GASTERBAJTER 305
Piše: Gordan Stojić
Mauricio Licul, puležanski gradski vijećnik priupitao je ovih dana gradonačelnika Borisa Miletića o tome zašto IDS nije do sada organizirao makar i neobvezujuće izjašnjavanje o autonomiji Istre. Pitanje je na mjestu iako bi bilo na mjestu i pitanje zašto Plinio Cuccurin svojedobno, ako već nije IDS, javno nije rekao da bi se on za to založio kad bi mu tko dao vlast u Istri. Bilo je tu još nekih političara koji su više ili manje bili značajni, pa ni pisma ni razglednice. Odgovor je jasan. I neobvezujuće izjašnjavanje stoji para, a bilo bi zaista dobro vidjeti onoga tko bi se usudio takvo što provoditi. Jer od ranih devedesetih ionako mnogi hrvatski bambusi vjeruju da u Istri žive ljudi koji se jedva čekaju priključiti Italiji. Naravno da je IDS-u i bez kompliciranja s ovom temom dobro. Mreža vlasti i utjecaja traje desetljećima. A kada se približe izbori malo udarimo o autonomiji, dobijemo uobičajen broj glasova i zaboravimo do prve prilike. Ali zašto i ne? Dobro nam je, nikad bolje. Svugdje su naši ljudi. Tko će se sad još mučiti s tom autonomijom? Ali nije samo do politike. Želi li narod zaista takvo pitanje, takvo izjašnjavanje i autonomiju? Pokazalo se da u Hrvatskoj nitko nema muda nizašto, osim za uspjenjenu dreku preko FB-a ili u birtiji poslije malvazije. Da je u Istri Istrijancima do autonomije već bi postavljali pitanja, a ne samo teoretizirali. Ili će me tko razuvjeriti?
Nažalost, od onih sam koji svoj glas daju u Zagrebu. Da sam kojim slučajem u Istri, podržao bih i obvezujuću i neobvezujuću namjeru bilo koga tko bi se zalagao za istarsku autonomiju. Naime, mi na kontinentu, ili neki od nas, već dugo smo kolateralne žrtve uvijek iste priče o izboru samo dvije političke opcije. SDP ili HDZ. Možda je najbolji primjer ova krajnje bizarna priča o gladi. Pa nam tako premijer govori kako gladi uopće nema, ali ljudi jedu lošu hranu pa ih poslije boli trbuh. Onda se javi briljantna ministrica Milanka koja kaže da ima gladnih, ali su to Romi. E vidite, ja mislim da iz ove i ovakve Hrvatske treba zbrisati na bilo koji način. Tim više što bi na vlast mogli doći tajni špijuni bez ekonomskog programa i spremni uz janjetinu i luk po cijele dane bistriti o ustašama i partizanima. Ovo postaje neizdrživo i uvredljivo. Iz dana u dan vrijeđaju moju inteligenciju. Počnimo se dakle baviti ekonomijom, pričom o tome što ćemo sutra jesti, kako zaposliti ljude i prestati se sramotiti na način da nam je država puna sakupljača boca. Imam pod prozorom kontejner i propadam u zemlju od stida jer deseci njih navaljuju s nekakvim kukama i izvlače boce. E to je sadašnjost Hrvatske. E to je očito i njezina budućnost.
Možda na to nemam pravo zbog mjesta na kojem glasam, ali evo, javno ću pitati Miletića, Licula i sve ostale, što je s autonomijom? Kakve su namjere političkih stranaka, što bi ta autonomija trebala sadržavati, kako bi neka autonomna zajednica trebala živjeti, od čega se hraniti? Pretpostavljam da bi dobra količina novca ostajala u Istri. Ali tko bi njome gazdovao? Da li bi taj novac odlazio na kvalitetne projekte koji bi ionako uspješnu regiju učinili uspješnijom ili bi poput ostatka Hrvatske silna para sada služila za zbrinjavanje IDS-ovih uhljeba? Gdje god sam došao, kakav god da sam lokalni problem imao, morao sam raspravljati s nekim s članskom iskaznicom. Neću biti zao, neki su bili sposobni, a neki brate sjedni i plači. Dosta više umreženih uhljeba, dosta stranačkih jarana, dosta ispraznih priča. Autonomija se događa zato da bi ljudi imali slobodu. Ne želim nekom guzonji u Zagrebu plaćati Audi s grijanim sjedalima da bi taj osjećao važnim. Ali nije baš da je poanta u tome da taj Audi vozi neki lokalni mačak. Uostalom, ima gradski prijevoz. Ako može Jose Mujiha, e onda može i neki statist što lupa pečate. Uostalom nije li lakše doći busom pa ne moraš razmišljati o parkiranju? Ponavljam, ja sam za autonomiju i brutalnu diktaturu sposobnih, pametnih, neumreženih, moralnih, empatičnih. Tko će mi ju dati?
