Greta protiv smeća, tihog ubojice naših plaža

I KAKO MU JE NAŠA ČITATELJICA ODLUČILA STATI NA KRAJ
Ljeti je boravljenje na plaži neizostavna aktivnost. Sunce, plivanje, opuštanje, a nakon mora se svi bolje osjećamo. No, postoji problem. Problem zbog kojeg bi se naše oaze mora mogle ubrzo pretvoriti u neatraktivna mjesta za provođenje praznika. Taj se problem zove otpad. Postavili smo nekoliko pitanja čitateljici Greti T., koja se već godinama bavi dobrovoljnim sakupljanjem otpada s pulskih plaža i ulica. Njezin je rad hvale vrijedan, a nadamo se da će intervju koji slijedi potaknuti još veći broj naših čitatelja na isto, odgovorno ponašanje.

Što vas je potaklo da reagirate?

- Priroda u Istri pokazuje se u svom najboljem ruhu. Ne smijemo ju upropaštavati! Austrijanci i Talijani su nam ostavili u nasljedstvo borove šume, koje su posadili i u kojima danas možemo uživati. Ako su oni uspjeli, možda, tko zna, možemo i mi uspjeti u tome. Osim toga, mislim da čovjek nije vlasnik svega i životinje koje ovdje žive tijekom cijele godine (pogotovo morska bića) imaju pravo živjeti miran život bez da ih netko maltretira. Koristiti resurse koje su nam dani je lijepo, ali pretjerano ih iskorištavati nije.     

Koju vrstu otpada najčešće pronalazite?    

- Pronalazim svašta, zaista. Upravo sam pokupila i bacila par prljavih muških gaća! Dvije vrste otpada koje svakako mogu izdvojiti jer ih najviše nalazim su opušci, kutije cigareta, ali i tanki plastični film kojeg je potrebno skinuti kako bi se kutija otvorila. Nakon toga i puno čepova od boce – plastičnih i metalnih. Nezainteresirano se ostavlja plastični otpad manjih dimenzija kao što su to žličice za kavu, omoti od bombona i grickalica, prezervativi i tamponi. Imam osjećaj da se zapravo taj sitan plastični otpad ne doživljava kao plastika. Dok plivam nalazim razne plastične otpatke u moru; stavljam ih u kostim i kad izađem iz vode, bacim ih u kontejner.

Postoji jedan zanimljivi fenomen: ljudi abnormalno ostavljaju na plažu onaj komadić plastike koji zajedno drži papučice za u more. Netko stavi novokupljene papučice, sretan što su mu tabani na sigurnom od ježeva i oštrog kamenja, sa smiješkom ulazi u vodu, a komad plastike baci, gdje drugdje nego na pod.

Koliko smeća pokupite dnevno?

- Čim dođem na more, okvirno dvije velike plastične vrećice (koje redovno, bez ikakvog problema pronađem u šumi). Tokom dana, u gradu na primjer, dok se šećem, skupljam prazne omote grickalica, plastične vrećice i kutije cigareta koje pronalazim na nogostupu. Malo pomalo sve to bacam u koševe za smeće blizu stanica za bus.    

Prema Vašem mišljenju, kako bi bilo moguće potaknuti ljude da se angažiraju?

- Ne postoje grupe za spašavanje: svatko spašava samog sebe! Za nekoga, možda, ostaviti otpad na plaži nakon cjelodnevnog kupanja predstavlja psihološku pobjedu: “Evo ti, na! Zločesti planete, ti me ne doživljavaš, ali ja sam pronašao način da me ipak doživiš!“

Kada pitam ostale kupače (koji se žale) da krenu sakupljati otpad kao ja, svi odgovore da je sav taj otpad odvratan, ali na kraju nitko ne poduzme ništa. Oni koji se minimalno potrude kažu „ja svoje smeće nosim doma“, ali ne sakupe ništa dodatno. Samo Bog, prema katehezama, stoji „na nebu, na zemlji i svugdje“, komunalne službe nisu Bog i ne može se od njih očekivati da rade čuda. Prema tome, podizanje svijesti u institucijama i u školama je svakako neizostavna. Da se nagrade oni koji sakupljaju pune vrećice opušaka vidjela bi se itekako čuda.

(Greta T./Anna K./Rex)

Facebook komentari