Herman Potočnik Noordung

ZNANSTVENIK I VIZIONAR ROĐEN U PULI

Piše: Nikola Biliškov
Ovaj veliki čovjek, jedan od svjetlonoša ljudskog duha, rođen je u Puli 22. prosinca 1892. Mnoge njegove ideje zaživjele su u svim mogućim svemirskim letjelicama. Pri osmišljavanju svemirskog programa, i ruski i američki znanstvenici kao polaznu literaturu koristili su njegovu knjigu «Problem vožnje Svemirom».
Ratne igre moćnika početkom prošlog stoljeća Evropu su pretvorile u golemu klaonicu. Milijuni mladih vojnika razrovali su tada cijele države kako bi mogli, kao svi normalni ljudi, lijepo ostaviti kosti na nekakvoj poljani, stotinama kilometara daleko od svog doma, sve s uzvišenim ciljem, «Für Kaiser und Vaterland!». Među njima bio je i mladi oficir austrougarske vojske Herman Potočnik. Za razliku od mnogih njegovih kolega, ovog mladića nisu zabavljali posmrtni hropci vojnika ili otkinuti udovi što lete zrakom nakon preciznog pogotka topovskog taneta. Njegov je pogled češće lutao noćnim nebom, negdje među zvijezdama, negdje gdje vrijedi jedna drukčija, a ne ova proždrljiva, krvava balistika topovske gozbe. Gledao je tako, nebo i zamišljao kako putuje njime, kako pleše zajedno sa zvijezdama, planetima, kako preskače s asteroida na asteroid. Više od svega, želio je povesti i ostale ljude sa sobom, da u miru nebesa zaborave na svoje zemaljske spletke i zavjere što su ih odvele tako daleko, u sveopću bolest, patnju i smrt.


POBJEDA LJUDSKOG DUHA NAD GLUPOŠĆU

Već tada, iz protesta protiv sveprisutog reda i harmonije u režiji K.u.K., nadjeva si pseudonim Noordung, kojega nikad nije objasnio, ali prema svemu sudeći, izvedenica je to iz «no Ordnung» (bez reda). Bio je to njegov protest protiv onih snježnobijelih čipkastih rukavica koje su pod sobom skrivale okrvavljene ruke ocvalog imperija.
Protest protiv licemjernih raskošnih balova po veličanstvenim dvorcima, dok su istovremeno mladi ljudi cijele «Mitteleurope» puzali po blatnim rovovima, negdje tamo daleko, daleko od svoga doma, boreći se za neke tuđe i isto tako daleke više ideale. Noordung je kaos, kaos opisan njemačkom izvedenicom, kaos rata i patnje, kaos čipke i lepršavih lepeza, kaos nebrojenih stjenica, kolere i grmljavine teške artiljerije. Noordung je besmisao suprotnosti i istovremeno pobuna protiv tog besmisla.
Usred svega toga kaosa našao se mladi Herman. Sudjelovao je u najgoroj ljudskoj patnji, svejdočio najnižem ljudskom licemjerju. A utjehu je nalazio među zvijezdama. Pratio je te tihe noćne putnike i zamišljao kako bi bilo lijepo, kako bi bilo nekako... ljudski – otisnuti se njima u susret, otići na Mjesec, pa i dalje... na Mars, Veneru i dalje! i dalje! Kako bi bilo lijepo otići! Otrgnuti se od okova gravitacijske sile, koja nas nesmiljeno vuče dolje, stalno tamo dolje, u dubine crne zemlje. Zar to ne bi bila veličanstvena i konačna pobjeda života nad smrću, pobjeda ljudskog duha nad ljudskom glupošću? Zapisao je tada Noordung: «Čovjek je od davnina suočen s činjenicom svoje okovanosti Zemljom, a u nemogućnosti da se oslobodi teško dokučivih spona sile teže, vidio izraz svoje zemaljske krhkosti i nemoći. (...) Da li je takav nazor u stvarnosti opravdan?» 


