DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel
Kolinda ”Apsolutno – ne, apsolutno – ne” Grabar Kitarović, dakle osoba koja na završnom sučeljavanju na RTL-u ponovi to ”apsolutno” ili ”apsolutno – ne” jedno trideset puta (nakon toga sam prestao brojati), još jednom se pokazala, naizgled, kao političarka bez ideja. Počevši od njena programa, koji je pokazala tek mjesec dana nakon što ga je usmeno predstavila, a koji je sastavljen od poželjnih ciljeva, ali bez ijedne konkretne mjere, sve je u njenoj kampanji bilo šuplje, namješteno, nakaradno, poput izjave da bi u Savskoj 66 ”bila svaki dan”. Ma, je li? Odlično rješenje za smještaj njenog novog Predsjedničkog ureda.
Napuhana lutka, nekonzistentna i neartikulirana, baš kao kada je, zboreći o fenomenu korupcije, Ivi Josipoviću odbrusila: ”Vi ste zadnja osoba koja bi….!!”
Samo malo! Koja bi – što? Koja bi mogla i trebala govoriti o korupciji i kriminalu?! Da, dobro ste pročitali, Kolinda Grabar Kitarović tvrdi da je Ivo Josipović ”zadnja osoba koja bi trebala (njoj) govoriti o korupciji” jerbo, poznata je stvar, Predsjednik Republike Hrvatske notorna je lopina.
Tu sam ostao bez teksta i shvatio da vam se moram ispričati, duboko i temeljito. Jer sam vas i ja možda nehotice varao.
Ma, kako to, poštovane čitateljice i čitatelji, još niste shvatili? Kako uspijevate da vas Ivo Josipović drži u takvoj zabludi, ono, da vjerujete kako je uzoran, neporočan i pravedan kada se zna da mu je otac ubijao hercegovačke fratre u Širokom brijegu i to baš kada se nalazio u izbjeglištvu Dalmatinaca spašenih od antifašista u Egiptu? Kako to da vjerujete da je Josipović nekorumpirana osoba kada se zna da je on lično i osobno zamračio 90 milijardi kuna i to baš tada kada je taj novac pokrala Vlada u kojoj je sjedila i svojom glavom kimala sirota Kolinda Grabar Kitarović zajedno sa satelitima te Vlade?
Žalim vaš slučaj jer ste prevareni i jer se zloupotrijebila vaša dobrota. Vi ste mislili da je HDZ-ovska pretvorba i privatizacija ”pljačka stoljeća”, a Kolinda Grabar Kitarović vas ispravlja i tumači vam da su to bili tek ”nepotrebni problemi”.
Izuzetno mi je neugodno što vas moram razuvjeriti jer ste vi mislili da je Ivo Jospović predano radio za dobrobit domovine, ali, ne, nije tako, ona, Kolinda Grabar Kitarović, je prava, najpametnija, najsposobnija i najmudrija.
Imali smo prilike čuti prvorazredna svjedočanstva o njenim kapacitetima.
Evo jedno baš iz njenih redova.
Patrik Šegota član je HDZ-a već 14 godina – kao predsjednik riječke mladeži, dopredsjednik županijske mladeži, član županijskog odbora seniora, član nacionalnog odbora mladeži na nivou države, te osoba koja je vodila volontere na razini RH za predsjedničku kampanju 2004./2005. U razgovoru za portal Index.hr je rekao i ovo:
”Što se tiče gospođe Grabar Kitarović, o njezinoj povezanosti sa Sanaderom također mogu osobno posvjedočiti, jer sam bio član predsjedništva GO dok je ona bila predsjednica GO. Gradska organizacija i stranka u njezino vrijeme, dok je bila predsjednica GO, vođena je – isključivo, apsolutno i bespogovorno – prema nalozima Ive Sanadera.
Predočit ću vam to kroz jednu situaciju koja to dobro ilustrira. Sanader je, u vrijeme koje je prethodilo Gotovininom uhićenju, izdao nalog svim organizacijama na terenu da se nikako ne podržava generala, navodeći kako je to stvar od državne i nacionalne važnosti. Mi smo otvorili raspravu na GO jer su neki članovi htjeli raspraviti to pitanje, što bi nam uvažavanje osnovnih standarda demokratičnosti trebalo jamčiti. Predsjednica GO Grabar Kitarović suzbila je svaki demokratski dijalog na toj sjednici i rekla kako se po nalogu Ive Sanadera nalog ima izvršiti te da je tu raspravi kraj.”
