Goran Zgrabli?. doktor fizike, erudit i intelektualac

«SVAKOM JE ZNANSTVENIKU POTREBNA UMJETNOST» (REGIONAL BROJ 26)

Fizika nije samo školski predmet, koji usto mnogi smatraju teškim i zamornim. Znanost je to što opisuje svijet oko nas. Sve što nas okružuje, sve što nam se dešava slijedi fizikalne zakonitosti. Možemo stoga re?i da je fizika slika našeg svijeta, fizikalni zakoni su boja, dok je matemati?ka logika kist kojim stvaramo tu sliku. Bavljenje fizikom, ali i znanoš?u op?enito, uvelike podsje?a na dje?ju igru. Znanstvenici znatiželjno promatraju svijet, neprestano postavljaju pitanja i traže odgovore, razotkrivaju?i pravilnosti u zbivanjima koja nas okružuju.
Fizika je životni poziv i ljubav dr. sc. Gorana Zgrabli?a, kojega ?itatelji Regionala pamte sa stranica ovog ?asopisa po njegovim brojnim zanimljivim ?lancima. Prošle je godine doktorirao fiziku na prestižnom EPFL-u u Lausanni, gdje je pod vodstvom Majeda Cherguija radio na laserskoj spektroskopiji proteina. Trenutno je na postdoktorskoj specijalizaciji u institutu Elettra u Trstu, gdje se nastavio baviti laserskom fizikom.
Njegovo zanimanje za prirodu, me?utim, nije ograni?eno samo na lasere i molekularni mikrosvijet. Goran Zgrabli? se aktivno bavi i fizikom visokih slojeva atmosfere te meteorskom astronomijom. Taj je dio njegovih aktivnosti neraskidivo vezan uz Znanstveno-edukacijski centar Višnjan, s kojim ve? godinama sura?uje.
«Uhvatili» smo ga u njegovom trš?anskom stanu nakon povratka s konferencije koja se nedavno održala na Brijunima, a na kojoj je i sam aktivno sudjelovao.


R: Nedavno ste prisustvovali me?unarodnoj konferenciji «Laser Pulse Shaping and Coherent Control of Molecules», koja je održana na Brijunima. O ?emu je zapravo bila rije? na toj konferenciji?
Glavna tema konferencije na Brijunima bila je kako oblikovati laserski impuls da bismo uz pomo? njega kontrolirali gibanje molekula na mikroskopskoj skali. Ponešto je maglovit ve? i sam pojam molekule. Ve?ina ljudi zna za molekulu vode, koja se sastoji od dva vodikova i jednog kisikovog atoma. Zamislite sad da je svaki atom loptica i povežite te atome oprugama. Dobili ste model molekule vode koji je vrlo fleksibilan. Zamislite i da jedna loptica nosi naboj, recimo natrljali ste je vunenom krpom. Ako toj nabijenoj lopti približite nabijeni ?ešalj, loptica ?e se pomaknuti, ?ime po?inje njena vibracija, kre?u se atomi u molekuli. To je jedan od aspekata gibanja na mikroskopskoj skali.

LASEROM DO POTPUNO NOVIH MOLEKULA


R: Gdje sad u cijeloj toj pri?i svoje mjesto nalaze laseri?
Svi smo se ve? puno puta susreli s njima, danas smo okruženi ure?ajima koji u svojoj jezgri sadrže male lasere. Recimo, svaki ?ita? CD-a ima u sebi laser, laserske pointere možemo kupiti na svakom štandu. Me?utim, rijetki su oni koji znaju što su to uop?e laseri. U znanosti se koriste laseri neusporedivo ve?e snage od tih svakodnevnih, a služe kao vrlo precizni izvori svjetlosti velikog intenziteta. Svjetlost je tako?er elektromagnetske prirode, što zna?i da i ona može djelovati na pomicanje naših loptica/molekula, koje su dakako veli?ine tek 0,1 nanometra ili deset milijuna puta manje od milimetra. Suvremeni laseri u stanju su oblikovati elektromagnetsko polje tako da ono potakne pomicanje molekula na na?in kako mi želimo.

