UREĐENJE MORNARIČKOG SPOMEN-GROBLJA

Grobalja, tih posljednjih prebivališta ljudi, ima raznih: od onih značajnih do marginalnih, očuvanih i zapuštenih, poštovanih i manje cijenjenih, takvih koji su postali spomenici i onih što to nikada neće biti. Te konačne čovjekove postaje ne mogu utjecati na svoju sudbinu, već potpuno ovise o kulturi sredine kojoj pripadaju.

Po D. Fištroviću, koji je o tome pisao prije uređenja Mornaričkog groblja u Puli, ono je po svojoj neuređenosti četiri desetljeća zauzimalo posljednje mjesto na listi velikih grobalja u SFRJ. Desetljeća nebrige učinila su svoje – mnoga su spomen-obilježja nagrižena zubom vremena, neka su i nestala, ali je osnovna jezgra ipak ostala. Europskim je državama, čiji su nekadašnji građani pokopani na njemu, bila je neshvatljiva nebriga tadašnjih pulskih vlasti. Svjesna situacije, Skupština Općine Pula tražila je da u održavanju spomen-groblja sudjeluju SR Hrvatska i SFRJ. Dogovor je bio  da će se njegovo buduće održavanje financirati s po jednom trećinom iz budžeta Općine Pula, Republike i Federacije, a kontaktirana su i  veleposlanstva zainteresiranih država. Prvi put u SFRJ Savezno izvršno vijeće dopustilo je 1989. da se sredstva stranih organizacija iskoriste u restauraciji i obnovi nekog groblja na jugoslavenskom teritoriju. U Beču je 1991. svečano potpisan ugovor o obnovi spomen-groblja između Skupštine  Općine Pula i austrijskog Crnog križa, a kasnije ga je parafiralo  i njemačko Narodno udruženje za brigu o ratnim grobovima.

Obnova i uređenje počeli su 1988., a smjernice i zahvati koji su obavljani povjereni su cijenjenom pulskom arhitekti Slavenu Cetini, koji je tada bio zaposlen u Urbisu 72, i sačuvao je veći dio dokumentacije.

Osnovni zahtjev bio je da se u potpunosti sačuva autentičnost Mornaričkog spomen-groblja, a uz to je određeno da se u sklopu radova neće obavljati nikakve ekshumacije niti premještanja postojećih grobnih mjesta. Programom uređenja obuhvaćen je cjelokupni kompleks groblja, s tim da je prva faza radova obuhvatila uređenje njegovog osnovnog dijela.

Da bi se sačuvala spomen-obilježja na grobnim mjestima, koja su posebno obnavljana, obilježavanje mjesta ukopa obavljalo se simboličkim grupiranjem postojećih nadgrobnih spomen-obilježja. Ivičnjaci grobnih polja rekonstruirani su u kamenu, pristupne staze i platoi obnovljeni su kamenom „rizlom“, a ostale površine oplemenjene zelenilom i posebno hortikulturno uređene. Nužno je bilo sačuvati oko 400 čempresa, najveću skupinu na ovom dijelu Jadrana, a tu su i palme, simboli kršćanstva i šimširi. U cijelosti su rekonstruirane i vodovodne instalacije te ugrađeni šahtovi za potrebe zalijevanja zelenih površina. Odvodna oborinska kanalizacija sjevernog dijela groblja priključena je na gradsku kanalizaciju u Jeretovoj ulici, ex Via Lissa, a na južnom dijelu groblja usmjerena je prema sabirnom mjestu ispod ogradnog zida s vanjske strane. Električne instalacije izvedene su samo na postojećim objektima , zbog njihove funcionalnosti.

Postojeća mrtvačnica predviđena je kao privremena varijanta informativnog centra, a dugoročno je predviđeno postojeći austrougarski  stambeni objekt vratiti u  prvobitnu funkciju recepcije spomen-groblja. Projektnom dokumentacijom spomeničkog mornaričkog kompleksa obuhvaćeni su u potpunosti svi radovi izvedeni tijekom njegove obnove. Mornaričko spomen-groblje u Puli uređen je spomenički kompleks, kojim je odan pijetet svim mornarima, vojnicima i građanima različitih država, nacionalnosti i vjera, koje je životna sudbina zatekla u Puli.

Nužno je razraditi, uz poštivanje principa autohtonosti, njegovo trajno održavanje, uređenje i moderniziranje, da bi ovo najveće mornaričko grobljenna svijetu išlo ukorak s europskim i svjetskim standardima. U to spada i osvješćivanje javnosti da je to groblje mjesto ukopa poginulih u masovnim stradanjima, primjerice mornara iz Viške bitke te onih sa „Szent Istvana“ i „Viribus Unitisa“, s turskog broda, radnika u Valelungi, stradalih u Vergaroli i drugih, čijih spomen-obilježja danas nema. Trebalo bi označiti grobna mjesta znamenitih ljudi i obnoviti njihove spomenike, organzirati međunarodne komemoracije na kojima bi sudjelovali predstavnici država koje su sačinjavale Austro-Ugarsku. Potom, može se pristupiti izradi vodiča na nekoliko svjetskih jezika, tiskati fotografije-kartoline, izraditi dijapozitive, filmove, videozapise,diskete, kasete, modele i makete brodova i uključiti ih u turističku ponudu grada. Uz to, treba nastaviti s pisanjem kvalitetnih knjiga-priručnika raznih dimenzija, izraditi maštovite suvenire, uključiti Mornaričko groblje u posebne itinerare grada, fakultete i škola, vojnih akademija i ostalih ustanova, što je u Europskoj uniji normalan postupak pri očuvanju sjećanja na poginule te poštivanju i afirmaciji groblja kao spomen-obilježja.

KRAJ

Tekst napisao: Branko Perović

Fotografija: Manuel Angelini

Uredio: Diego Bosusco Ptica