Helena Vuković: Transrodne osobe nisu uništile temelje obitelji

NAJPOZNATIJA TRANS OSOBA S BALKANA SPECIJALNO ZA „REX“
Helena Vuković najpoznatija je trans osoba s područja bivše Jugoslavije. Borac za prava transrodnih osoba i sinonim za hrabrost i odvažnost. Helena je stari prijatelj autora ovog teksta još iz najranijih rokerskih dana.

Helena je u središte zanimanja javnosti dospjela dok je kao major vojske Jugoslavije „izašla iz ormara“ i nakon dugačke borbe sa samom sobom, obitelji i ponajviše konzervativnom javnošću promijenila spol i postala potpuna osoba.

Helena je danas aktivna i atraktivna žena, roditelj koja je svoj život posvetila osobama poput nje s kojom smo progovorili o kod nas tabuiziranoj temi transrodnosti, Istanbulskoj konvenciji, obitelji i svemu čime konzervativne udruge i pojedinci  plaše domaću javnost. 

Odmah na početku zahvala što si pristala na intervju za jedan lokalni istarski portal, Helena otkuda tvoje veze s Pulom? 

U Puli imam dvojicu veoma dragih ljudi... Diega Bosusca Pticu i Nenada Marjanovića Dr. Frica i to datira još od daleke 1988. godine. Bila sam veliki fan KUD Idijota.
Zanimljivo je da mi je Pula neostvareni san, tačnije nisam nikada bila u Puli, a čula sam da je prelep grad.

Ajmo odmah u glavu, kod nas je trenutno aktualna tema Istanbulska konvencija, najviše se polemizira oko transrodnosti, ti si vjerojatno najpoznatija transrodna osoba na Balkanu, jeste li vi opasnost za klasičnu obitelj?

Ideja klasične porodice, kako je zamišljamo i kako nam je predstavljaju u časopisima, kao osnovne funkcije građe i funkcije društva je odavno poljuljana i to nema nikakve veze ni sa trans ni sa ostatkom LGBIQ zajednice. Zanemarivanje, ucenjivanje, mizoginija, zlostavljanje, psihičko, verbalno, fizičko I ekonomsko nasilje, to su uzroci krize klasične porodice.

Koliko znam ti imaš četvero djece, jesi li ti normalan roditelj i jesu li tvoja djeca zbog tvoje transrodnosti  uskraćena u životu? 

Imam četvero dece, pa ja sam veoma brižan roditelj. Možda su moja deca uskraćena za mušku figuru oca ali sam uvek tu za njih i imaju moju bezgraničnu ljubav…

ISTANBULSKA KONVENCIJA JE SAMO JEDAN KORAK U BORBI

Kako se u Srbiji gleda na Istanbulsku konvenciju i je li ona po tebi dokument koji vam garantira nešto posebno i kako ti gledaš na tu konvenciju?

Istanbulska konvencija je važna zato što na globalnom nivou prepoznaje problem nasilja prema ženama i nasilja u porodici i ističe glasnu poruku da se tome mora stati na kraj. Srbija je ratifikovala ovu konvenciju, međutim, to je samo jedan od koraka borbe. Da bi se njeni principi poštovali, potrebno je da funkcionišu drugi regulatorni i pravni mehanizmi u zemlji.

Koja su tvoja iskustva s vašom crkvom, u Hrvatskoj je crkva kategorički protiv Istanbulske konvencije zbog rodne ideologije?

Ja sam nakon operacije praktično bila u lezbejskom crkvenom braku jer se nisam razvela crkveno tada od bivše žene. Nema nikakve “rodne ideologije”, te ona kao takva ne može da se kosi ni sa jednom drugom. Ravnopravnost je nešto čemu civilizacijski treba da težimo, bez obzira na sve različitosti I ne možemo da je dostignemo sve dokle god postoji I jedna društvena grupa koja je marginalizovana ili isključena iz društva.

Društvo je još uvijek prepuno predrasuda, ti si bila muškarac i ono što je najzanimljivije i pripadnik vojske, major u vojsci Srbije, nakon otkaza ipak si na kraju vraćena na posao, možeš li samo u kratko objasniti pravni put do kojeg si došla do satisfakcije? 

Koristila sam sva pravna sredstva za koja sam znala da postoje i jednostavno sam znala da me moraju vratiti nazad. Ali kad te vrate,  vrate te sa ogromnom etiketom: To je "onaj" i tu kreće ta tiha diskriminacija jer ti jesi zakonski tu ali postoji mnogo načina da budeš maknut i da ti se ne omogući napredovanje...

Aktivistica si, kakva su tvoja iskustva s transrodnim osobama u Hrvatskoj, imaš li uopće konatakte i raspravljate li ikada izvan vaših tema, dotaknete li se recimo, muzike, rata, ekonomije? 

Imam dosta prijatelja u Hrvatskoj, naravno i aktivista i aktivistkinja i nemamo mi potrebu da pričamo o ratovima. Problem trans osoba ne poznaje ni granice ni nacije nego nas eto muka spoji ali se samo o pametnim i lepim stvarima priča. Ma kakvi ratovi, samo pozitiva.

Helena za kraj, imaš li kakvu poruku za ljude koji se boje transrodnih osoba,  imaš li poruku za sve one koji su drugačiji, kako iznaći snagu i suočiti se sa samim sobom? 

Moja poruka je jasna. Ne ujedamo, nismo krivi što smo tako rođeni i nije to naš hir. Osobama koje imaju sličan problem našem mogu poručiti samo „živite svoj život , budite glavni glumci u svom filmu jer ako već niste mogli  bili scenaristi svog života nemojte biti ni sporedna uloga, gledajte sebe, a ljudi...oni će uvek  pričati...

(NENAD MARJANOVIĆ FRIC/ FOTO: PRIVATNA ARHIVA FACEBOOK)

Facebook komentari