A kažem vam, ništa ona ne pretjeruje kada veliča svoje diplomatske uspjehe jer to potvrđuju i oni iz njene ljute opozicije.
Tako, na primjer, saborski zastupnik HNS-a Goran Beus Richembergh u komentaru koji je objavljen na portalu dalje.com svjedoči i ovu izuzetnu aktivnost tadašnje veleposlanice u Washingtonu:
”Sjećam se da sam par tjedana prije našega odlaska nekoliko puta slao mailove na Veleposlanstvo, obavještavajući ih da namjeravamo doći i tražeći da nam potvrde mogućnost susreta s veleposlanicom Kolindom Grabar Kitarović, koja je na dužnost veleposlanice u Washingtonu stupila pola godine ranije, došavši s dužnosti ministrice vanjskih poslova u Sanaderovoj vladi. Tek par dana prije polaska na put potvrda o susretu je i stigla. Upornost se isplatila.
U Washingtonu je tog kasnog poslijepodneva padao snijeg. Baš nam je bilo hladno i pomalo naivno smo vjerovali da će gospođa veleposlanica po nas u hotel poslati službeni automobil. Ipak smo morali propješačiti, no u tome nismo vidjeli neki poseban problem. Kad smo stigli u Veleposlanstvo primljeni smo pomalo usiljeno, bez stvarne srdačnosti koja se uobičajeno i spontano javlja kad u dalekom svijetu sretnete nekoga iz domovine. Obzirom da nam se domaćica već s vrata pohvalila da je ”baš nedavno u posjeti bila delegacija Mladeži HDZ-a koju je vodila na ručak’, nekako se nismo mogli oteti dojmu da je baš u tome kvaka. Naime, nas troje zastupnika bili smo iz tada opozicijskih stranaka.
Poslužen nam je čaj, s nama su sjela i dvojica službenika Veleposlanstva, a gospođa Kitarović, potaknuta našim kurtoaznim pitanjem ”kako Vam je ovdje?’, bar dvadesetak minuta nije prestajala pripovijedati o mukama i nevoljama koje je prolazila u tih prvih šest mjeseci svoje službe oko selidbe obitelji, upisa djece u školu, angažmana supruga…
Tko zna koliko bi to trajalo da je nisam uljudno prekinuo i zamolio da se ipak malo konzultiramo oko nama važnih stvari. Naime, čekao nas je višednevni posjet Capitol Hillu te susreti s brojnim američkim dužnosnicima, među kojima i s nekolicinom kongresmena i senatora koji su ”naše gore list’….”
Ukratko, Grabar Kitarović je ispričala niz bedastoća o tim kongresmenima koji su se čudili kako to da ih u pola godine boravka u Washingtonu uopće nije kontaktirala, a važne su se stvari trebale napraviti – na primjer, privoliti SAD da izvrše pritisak na Sloveniju kako bi se deblokirali pregovori oko našeg ulaska u EU. Pročitajte sami jer svaka je rečenica vrijedna kako bismo znali cijeniti ovu našu najbolju ikad stvorenu dioplomatkinju i političarku (link).
Hoće se reći, bila je jako vrijedna.
Elem, što da vam kažem? Da, osim što ste prevareni i osim što vas je Josipović pet godina držao bedacima, uopće ne shvaćate vrijednost iskustva Kolinde Grabar Kitarović u SAD-u i u NATO-u s obzirom na to da nam donosi fenomenalne ideje: vraćanje obaveznog vojnog roka, nabavu potrebne američke logistike za svu tu silu ročnika i, što je najvažnije, razvoj koncepta ”Domovinske sigurnosti”, patentiranog od strane onoga neshvaćenog i umnog mirotvorca Georgea W. Busha, koji je spasio od uništavanja cijele civilizacije, ponajprije one u Iraku i u Siriji, a svojim sugrađanima, kako je svjedočio Wikileaks, pokazao kako se pravi domoljub odnosni prema kulturi ljudskih prava.
