i ljeta te Gospodnje 1981.godine. Dakle, da ne duljimo i da ne skrivamo tajnu, na današnji je dan prije točno 35 godina Pula sudjelovala u europskom finalu televizijskog zabavnog spektakla "Igre bez granica".
Finale tada zapadnih bogatih kapitalističkih zemalja, u koji se ukrcala "siromašna i mračna Jugoslavija" i kao njezin izabranik i kvalifikant grad Pula, održavalo se baš u njenom glavnom gradu Beogradu. Na bazenu sportskog centra "Tašmajdan" ekipa Pule suprostavila se timovima iz Njemačke, Italije, Francuske, Španjolske, Portugala, Belgije, Velike Britanije i drugih zemalja. Natjecanje se odvijalo u različitim igrama spretnosti na vodi i oko bazena, a sudili su međunarodni eksperti, tada vrlo popularni Švicarci Guido Pancaldi i Genaro Olivieri. Direktan TVprijenos u sustav Eurovizije odvijao se uživo, pod voditeljskom palicom Minje Subote, Dunje Lango i Mersihe Čolaković.
Sjećam se kada sam kao vojnik došao na redovni odmor u svibnju te 1981. godine u Pulu, da su mi redakcije popularnih televizijskih magazina sarajevskog "Vena" i beogradske "RTV revije" zatražile tekstove o tom događaju, te o tome kako se za finale priprema ekipa Pule. Naravno, naručene tekstove sam s guštom napisao, a kolege urednici Senad Prašo i Zoran Predić su mi za to platili takve dobre honorare, da sam do kraja vojnog roka bio najbogatiji vojnik u svojoj auto četi.
I sada dok gledam na "Youtubeu" snimke tog, u to vrijeme uz "Eurosong", zasigurno najvećeg europskog zabavnog spektakla, prisjećam se veličanstvemog povratka ekipe Pule u svoj rodni grad. Naime, hrabri i spretni Puležani i Puležanke osvojili su tada sjajno 3. mjesto u Europi i osvjetlali obraz svom gradu! U kojem su se i dvije tisuće godina prije današnjeg dana, prije nekih drugih "Igara bez granica" prale ruke prije ručka i večere. Doduše, tada su to bile "Igre gladijatora", ali eto tradicija igranja Pule i u Puli održala se kroz vjekovnu povijest...
No, na neke druge "Igre bez granica", ne toliko daleko od Pule, niti stotinjak kilometara, očito se zaboravilo. Ili već duže vrijeme potpuno zašutilo. Sjećate li se možda defniranja granice na moru između Hrvatske i Slovenije? Između hrvatskog i slovenskog dijela Istre? Piranskog zaljeva i Savudrijske vale? Arbitraže na Međunarodnom sudu? Možda sucima ova moja priča pomogne...
Naime, kada sam 1985. godine bio u Piranskom zaljevu i pisao reportažu za "Polet" i "Nedjeljnu Dalmaciju", pratio sam aferu oko pogibije talijanskog ribara u krivolovu u našem moru. Umaški milicioneri su mi rekli da je na talijanski brod u krivolovu (koji nije htio stati niti nakon dva upozorenja) pucao gliser Pomorske milice iz Kopra, jer je to bilo u njihovoj "zoni odgovornosti"...Znalo se točno gdje je granica! Zbog toga si razmišljam, možda bi Arbitražnom sudu valjalo predložiti da se kao ekspert za pitanje granice između Hrvatske i Slovenije, konzultira tadašnji načelnik Pomorske milice, Emil Čebokli iz Kopra?
Inače, tada je jugoslavenski milicajac ubio talijanskog ribara ispaljenim rafalom po brodu, jer se Talijani nisu htjeli zaustaviti ni nakon dva rafala upozorenja, ispucana pred ribarski brod. Kasnije, nekoliko godina nakon što se se Jugoslavija raspala, sasvim slučajno čitao sam da je isti uhapšen i osuđen u Italiji. A inače je taj miliconer porijeklom bio iz Srbije i po nacionalnosti Srbin! Ubijeni talijanski ribar zvao se Bruno Zerbin.
Trebam li vam uopće i spomenuti vic crnog humora tog doba, koji su ljudi potajice pričali i šalili se da je Srbin ubio Srbina braneći slovensko more?!?
