GUY DEBORD: DRUŠTVO SPEKTAKLA
Ovoga četvrtka, 19. ožujka u 20 sati Pulska filmska tvorica organizira raspravu oko filma filozofa, redatelja i situacionista Guy Deborda Društvo spektakla iz udobnosti i sigurnosti vašeg doma.
Voditelji Digitalne filmske karantene su kontrapunkti Igor Zenzerović i Vedrana Bakša, koji će uvesti digitalnu publiku u film, objasniti kako film pogledati i kao sudjelovati u Digitalnoj filmskoj karanteni. Smisao okupljanja je rasprava o filmu. Poziva se sva filmofilska, kinoklubaška, i druga virtualna publika da putem FacebookLivea sudjeluje u nastavku održavanja filmske kulture i komunikacije putem djeljenja mišeljenja, kritika i komentare na film.
Društvo spektakla je značajna kinematografska analiza GuyDebord o potrošačkom društvu i temelji se na njegovoj utjecajnoj knjizi "La sociétédu spektakl" (1967). Debord je bio vodeći član avangardnog umjetničkog pokreta 'Situationist International'. Ovaj kinematografski esej koristi svoju metodu ' détournement ' kako bi dekontekstualizirao i preuredio postojeće audio-vizualne materijale i tekstove kako bi ih kritizirao i stvorio novo značenje. Rezultat je subverzivni kolaž ideoloških (pokretnih) slika socijalističkih i kapitalističkih društava koji su ovdje predstavljeni kao artefakti globalnog medijskog 'spektakla': Društveni odnosi između ljudi posreduju umjetnim slikama i lažnim prikazima koji ljude pretvaraju u puke pasivne potrošače i "gledatelji" svog otuđenog postojanja. Motiv GuyaDeborda bio je stvoriti radikalnu društvenu kritiku i razornu, anti-iluzionističku kinematografiju kao protuotrov i revolucionarno oruđe protiv dominantnih kulturnih i sociopolitičkih snaga svoga vremena
Guy Debord: Društvo spektakla,1973, 87'
Scenarij: Guy Debord
Producent: Christian Lentretien
Montaža: Martine Barraqué-Curie
Glazba: MichelCorrente
Produkcija: SimarFilms
„Opće mišljenje koje je vladalo do danas je da je film potpuno neprikladan medij za prezentiranje revolucionarne teorije. Taj pogled je pogrešan. Nedostatak ikakvog ozbiljnog pokušaja u tom smjeru proizlazi u biti iz povijesnog nedostatka moderne revolucionarne teorije tijekom gotovo cijelog razdoblja razvoja filmskog medija; kao i iz činjenice da je potencijal filmske kompozicije jedva da je uopće oslobođen, unatoč silnim deklaracijama i namjerama filmaša i hrpi odglumljenog zadovoljstva od strane jadne publike.
Samo kino je sastavni dio ovoga svijeta i služi kao jedan od instrumenata razdvajanja reprezentacije koja se suprotstavlja i dominira nad stvarnim proletiziranim društvom. Kada se revolucionarna kritika upušta u borbi na terenu filmskog spektakla, ona mora uperiti jezik tog medija protiv njega samog i na taj način si zadati formu koja je sama po sebi revolucionarna.“
(REX)