Ni u kojem slučaju nemojte nasjesti pričama kako će Vaso i Karamarko propisati što se i kako smije govoriti o Franji Tuđmanu i o Gojku Šušku, što pak o antifašistima, a što o Josipu Klemmu i družbi iz Savske. Sve su to laži komunističke klike i ostalih jugosmradova koji izmišljaju i podmeću, kao što je podmetnuto požrtvovnom domoljubu i aktivistu kampanje Kolinde Grabar Kitarović Jozi Baliću iz HSP-a Ante Starčević iz Šestanovca, kojemu je podvaljeno da je rekao: ”Svi glasati za Kolindu i meni dostaviti imena svih koji su glasali za lignju”!
To su odista ružna podmetanja. Takvo je podmetanje bilo i navesti da se potpredsjednica HDZ-ove Zajednice žena ”Katarina Zrinski” Rosanda Mijolović-Dukić na Facebooku obrušila na HTV-ovu voditeljicu sučeljavanja Danijelu Trbović ovim riječima: ”Imamo li mi pravo barem na jednog voditelja (koji nije protiv Hrvatske) ako plaćamo pristojbu kao i onih 5 posto Srba koji su večeras imali svoje voditelje? Prva stvar koju bih učinila kad bih ja bila na vlasti, srušila bih crvenu televiziju da nikada više Srbi u mojoj Hrvatskoj ne harače po mojim svetinjama. Bravo Kolinda, i u nemogućim uvjetima znaš se nositi sa svima!”
Hvala Bogu što su nas na vrijeme Viktor Ivančić, Marinko Čulić, Toni Gabrić, Matija Babić, Sandra Bartolović, Goran Borković, Milan Ivkošić, Tihomir Dujmović i mnogi drugi novinarski velikani upozorili na štetnu pojavnost Ive Josipovića i na važnost da otvorimo oči i da izaberemo kandidatkinju ”Za bolju Hrvatsku”.
Ali meni ipak nešto u cijeloj ovoj priči nije leglo. Upozorio me na taj detalj kolega Branimir Pofuk u svojoj kolumni ”Kontrapunkt” u subotu 3. siječnja u Večernjem listu (imat ćete ju sutra na našem portalu, kao što je uobičajeno). Naime, da je na jednoj strani koliko-toliko civilizirana, koliko-toliko uljuđena, koliko-toliko demokratska i koliko-toliko još uvijek sekularna država svih njenih građana, dok mi se s druge strane nudi klero-nacionalistički okvir za potjernice protiv svih koji misle drugačije.
Budući da sam tri puta protjeran: iz Čičkova i Bančeva HHO-a, iz Društva katoličkih novinara Ivana Miklenića i ultrakatolika s portala Dnevno te, napokon, i iz Hrvatske u kojoj su tada ordinirali Ivić Pašalić i Hloverka Novak Srzić, moram reći da meni te potjernice ne prijaju. Prestar sam i presiromašan čovjek da si prijuštim izbjeglištvo, a rintam već 35 godina, pa bi bilo vrijeme i da me se pusti da sam biram i vrstu prijatelja i kvalitetu društva u kojem ću živjeti ono malo što mi je preostalo na ovome svijetu.
Znam, bit će da nisam dovoljno ”nacionalno osviješten čovjek”. Ali nisam ni ona aluzija na ženski spolni organ kao karakterna osobina.
Ja ću se u nedjelju solidarizirati s djevojčicom Aleksandrom Zec, s policajcem Josipom Reihl Kirom, s mojim nestalim bratom Brankom Pilselom, hrvatskim braniteljem, s kolegom Sinišom Glavaševićem, sa znanima i neznanima iz Ahmića, s najstarijom srpskom žrtvom ubijenom nakon ”Oluje” Savom Lavrnjić, čiji sam kostur svojeručno sahranio u selu Komić kod Udbine u veljači 1996., sa automehaničarem Milanom Levarom i s trojicom koji su jednoga važnog petka visjeli na Golgoti.
Hoću, i bit ću malen među malenima. Predugo gledam ove ”velike Hrvate”, a veliki su u krađama, u lažima, u mržnji i u destrukciji, kako bih propustio priliku dati glas projektu koji želi dobro, mir i radost.
Vi već znate kako ću glasati. Ja zaista ne želim čuti od svakog od vas pojedinačno da ste kojim slučajem dali svoj glas ništavilu.