Recimo sad da su kemijske reakcije tako?er rezultat pomicanja molekula. Molekule se sudaraju nebrojeno puta u sekundi i, ako u trenutku sudara imaju pogodan oblik, može do?i do kemijske reakcije i nastat ?e nova molekula, koja može biti složenija od polaznih. Me?utim, u klasi?noj kemiji sve je to lutrija. Radi se o ?istoj slu?ajnosti i može biti da je neka reakcija vrlo malo vjerojatna, isto kao što je malo vjerojatno da ?ete dobiti na lotu.
Zamislite da vam je na raspolaganju ure?aj koji vam omogu?uje da usmjeravanjem posebno oblikovane laserske zrake na bubanj za loto možete birati koje loptice ?e iza?i toga dana. Na primjer, dovedete vaše kuglice bliže otvoru iz kojega kuglice ispadaju dok ostale držite dalje od otvora. Naravno, ve? vam je jasno da vaš dobitak na lotu postaje neusporedivo vjerojatniji. Prevedeno na jezik znanosti, djelovanjem lasera na molekule drasti?no pove?avamo vjerojatnost uspješne kemijske reakcije.
Naravno, opisana metoda dobivanja na lotu ne postoji i sigurno ne?ete postati milijarder bave?i se oblikovanjem laserskih impulsa, ali zato možete stvoriti molekule koje još ne postoje.


R: Dakle, radi se o novoj, strogo kontroliranoj kemiji?
Vjerujem da ?e u budu?nosti, koriste?i lasersku tehnologiju i nanotehnologiju, biti mogu?e napraviti ure?aj koji ?e vam izmodelirati molekulu koju ste prije toga nacrtali u AutoCAD-u. Dakako, još smo daleko od toga, to je samo jedna od primjena oblikovanih laserskih impulsa. Danas je ta primjena uglavnom ograni?ena na rješavanje fundamentalnih problema u kemiji i fizici ili ima ?isto prakti?nu primjenu u biologiji, gdje se oblikovani laserski impulsi koriste radi dobivanja velikih rezolucija u tzv. opti?koj dvofotonskoj mikroskopiji. Koriste?i takvu mikroskopiju i oblikovane laserske impulse, naime, biolozi imaju priliku dose?i dosad nezamislivu rezoluciju, koja se spušta ispod valne duljine svjetlosti. Ovo, izme?u ostalog, otvara i nove mogu?nosti lije?enja nekih bolesti, za koje je dokazano da imaju molekularnu osnovu.


FASCINANTNA OSJETLJIVOST O?IJU


R: Možete li nam istaknuti neko predavanje koje vas se posebno dojmilo?
Posebno impresivno bilo je predavanje naše mlade profesorice Ive Norelykke Toli?. Ona trenutno vodi istraživa?ku grupu u Leipzigu, gdje prou?avaju spolni život kvaš?evih gljivica. Koriste?i upravo mikroskopiju koju sam prije spomenuo, doslovno nam je prikazala film koji prikazuje trenutke kada se stanica kvasca dijeli ili stupa u spolni odnos.


R: Vi se tako?er bavite laserima, ali u vezi s jednom drugom primjenom. O ?emu se to?no radi?
Moja je preokupacija doznati zašto živa bi?a koja imaju o?i tako dobro vide. Konkretnije, zašto proteinska molekula retinal, koja se nalazi i u našem oku, uspijeva biti toliko osjetljiva da je u stanju registrirati ve? i jedan jedini foton svjetlosti, nešto što je i najosjetljivijim digitalnim fotoaparatima teško dostižno. U radu se koristim laserskim impulsima da bih pratio tijek kemijske reakcije retinala, koja se aktivira svjetloš?u i odgovorna je za pretvaranje svjetlosne energije u elektri?ni impuls koji zatim živcima putuje do mozga.


R: Dolaskom u Trst uspjeli ste spojiti bavljenje vrhunskom znanoš?u s blizinom svog rodnog grada, Pule. Jeste li zadovoljni?
Moram priznati da sam izuzetno sretan što sam uspio pomiriti posao i srce. U Lausanni, u Švicarskoj, bio sam pet godina, gdje sam i završio doktorat. Nakon toga je ve?ina mojih kolega otišla u SAD. Za razliku od njih, ja sam se po?etkom prošle godine odlu?io vratiti doma. Jednostavno, nije mi se dalo više spavati na koferima i imati osje?aj da živim privremeni život na bjelosvjetskim kolodvorima. Htio sam opet osjetiti kako je to biti kod ku?e.


