Dalmatinsko stablo gorke naranče raste u centru Pule

PLOD SE KORISTI ZA IZRADU DŽEMOVA, SOKOVA, SIRUPA I ČAJEVA
Neobično stablo prepuno plodova privlačilo je našu pažnju svaki put kad bi koračali prema centru grada. Jednog dana smo napokon odlučili stati, bolje ga pogledati i pokušati otkriti o kojem se plodu radi. U trenutku kad smo ga snimali, simpatična i draga gospođa željna razgovora obratila nam se s prozora, te nam napomenula da ne 'slikamo' ružne daske koje pridržavaju grane ovog prekrasnog agruma u srcu grada.

Na naš poziv, gospođa je sišla u vrt kako bi porazgovarala s nama i prepričala nam priču o ovom rijetkom stablu.

Kad smo je upitali o kakvom se agrumu radi, 88-godišnja Ana Meić odgovorila nam je da je to dubrovačka gorčica koja sazrijeva oko Božića, a ona je sadnicu dobila od svog svekra u maloj kartonskoj kutijici još davne 1968. godine. Stablo je stiglo iz Pirovca nedaleko Šibenika, a kad je svekra upitala gdje da zasadi ovo stablo, samo joj je objasnio kako mora biti u zaklonu od sunca i na propuhu. Kako je stablo raslo, seljeno je iz manje u veću vazu, sve dok nije zasađeno u zemlju 1973. godine.

Provedenom pretragom na internetu nismo dobili zadovoljavajuće rezultate o dubrovačkoj gorčici, te smo upit poslali Budimiru Žižoviću kako bi nam on pomogao pri otkrivanju o kojoj se točno sorti agruma radi. Odgovorio nam je da je to Gorka (ljuta) naranča koja se inače nalazi samo u dalmatinskom kraju. I on posjeduje dvije sadnice koje je nabavio upravo na dubrovačkom području, a i sam je bio iznenađen kad je saznao da postoji još jedno takvo stablo u Puli.

Sada kada smo dobili pravi naziv, otkrili smo sljedeće:

Gorka ili ljuta naranča (Citrus aurantium L. ssp. Amara), biljna vrsta iz roda agruma, biljka je porijeklom iz jugoistočne Azije, na Mediteran su je donijeli Arapi u 10. stoljeću, a u Hrvatskoj je ima najviše na južnodalmatinskim otocima i oko Dubrovnika.

Stablo u prosjeku naraste do 10 metara u visinu, guste je krošnje, bodljikavih grana, čvrstih listova tamnozelene boje. Cvijet je nešto veći od cvijeta slatke naranče, bijelih je latica, dok je plod žutonarančaste boje nalik naranči samo nešto manji, okusa sličnog grejpu. Kako je okus ploda kiselkasto-gorkast, sirovi plodovi se ne jedu već se koriste za izradu sokova, čajeva, sirupa, likera i marmelada.

(REx/Manuel Angelini)

Facebook komentari