LETEĆI HOLANDEZ
Piše: Pavle Pavlović
Stiv, susjedov mali što ima onu plavokosu Mirnu, momak sa mozaikom pločica umjesto pivskog stomaka, napumpanih mišića i ćilimom raznobojnih tetovaža, nije ove subote, šestog dana kolovoza, pozirao na pramcu broda po nekom amsterdamskom kanalu. Pokazivanje isklesanog tijela za šuškave eure prvi put je, nakon niza godina, zamijenio sigurnošću doma svoga.

I dok napeto iščekujem da li će puknuti, pucati, bosti ili gaziti kamionima, pitam se koliko je dečko pametniji od moje vječno radoznale glave. Izbjegao sam na stotine sarajevskih granata i snajpera, da li ću i danas izaći neokrnjen?!

Kao i devedesetih u rodnom gradu, tako sam i ovdje zbog slobode, zbog borbe protiv straha, terora. Ako se svi povučemo, zna se, oni su pobijedili. Zato kuži, Paja, pažljivo na sve strane i je li  začuješ, ne dao bog, ono Allahu ekber, bacaj se gdje znaš. Kazivali su mi mnogi što su bezuspješno nagovarali da po jubilarni dvadeseti put ne pratim jedinstvenu smotru golih tijela po vodenim putevima jednog od najljepših gradova svijeta. U početku me vodio balkanski provincijalizam i želja da vidim jedno od čuda svijeta, da otkrijem nevjerojatne egzibicije ljudskih prava. Poslije sam dolazio zbog jedinstvenih fotki koje se mogu načiniti samo u ovom šarenilu kojeg na planeti nema. E, danas je već drugo. Sada je to borba za moje poimanje civilizacije i ljudske slobode. Uvijek sam bio protiv nametanja, tortura, suludih terorista što već vode religijske ratove. Uvjeren da tako misli i ovih stotine tisuća ljudi što su se okupili  na uskim obalama centralnih kanala Amsterdama.

...Gledam lijevo, desno, gore, dole. Pažljivije od svakog specijalca sa, kako je moderno reći,  kratkim i dugim cijevima, što okružuju sa svih strana. Koliko ih je samo u civilu? Odavno nisam tako uživao u javnom druženju s tajnim i ostalim službama što čine ono što zovu bezbjednost i sigurnost. Čini mi se da je ovo zapravo doba tih agencija, vrijeme body garda. Što ih je više, nama kao da je mira  manje. Ko u toj frci, koja nas drma sve jače, radi bolje. Teroristi ili James Bondovi? Povijest će to pokazati, jer ovo nisu čista posla. Kao da neko moćan svim ovim dirigira, odlučuje kada će pasti nove nevine žrtve. Ne može to više biti samo čin nekakvih radikaliziranih pojedinaca i grupica.

Nisam siguran da li mi je pogled paničan, ali znam da oči šaraju. Raširene zjenice neumorne love sumnjivce. Eno, jednog, smeđokosog, što mi se nešto puno uzvrtio. Gura se u masi, kao da traži bolje mjesto za pogled na izazovnu ploveću regatu. Na njemu podeblja jakna, iako, je, poslije dužeg vremena, osvanuo pravi ljetni dan, kakav zna biti u kolovozu. Zadrhtao sam, a šta ako je nešto ispod te jesenje odjeće?! Vidim, naglo mu prilaze dva policajca i brzo odvode. Uh, jedan terorista manje, kontam. Poslije doznajem da je riječ o rumunjskom džeparu, koji nije imao sreće. Za svaki  gay pride u najvećem gradu Kraljevine Nizozemske pojačavaju se čarter linije iz Bukurešta, Sofije. Stižu dugoprstići na zadatak. Istog dana se, potom, ako ih ne uhvate, užurbano s plijenom vraćaju. Odavno su već preoteli slavu našim džeparošima. Raspala se Jugoslavija raspala se i jugo mafija. Sada vladaju drugi Balkanci. Kažu da su ovog ulovili na osnovu neke nove digitalne tehnike kojom policija u sekundi pronalazi i prati signale ukradenih mobitela. Love ih i kada su isključeni. Kako pojma nemam, ali vidim dobro radi.

Kolege  javljaju da se kraljica Maxima očekuje u počasnoj loži. Prije koju godinu kraljica je po valovima mutnog kanala, na kojem se ukazuje  brod s gradonačelnikom Amsterdama Van der Laanom i nekim europskim komesarima,  plivala slobodnim stilom. Čak, dva kilometra da bi pokazala koliko je voda čista. Vodećim ljudima Europske komisije ovog puta su se obradovali  i najveći euro skeptici kojih je dosta u ovoj zemlji. Jer kada su oni tu neće, valjda, sada nešto krenuti po zlu?

Naravno, svi strahuju od IDIL-ovih terorista, koji  sve intenzivnije siju strah po Europi. Ovakva manifestacija, najveća na Starom kontinentu, reklo bi se, dušu je dala za njihova krvava nedjela. Možda ih je izazivao i prvi imam koji je javno priznao da je homoseksualac. Riječ je o  Ludovic-Mohamedu Zahedu koji je specijalno iz Francuske stigao da bi plovio na jednom od 80 brodova razgolićene parade.

Atmosfera napetosti, nesigurnosti, srećom, nije pobijedila u Amsterdamu. Ipak, primjetno je da je bilo manje posmatrača na obalama nego lani. Prošle godine policija je morala blokirati grad da bi onemogućila priliv novih znatiželjnika na kanale. Bilo ih je tada preko milijun. Grad ih naprosto fizički nije više mogao primiti.

Dakle, sve je proteklo kako treba. Gay je ovdje i nadalje okej.

Jedino kraljica nije došla. (Tekst i foto: Pavle PAVLOVIĆ) Cjelovitu foto galeriju Pridea pogledajte na Facebook profilu Regional Express-a.