Dozvolite da ovu kolumnu, mislim, s pravom, produžim još malo.
Ivo Josipović, osobito u srazu sa svojom protukandidatkinjom (u ovome citiram saborskog zastupnika Gorana Beusa Richembergha), definitivno personificira dobar dio vrijednosti društva u kojemu želim živjeti i u kojemu će stasati nove generacije: otvoreno i moderno, pluralno, tolerantno i ono koje stvaranju novih vrijednosti daje prioritet, a onima koji ih stvaraju otvara novi prostor afirmacije i hrabri druge da im se svojim kreacijama pridruže. Nama koji zagovaramo ideje slobode, naspram s druge strane ponuđene ”kulture straha“, nije teško odlučiti.
Da, glasat ću za Ivu Josipovića. Pojasnit ću zašto i nastojat ću biti što je moguće više koncizan, precizan i jasan.
Haj’mo prvo pročitati što je, otprilike, rekao u svom pobjedničkom govoru, nakon prvoga kruga, predsjednik Ivo Josipović:
”Dobra večer, Hrvatska! Dragi prijatelji, pobijedili smo u prvom, pobijedit ćemo i u drugom krugu!” Tim je riječima svoj govor započeo pobjednik prvog kruga predsjedničkih izbora Ivo Josipović. Nekoliko je puta, kako to prenosi tportal, spomenuo teret korupcije stranke iz koje dolazi njegova protukandidatkinja te poručio glasačima: ”Previše je krvi proliveno za Hrvatsku, previše je branitelja stradalo i kuća porušeno, previše patnje da bismo Hrvatsku predali onima koji ju ne zaslužuju”.
Osvrnuo se na govor Kolinde Grabar Kitarović koja se iznimno euforično obratila građanima. ”Malo prije smo čuli kako se iz poraza pretvara nešto u pobjedu, Pobijedili smo mi! Pobijedili smo jer moj program nudi Hrvatsku s više ljudskih prava, tolerantniju, koja otvara nove perspektive i koja gradi modernu ekonomiju 21. stoljeća u kojoj neće biti ovoliko nezaposlenih i u kojoj će se bolje živjeti.”
”Dozvolite da vas podsjetim: moto moje politike je pravda u kojoj nema mjesta na političkoj sceni onima koji su okrali državu, onima koji su prevarili ovaj narod i nema mjesta politikama koje provode korupciju, koje se kite tuđim perjem i koje uništavaju egzistenciju naših ljudi”, oštro je nastavio Josipović.
Kazao je da su vrijednosti hrvatskog društva poštenje, rad, marljivost, vjera u ideale te da je nedopustivo da se zaboravi da oni koji su jučer krali mogu predstavljati poštenje.
Na kraju je rekao kako će izgledati kampanja do drugoga kruga izbora: ”U ovih 15 dana uvjerit ću Hrvatsku da je moj program put izlaska iz krize i jačanja naše Hrvatske, uvjerit ću ne samo one koji su glasali za mene i protiv nepravde nego i one koji nisu izašli, ali i neke koji su dali glas Kujundžiću i Grabar Kitarović”.
I tu stižemo do onoga što se čini da je bilo ključno u kampanji. A to je kako pojačati izlaznost birača, koja je, po svemu sudeći, a i prema najavama anketa, trebala biti jača, ali je ostala kraća zbog teških vremenskih prilika (na primjer, mnogi koji su prijavljeni u našem selu, ali žive u gradu nisu stigli do nas jer smo veći dio dana bili teško zameteni snijegom) te kako će pridobiti dobar dio građanki i građana koji su dali glas Ivanu Sinčiću jer su to glasovi, po definiciji i logike kampanje predstavnika Živoga zida – protestni glasovi, to jest, glasovi onih koji žele temeljite reforme.
Postoje razlozi, komunikološke i politološke naravi, zašto je, po mojoj procjeni, jedna trećina ili više potencijalnih Josipovićevih glasača ipak dala glas Sinčiću i u tome je odgovor na pitanje kako to da je Josipović ostvario manji rezultat nego onaj koji se najavljivao u anketama. Da bude sasvim jasno, Kolinda Grabar Kitarović je ostala tamo gdje se nalazila u anketama, uz onaj postotak prihvatljive pogreške, a Sinčić je dobio mnoštvo glasova onih koji bi inače išli prema opciji Ive Josipovića.