R: Sad ste na postdoktorskom studiju, koji traje odre?eno vrijeme. Što namjeravate poslije? Vidite li mogu?nost nastavka karijere u Hrvatskoj ili ?ete i dalje raditi u inozemstvu?
Pružila mi se prilika da dobijem posao istraživa?a na institutu Elettra, talijanskom sinkrotronu, u grupi prof. Fulvija Parmigianija, koji je doveo u Trst ultrabrzu lasersku spektroskopiju primijenjenu na istraživanje sustava kondenzirane materije.
Ono što mi nedostaje na Elettri je direktan kontakt sa studentima, jer je to isklju?ivo istraživa?ki institut. Želja mi je mla?im generacijama prenijeti svoje znanje i strast za znanoš?u. Kako je netko rekao, neopisiv je osje?aj koji te obuzme kad riješiš jednu zagonetku prirode i shvatiš da si u tom trenutku jedini na cijelom svijetu koji zna za to. Održavam stalne kontakte s kolegama sa Sveu?ilišta u Rijeci, gdje je nedavno osnovan odsjek za fiziku, što držim vrlo dobrim primjerom svim sveu?ilištima u zemlji. Želja mi je preuzeti neki od kolegija na fizici u Rijeci, jer smatram da tek kontaktom s mladim ljudima znanost može opstati. To bi za po?etak bilo tek povremeno, a u kona?nici bih se želio preseliti u Rijeku. Teško mi je to re?i, ali nakon godinu dana u Istri shvatio sam da u ovoj regiji nemam što tražiti.


R: Zaista, gdje se nalazi Istra na znanstvenoj karti svijeta? ?ini se da su naši znanstvenici rasuti po cijelom svijetu, od ?ega Istra baš i nema neke koristi.
Istra, barem što se prirodnih znanosti ti?e, na znanstvenoj karti svijeta ne postoji. Vrlo sam žalostan što se svi zaklinju u progres ove regije temeljen samo na turizmu, a prirodne i tehni?ke znanosti na Istarskom sveu?ilištu nitko ni ne spominje. Pitam se gdje ?e i što raditi ti Istrijani za desetak godina, kad Kinezi budu konobarili i ribali jacuzzije u apartmanima Brijuni rivijere? Tko ?e stvarati nova znanja, nove proizvode, nove ideje koje ?e se mo?i izvoziti ili prodati masi turista?


VOLIO BIH DA SE PULA VRATI MORU


R: Poznata nam je i vaša strast za umjetnoš?u. Postoji li umjetnost u znanosti? Postoji li umjetnost u onome ?ime se vi bavite?
Ma koliko vladao stereotip o znanosti kao razumskoj disciplini ?ovjekovog uma, to je daleko od istine. Smatra se da je eksperiment svemogu?i sudac, koji odlu?uje o istini. Me?utim, on ?esto daje toliko dvosmislene rezultate da je teško re?i koji put je pravi. Tu nastupa umjetnost, jer gotovo uvijek nove ideje u znanosti stvara intuicija i želja za ljepotom i jednostavnoš?u, ona te vodi kroz mra?nu šumu nepoznatog, a ne razum. Razum i eksperiment dolaze poslije, kad treba provjeriti je li tvoja zamisao bila to?na ili ne. Isto tako, držim da je umjetnost potrebna svakom znanstveniku, jer ti u mozgu napravi rusvaj, tako da tvoje misli više ne putuju uhodanim stazama. Ona otvara nove vidike na svijet i dovodi do stvaranja novih ideja. Držim da je kvalitetna umjetnost ona koja uspijeva napraviti veliku «štalu» u tvom mozgu.

R: Za kraj, želite li još nešto poru?iti?
Nešto upu?eno Istrijanima? Poruka koja je u suprotnosti s onim «Ne forcaj!» ili «?emo ben nekako»?


R: Da, recimo koja vam je, kao znanstveniku i intelektualcu, najve?a želja i o ?emu maštate u vezi s Pulom i Istrom, a što mislite da bi bilo važno re?i gra?anima?
Kao klincu od pet godina nije mi bilo jasno zašto se ne možemo kupati u pulskoj luci. Želja mi je da se Pula napokon spusti na more, obljubi svoju sjevernu obalu tako da se za desetak godina možemo prošetati rivom koja ?e biti ljepša i koja je starija od splitske. Ta sjeverna obala me jako mu?i u zadnje vrijeme.


Razgovarao: Nikola Biliškov
Fotografije: Cesare Grazioli

Facebook komentari