DOGOVOR ZA OČUVANJE MORNARIČKOG SPOMEN-GROBLJA
Iako je Općina Pula 27. listopada 1960. godine proglasila Mornaričko groblje povijesnim spomenikom, novčana sredstvaza njegovo održavanje nisu bila dovoljna. Loše stanje groblja, čijim je spomenicima često prijetilo urušavanje i rušenje, po Winkleru, kao i ekshumacije grobova iz Prvog i Drugog svjetskog rata, navelo je austrijski Crni križ da se pobliže upozna stanjem. Sredinom 1984. ponovno se raspravljalo o njegovom rušenju, ali je ta ideja ocijenjena nehumanom i necivilizacijskom pa se od toga odustalo. Takvim postupkom narušilo bi se sjećanje grada Pule, ali i država sastavnica Habsburške monarhije, čiji su stanovnici živjeli u Puli, gradili je kao glavnu ratnu luku i grad europskih shvaćanja i bili sahranjeni na Mornaričkom groblju, koje je postalo njihovo vječno počivalište.
Mornaričko-spomen groblje, po Načinoviću, park je uspomena; veliki pulski „Titanik“ na kojem kroz otrgnute memorije plove admirali, kanonijeri, inženjeri, monarhisti i socijalisti, vitezovi okićeni odličjima, žene i djeca... Zapovjednik je slavni Janko Vuković Podkapelski, u sjećanjima izronio iz dubina pulske luke, a geslo: „Oproštaj je naš gubitak, a ponovno viđenje naša nada“.
Nakon višegodišnjih pregovora bivše jugoslavenske vladine službe i austrijskog veleposlanstva u Beogradu, kao i generalnog konzulata u Zagrebu, što je podupirao ondašnji ministar Karl Blech, došlo je 1. veljače 1990. do zaključenja sporazuma o Mornaričkom groblju. Njegovi su potpisnici – austrijski Crni križ, njemačko Narodno udruženje za brigu o ratnim grobljima i Općina Pula – preuzeli brigu o uređenju i održavanju Mornaričkog groblja, dijeleći troškove njegovog održavanja.
U rano proljeće 1990. počela je obnova, a u svibnju 1991. uslijedila je posveta obnovljenog dijela. Svečanosti su bili prisutni predstavnici Grada Pule, Crkve, vojnih izaslanstava, pripadnici hrvatske ratne mornarice i drugi. Posljednji radovi dovršeni su 1997. godine, kada je gradonačelnik bio Giankarlo Župić a značajnu ulogu imao je Radovan Juričić. Troškove radova snosili su Zemaljski ured Štajerske, Beča, Donje Austrije, Gradiške, kao i Voralberg. Trećeg svibnja 1997. uslijedila je, uz sudjelovanje domaćih i inozemnih gostiju, inauguracija obnovljenog groblja. Troškove radova snosili su Grad Pula, austrijski Crni križ i njemačko narodno udruženje za brigu o ratnim grobovima. Ova međunarodna suradnja bila je jedan od uvjeta uvrštenja groblja u popis spomenika pod zaštitom Haaške konvencije i UNESCO-a. Generalnim urbanističkim planom grada Pule očuvala se autohtonost prostora na kojem se, po M. Kranjčeviću, predstavniku austrijsskog Crnog križa za Hrvatsku nalazi i najveća skupina čempresa na jednom mjestu na Jadranu. Oko 750 tisuća njemačkih maraka uloženo je u rekonstrukciju prvog, zapadnog dijela groblja, a završetkom svih radova ukupno je utrošeno 1,5 milijun njemačkih maraka.
S obzirom da su sredstva za obnavljanje ovakvih spomen-groblja uvijek nedostatna, primijenjena je originalna ideja angažiranja mladih u radnim akcijama. U početku je to rezultiralo razmjenom mladih Puljana i njihovih kolega iz Austrije. Puljane je, po Mussi, vodio profesor Ljudevit Sabo iz Srednjoškolskog centra, boraveći tako tri puta u Austriji, a zauzvrat su njihovi kolege iz Austrije dolazili u Pulu. Oni su lakšim poslovima, poput plijevljenja korova ili ispisivanja i popravljanja natpisa na pločama s imenima preminulih, uz dosta grešaka, davali svoj doprinos uređenju i održavanju groblja.
Na Mornaričkom groblju u Puli svake se godine održavaju komemoracije, kojima prisustvuju predstavnici pulskih lokalnih i crkvenih vlasti, austrijskog Crnog križa, vojni diplomati i drugi. Ovim tužnim svečanostima nekoliko su puta prisustvovali i pripadnici austrijske vojne akademije Wiener Neustadt sa svojim starješinama, od kojih je jedna klasa nosila ime admirala Maximiliana Freiherra von Sternecka, sahranjenog u kripti pulske Mornaričke crkve.
Na komemoraciji održanoj u svibnju 2003. bili su Otto Jaus, počasni građanin Pule, prof. Dieter Winkler, publicist, austrijski počasni konzul u Trstu Mario Eichta, dogradonačelnik Pule Tullio Persi, major Michael Götshi, kao i 32 kadeta Akademije. Kadeti su s volonterima Crnog križa u pulskom Arenaturistu, dozvolom većinskog vlasnika Eugenio Piovesana, kojem je dodijeljena zahvalnica Zlatni križ, boravili dva tjedna i uređivali groblje. Tom prilikom se počasni konzul Mario Eichta osvrnuo na simboliku groblja i potrebu brige o njima. „Nakon što za generale završi rat, ostaju udovice, siročad i roditelji poginulih, a društvena zajednica mora voditi brigu o njima“.
Pulska Udruga demokratske zajednice Mađara Hrvatske je u prisustvu veleposlanika Republike Mađarske postavila u lipnju 2004. spomen-ploču mađarskim mornarima i vojnicima poginulim u Prvom svjetskom ratu. To su kasnije učinili udruga Hrvatski domobran, pripadnici slovenskog društva Istra i Nacionalna zajednica Bošnjaka Istre i Pule.
U sljedećem nastavku feljtona „Struktura prilagođena potrebama K.u.K. Kriegsmarine“
Tekst napisao: Branko Perović
Fotografije: Lorena Križanac
Uredio: Diego Bosusco Ptica
