NA ODREDIŠTE ĆE STIĆI U VELJAČI 2021.
Europska svemirska agencija je prije petnaestak godina započela planiranje misije robotičkog vozila na Marsu. U međuvremenu potrošeno je na stotine i stotine milijuna eura, mijenjani su partneri projekta a misija je u nekoliko navrata odgađana pa redizajnirana a sve i nadalje nekako „visi u zraku“ sa neizvjesnim ishodom. Prvi dio velike europske misije na Mars u vidu orbitera (TGO) i tehnološkog demonstratora u vidu landera odrađen je djelomično uspješno. Drugi dio koji uključuje ExoMars rover planiran je za lansiranje tijekom 2020. No inženjeri koji su imali zadatak da shvate zašto i kako je došlo do razbijanja landera Schiaparelli o Marsovo tlo još su uvijek na mukama. Ne mogu pronaći točan uzrok neuspješnog slijetanja landera na Mars a platforma na kojoj bi tamo trebao biti dopremljen rover umnogome se temelji na veoma sličnoj tehnologiji.
Modeliranje i simulacije koje su dosad učinjene tijekom istrage Schiaparellijeva neuspješna slijetanja pokazale su kako svi sustavi funkcioniraju ispravno. Podaci koji su dobiveni radio vezom tijekom njegova ulaska i prolaska kroz atmosferu (što je bilo prvi puta u povijesti da je neka letjelica slala „real time“ podatke u tom dijelu misije) nisu dali potpunu sliku „stabla događanja“ koje je dovelo do udara landera u tlo. Upravo je to najgora noćna mora za inženjere i konstruktore. Situacija je to poput one kada vam se primjerice na automobilu uslijed noćne vožnje iznenada na kratko vrijeme ugase svjetla a nitko ne može pronaći uzrok tome (pojednostavljeno rečeno). Sigurnost vožnje je upitna jer na računalu sve štima a incident se povremeno, nenadano ipak događa bez točnog objašnjenja i rješenja uzroka problematike. Europljanima i Rusima predstoji mukotrpan rad na misiji koja će po sadašnjem planu biti lansirana u lipnju 2020. ruskom raketom Proton. ExoMars 2020 će na odredište stići u veljači 2021. sa glavnim ciljem potrage za biomarkerima prošlog, sadašnjeg ili budućeg života na Marsu. Sam rover radi ESA kao i ključne dijelove platforme za slijetanje, dok je u ingerenciji Roskosmosa raketa i lander.
U ovim trenucima glavnina napora za rješenje mekanog slijetanja robota-biologa usredotočena je na sustav padobrana te računalni sustav i prateću programsku podršku. Europljani su do sada imali dva neuspješna slijetanja na Mars a rusi nekoliko njih od koji je jedno (sa prvim Marsovim roverom u povijesti!) bilo uspješno, no bilo je to u neka druga, davna vremena sa potpuno drugačijom tehnologijom. Dobar dio kritičara svemirskih programa poprilično je skeptičan glede uspješne realizacije ove misije. Na našem prostoru poznata je narodna poslovica; „puno baba - kilavo dijete“. Upravo na tako nešto nalikuje misija ExoMars 2020 rovera koji poput ukletog Holandeza nikako da dođe tamo kamo bi želio. Uspjeh ili neuspjeh ove misije nije samo stvar znanosti, tehnologija i financija. Misiju treba promatrati i kroz prizmu prestiža ali ponajviše sa stajališta „tehnološkog morala“. Uspije li to će sigurno „pozitivno okuražiti“ Europljane a posebice Ruse te im dati pozitivnog podstreka za nove projekte (Phobos Grunt 2). Pođe li pak stvar po zlu biti će to još jedan, težak, udarac na ponos i entuzijazam svih učesnika projekta. Mars je svijet koji tek čeka na nas, zagonetan, zanimljiv, dalek i opasan.
Marino Tumpić
