BRGA I DOLINE PO SVIJETU
Stigli smo u Petru. Petra je izuzetno zanimljivo mjesto. To je arheološko nalazište koje se nalazi na obroncima planine Hor a poznato je po građevinama izdubljenim u šarolikim stijenama od kojih su jedni od najpoznatijih Manastir Al Khaznah i Starorimski Teatar. Mjesto je zaštiċeno od strane UNESCO-a i spada u “Sedam Novih Svjetskih Čuda”. Prije nego što smo išli posjetiti lokaciju, htjeli smo odspavati jednu noć i odmoriti se. Nakon već uobičajenog beskonačnog traženja kampa, odlazimo u jedan hotel, koji za parkiranje na hotelskom parkingu traži besmislenu cijenu. Uvrijeđeni, odlazimo u jedan drugi, koji nam nakon ispričane priče o prijašnjem hotelu, nudi klimatizirane sobe za vrlo nisku cijenu. Mahmud, vlasnik hotela, mi kaže; “Moj prijatelju, život je prekratak, nekad moraš biti i dobar u životu” te mi se ispriča zbog ponašanja na koje smo naišli u njegovom gradu. Vrijeme je ovdje jako toplo te je klimatizirana soba pravo oduševljenje. Ali nažalost rijetko. Nešto kao kad u Puli nema gužve obalom u 3 sata popodne. Slijedeći dan, nakon dobro odspavane noći, spuštamo se još južnije. Točnije, idemo u Wadi Rum. Wadi Rum je pustinjska dolina na jugoistoku Jordana koja obiluje granitnim stijenama. Nastanjena različitim kulturama još od prahistorijskih vremena a danas dom mnogim Beduinskim plemenima koji svoje najviše prihode ubiru od turizma. Na Zapadu je Wadi Rum ponajviše prepoznatljiv po tome što je Britanski narednik T.E. Lawrence, poznatiji kao “Lawrence Od Arabije”, ondje bazirao svoju vojsku za vrijeme “Arapskog Revolta” 1917-18. Čak je i snimljen film “Seven Pillars Of Wisdom” na temu njegovog života. Wadi Rum je početkom 80-ih postao veoma popularna destinacija za penjače/planinare. Na ulazu u Wadi Rum, djelatnik nas uvjerava da ćemo se izgubiti i da moramo uzeti vodiċa i da se najvjerovatnije nećemo moći izvuċi iz dubokog pijeska te da moramo od njih iznajmiti terensko vozilo. Nakon zbrke na ulazu, uspijevamo kupiti karte i ući s našim autom, bez vodiča. Radujem se vožnji u pijesku. Naravno trebalo nam je pola sata da se izgubimo. Odlučimo stati i pojesti nešto. Iako ne znamo točno gdje smo, znamo da ako pratimo tragove dovesti ċe nas do početka. Još uvijek ne mogu shvatiti s kakvom lakoćom se naš auto nosi s pijeskom. Prije nekoliko godina išao sam s Fiat Unom u Saharu i više sam imao lopatu u rukama nego volan. Neusporedno je jedno s drugim. Toyota klizi kroz duboki pijesak kao balerina, ja uživam. Predvečer nalazimo odlično mjesto za kampiranje između dvije velike stijene. Čekamo da padne noć, a onda vadimo kamere, leċe i stalak, te slikamo nebo prepuno zvijezda. Wadi Ram je nešto posebno. Ljudi udaljeni od društva su puno društveniji od onih u velikim gradovima. Svaki put kad stanemo, netko stane pored nas i pokuša razgovarati s nama. Istina je da neki samo žele vidjeti ako mogu izvuċi koji dolar ali većina je samo znatiželjna. Jedan mladić je stao pored nas kad smo izlazili iz Wadi Rum-a s istom Toyotom poput naše i odmah je počeo komentirati i hvaliti naše modifikacije. Kad je vidio da mi imamo automatski mjenjač, odmah je rekao; “Moj je manual, probaj đir po pijesku, odlično ide” i pruži mi ključeve svog auta. Neki ljudi su sramežljivi ili fini pa nađu način da fino odbiju ponudu. Ja nisam jedan od njih. Zgrabio sam ključeve i zaprašio jedan đir. Isto nam se bilo dogodilo s jednim lokalnim bikerom na Apriliji. Stao je pored nas i nakon nekoliko minuta razgovora, ponudi mi đir na motoru koji sam ja iskoristio da pustim ‘kosu u vjetar’ ili kako se ono kaže. Nakon toga, on nam je pokazao kakvo znanje ima kad je raspalio motor preko 100km/h po pijesku. Bilo ga je lijepo za vidjeti. Mi imamo put koji nas čeka. Idemo prema Izraelu. Komadu pustinje oko kojeg se svi bore zadnjih… a više-manje 2000 godina. Idemo vidjeti Jerusalem, Mrtvo more i druge zanimljivosti. Kreċemo prema mjestu Aquaba koje je na samom jugoistoku Jordana. Grad koji je takoreći spojen s njim je Izraelski grad Eilat ali između njih je više od granice. To je područje gdje jedna religija prestaje a druga počinje. To je mjesto gdje je od pijeska i pustinje nastalo “Sveto tlo”. Ali o tome ćemo drugi put. Idemo u nove pobjede!
Fotografije vezane uz članak