VIZIONARSKO DJELO «PROBLEM VOŽNJE SVEMIROM»

Noordung je iz klaonice prvog svjetskog rata izašao s kroničnom upalom pluća. Vođen svojim idealima čovjekove pobjede nad silom teže, upisuje studij strojarstva u Beču, gdje je 1925. godine i diplomirao. Nakon toga prihvatio se onoga čemu je toliko dugo težio. I time se bavio iduće četiri godine, kad je iz tiska izašla njegova jedina knjiga, «Das Problem der Befahrung des Weltraums – Problem vožnje Svemirom». Malo nakon izlaska knjige iz tiska Noordung umire 27. kolovoza 1929., u dobi od 36 godina.
Ovo vizionarsko djelo danas može izgledati prilično naivno, čak mjestimično i smiješno. No, u doba kad se pojavila, ta knjiga je donijela mnoge ideje daleko ispred svog vremena. Govori se tu o umjetnim satelitima, geostacionarnim orbitama, orbitalnim stanicama, lansiranju letjelica i njihovom spuštanju na druge planete, problematiziraju se prehrana i ostale fiziološke potrebe posade u negostoljubivom svemirskom okolišu... Ukratko, osmišljena je strategija otisnuća čovjeka u Svemirska prostranstva. Samim time, ovo djelo izraz je golemog optimizma, goleme vjere u ljudski duh i njegovu moć da se suprotstavi i najvećim izazovima. Isto tako, to je i još jedan trijumf znanstvene metode nad tvrdom dogmom. Dogmatska zabrana svake primisli da bi zemaljsko biće moglo napustiti Zemlju time je razbijena. Neograničena svemirska prostranstva time su odjednom prestala izgledati nedostižnima. Odjednom su se pred čovječanstvom otvorili novi, beskrajno široki horizonti.


VELIKI UMOVI PROTIV DOGME

Povijest čovječanstva svjedoči o pobjedama ljudskog duha, što kao trunke zlata sjaje usred mraka beskrajnih ratova i osvajanja. Takve pobjede ostvarivali su veliki umovi, koji su se suprotstavili religijskoj dogmi i koji su govorili o mnoštvu svijetova, o sasvim nepovlaštenom položaju Zemlje u Svemiru, ljudi koji su pokazali da Zemlja nije nešto nepomično, nešto oko čega plešu sve zvijezde i svi planeti, u svojim kristalnim sferama. Pobjedu su odnijeli i veliki putnici što su bili spremni svojim životom jamčiti da Zemlja nije ravna ploča, nego kugla, koja se može oploviti.
I tako, danas mnoštvo naših satelita oblijeće naš planet, blistavu plavu kuglu. Instalirano je nekoliko orbitalnih stanica, koje omogućuju duži boravak ljudi u Svemiru, te izvođenje eksperimenata kakvi na površini Zemlje ne bi bili mogući. Neke svemirske sonde danas su već toliko daleko da su izašle iz Sunčevog sustava i nalaze se negdje u međuzvjezdanom prostoru. Sateliti nam omogućuju komunikaciju s udaljenim mjestima na našem planetu, brzi i efikasni prijenos informacija. Naravno, koristimo ih i u sasvim nemiroljubive svrhe.


TEMELJ ZA RAZVOJ SVEMIRSKIH PROGRAMA

Pri osmišljavanju svemirskog programa, i ruski i američki znanstvenici kao polaznu literaturu koristili su knjigu «Problem vožnje Svemirom» Hermana Potočnika Noordunga. Mnoge njegove ideje zaživjele su u svim mogućim svemirskim letjelicama. Velika je čast zato sama činjenica da je ovaj veliki čovjek, jedan od svjetlonoša ljudskog duha, rođen upravo u Puli 22. prosinca 1892. Pula je u to doba bila velika ratna luka, velik dio njenog stanovništva činili su vojnici lojalni Austrougarskom caru. I Noordung je potekao iz vojničke obitelji. Njegov je otac bio K.u.K. mornarički general. No, ona jedna druga, drukčija Pula, ono nešto što je oduvijek u tom gradu urlalo protiv licemjerja i snobizma bijelih čipkastih oficirskih rukavica, kao da se duboko ukorijenilo u tom mladom čovjeku. Taj bunt doveo je naposlijetku i do stvaranja jednog kapitalnog djela, do još jedne od velikih pobjeda Čovjeka. Noordung, kako to pulski zvuči...

Feljtoni Regional Expressa iz serije „Pula – Grad nekad“ i sad realizirani su pod pokroviteljstvom Odjela za kulturu Grada Pule