Naime, teško je vjerovati da će veći dio Sinčićevih glasača u drugome krugu dati glas marioneti HDZ-a, stranke koja je te glasače gurnula u bijes, očaj i neimaštinu, jer kod njih, iznad svega, prevladava osjećaj da su prevareni, pokradeni ili ostavljeni na milost i nemilost sustava. Logika govori da bi ti glasači, barem veći dio njih, trebao dati svoj glas Ivi Josipoviću koji im je izravno poručio:
”Pogledajte što su rekli građani. Oni su rekli da ne žele nepravdu, da hoće pravdu, rekli su to kroz moje glasove i kroz glasove gospodinu Sinčiću.”
Naime, precizirajmo ili locirajmo bijes građana u ključnom Josipovićevom apelu: ”Previše je krvi proliveno za Hrvatsku, previše je branitelja stradalo i kuća porušeno, previše patnje da bismo Hrvatsku predali onima koji ju ne zaslužuju…To znaju ne samo moji glasači, to u srcu zna i svaki čovjek naše domovine i zato 11. siječnja izađite na izbore, glasajte za Hrvatsku i pravi put.”
Partnerica Ivana Sinčića je najavila da njihove glasače neće pozvati da daju glas Kolindi Grabar Kitarović ili Ivi Josipoviću, već da će ih se motivirati da ne izađu i da bojkotiraju drugi krug, iako je u izjavi za HTV Sinčić rekao da računa da se građani odrede prema vlastitoj savjesti.
Glasači Ivana Sinčića morali su dati svoj glas Ivi Josipoviću, prirodnijem partneru nego što je to lutkica na daljinskom upravljaču Vase i Karamarka koju čeka plaćica od 150.000 kuna u Bruxellesu ne uspije li ovaj eksperimentić.
Čak bi otprilike polovina tih glasača, ako ih Josipović dobije za svoj program, bila dovoljna da se nadjača kandidatkinja HDZ-a koja se nada dobiti sve glasove koje je dobio Milan Kujundžić. Ukratko, aritmetika je na Josipovićevoj strani.
Ivo Josipović samo je morao pokazati zbog čega bi bilo katastrofalno za sve nas da se lopuže vrate na mjesto zločina. Naravno, mora pokazati i zašto je važan njegov program. Što se mene tiče, ja čekam pravomoćnu presudu HDZ-u, stranku koja je, za sada, tretirana kao zločinačka organizacija. Tada očekujem očitovanje stranke i onda ćemo, kume, vidjeti kako i što dalje.
Dati va bank glas osobi iz radionice istih ljudi koji su poharali zemlju je ravno suicidu.
Josipović iz svega rečenog mora pobijediti i pobijedit će, jer mu je program bolji, jer je taj program dobar, potreban, konzistentan, logičan i dobro elaboriran.
Josipović će pobijediti u drugom krugu, jer vjerujem da većina ne želi povratak u podjele, u diskurs građanskoga rata, u tvrdi klerikalizam, u to da nam se kojekakvi talibani guraju u spavaće sobe i krevete ili u situaciju u kojoj će se ići na rušenje teško izborenog reda.
Josipović mora ostati predsjednikom jer je to najbolje za ovu državu i za zemlje u okruženju.
Ja ne želim opet živjeti u strahu ili opet morati tražiti mir i sigurnost izvan granica moje zemlje, ne želim opet da se objavljuju potjernice, da se na novinare puca ili da ih se mlati bejzbol palicama. Ne želim milijune na tajnim računima HDZ-ovaca. Ne želim sramotne naslovnice u svjetskim medijima niti se želim biti primoran vratiti u rodnu Argentinu kamo bi me odvela Kolindina ekipa koja širi mržnju po portalima i forumima.
Želim pobratimljenu Hrvatsku, zemlju slobodnih i kreativnih ljudi, mjesto u kojem ćemo postupno smanjivati barbarizme, korupciju i svaku vrstu divljaštva.
Ivo Josipović je moj izbor, jer vjerujem u pravednije društvo. Nadam se da će to biti izbor većine. Hrvati i nisu baš takve budale kakvima ih se drži.
(REX)
(KRAJ)
