Dan (NE)Zaljubljenih

Dan (NE)Zaljubljenih-55737

CANNONADE
Piše: Hrvoje Levak Cannone
Uvijek kada Valentinovo pada na subotu, zakon brojeva (kalendara) kaže kako je dan ranije famozni, petak 13., datum kada praznovjerni budu još oprezniji nego što su inače. U principu, to je dan kao i svaki drugi, ali moć autosugestije (uvijek podcijenjena!) često učini da se dogodi nekakva nezgoda koja će potvrditi vjerovanje u taj nesretni dan. Kakogod, taj dan ipak nekako prođe i onda uslijedi Valentinovo, na neki način također praznovjerni datum, kada bi (navodno) zaljubljeni trebali biti zaljubljeniji nego što su inače, dok oni nezaljubljeni (češće) postaju tužniji nego što su inače. Pa jedva čekaju da taj dan prođe…
Ako pokušate razumno razmišljati o ljubavi, izgubit ćete razum. Malo tu ima logike. U početku, ljubav nazivaju povjerenjem. Uz povjerenje paralelno raste očekivanje. S tim nabujalim očekivanjem, ekvivalentna je suma razočarenja, koje se pojavi kasnije kada se očekivanja ne ispune. Naravno, vjerovali ili ne, još uvijek postoje i one 'happy end' priče kada se ta očekivanja ispune, ali u današnjim vremenima je riječ o manjem broju slučajeva. Uostalom, cijeli folklor oko Valentinova (kao i Božića, Uskrsa itd.) je žestoko iskomercijaliziran. Reklame, akcije u shopping centrima, filmovi na tv-u, rituali koji zapravo imaju svoje bar-kodove (i cijene), a imaju malo veze sa pravim značenjem ljubavi.

Tko je kompetentan uopće pričati o ljubavi? Jedan moj frend je jednom rekao (nakon što ga je frendica pitala za ljubavni savjet) kako je njega pitati za sreću u ljubavi, isto kao pitati Mamića kako dočekati proljeće u Europi. Očito je htio reći kako mu to baš ne polazi za rukom. Za većinu ljudi danas, pojam ljubavi podrazumijeva da ih netko voli, a ne da su oni sposobni voljeti. Ta konstatacija navodi na dojam kako se danas ljudi precijenjuju, uz lagano sebični stav, kako uvijek smatraju da zaslužuju bolje i više. Iz istog razloga (prebrzo) pucaju veze, brakovi i ljubavi, najčešće zbog manjka strpljenja, tolerancije i razumijevanja za potrebe 'druge strane', odnosno manjka objektivnosti u podjeli odgovornosti. Ali teško je u ljubavi biti objektivan. Općenito je s emocijama teško biti objektivan.

Konzekvenca svega je da imamo sve više razočaranih, usamljenih, razvedenih i ogorčenih građana u društvu. Daljnja konzekvenca (u slučaju brakova) su roditelji čija djeca gube zdravo odrastanje i bivaju prepuštena kvarnim medijskim ofenzivama, npr. u obliku glazbe njihovih idola. U slučaju ženskih: 'žderačica muških srca' koja će te 'zamijeniti gorim', kao što kaže Natali Dizdar u onoj pjesmi, cura moralnih kvaliteta formiranih po sistemu serije 'Seks i grad', ili hitovi Rihanne, Nicky Minaj i sličnih koje vole dirati međunožja na video spotovima. U slučaju muških, možemo vidjeti kako su u spotovima i filmovima frajeri oni 'alfa mužjaci' koji će reći što god žena želi čuti da dođu do onog što ih zanima. Tako je kapitalizam pretvorio ljubav u brzopotrošni seks, koji nije ništa drugo nego zadovoljavanje vlastitih potreba. Dakle vrlo slično onome što te zapravo i uče u školi: 'misli samo na sebe'.  Loši uzori su svakako velik problem za današnju mladež, ali nemože se reći da odrasli nude neki bolji model, odnosno od njih djeca i nauče biti ono što jesu.  


Laž obično ubija prijateljstvo, a istina ljubav. Jer ljubav i je neka vrsta laži, kada zavolimo nekoga, volimo i njegove/njezine mane iako bi nas to kod nekoga(prema kojemu smo ravnodušni), vjerojatno smetalo. Ipak, ovdje to velikodušno toleriramo, valjda da sami obranimo čast vlastitog odabira pa prelazimo preko nekih stvari kao da smo slijepi. Ljubav i jest slijepa, često kažu. Ali ljubav je tako lijepa. I trebali bi svi, kad je osjetimo, dati sve od sebe da potraje, a ne pustiti je da ode nakon prve turbulencije koje prirodno dođu. Divim se starijim ljudima koji slave jubilarke, 50 godina braka i slično. Na kraju krajeva, i oni su imali problema i krize, ali su vjerovali da su 'odabrali pravoga/pravu' i zahvaljujući njima je stvorena obitelj iza koje su došle iduće generacije, među kojima i naša. Imam veliki respekt za te ljude, pogotovo kad gledam neke svoje prijatelje, parove, kako prekidaju veze zbog banalnih i trivijalnih razloga (oni se naravno neće složiti…) i onda nakon velike želje za slobodom, uslijedi period depresije i tuge, ili nostalgije za 'boljim vremenima'. To je tako samo zato jer nas danas svi uče kako 'zaslužujemo (naj)bolje' i tu letvicu (ne)realno dižemo puno više nego je to moguće zadovoljiti (vlastite apetite).

Možda će zvučati otrcano, ali vjerujte u ljubav. Negativci će negirat smisao ljubavi kao što će negirati sve što valja. Nema to veze sa Valentinovom, volite se svaki dan, podignite malo tu toleranciju, strpljenje, razumijevanje i spustite malo te (visoko postavljene) letvice jer nije bez smisla ona izreka kako 'nitko nije savršen'. Samo, nečije 'nesavršenosti' nam savršeno odgovaraju. I uvijek je lakše u dvoje nego sam, iako će mnogi gubitnici to demantirati (bolje sam, nego slabo kumpanjan). Ali to nema veze sa pravim stanjem stvari. I onim drugima, ne(sretno)zaljubljenima, preporučam da ne očajavaju, subotom ionako ima mnogo solucija za kvalitetno provesti dan…A sretno zaljubljenima, svakako, preporučam da čuvaju ono što imaju i slave Valentinovo svakog dana…Pa čak i na petak 13. ;)