STRUGALICA
Piše : Damir Strugar
Giuseppe Tartini, mletački je skladatelj i violinist. Giuseppe Tartini je rođen u Piranu, 8.travnja 1692. gradu na istarskom poluotoku, u Mletačkoj Republici (danas u Sloveniji). Čini se da su Tartinijevi roditelji htjeli da im sin postane franjevački redovnik, pa je na taj način stekao osnovnu glazbenu naobrazbu. Studirao je pravo na Sveučilištu u Padovi gdje je postao vrlo dobar u mačevanju. Nakon očeve smrti 1710. oženio se Elisabettom Premazone, ženom koju njegov otac nije odobravao zbog njezinog nižeg društvenog položaja i dobne razlike. Na nesreću Elisabetta je bila miljenica moćnog kardinala Giorgia Cornara koji je odmah optužio Tartinija za otmicu. Tartini je pobjegao u Padovu kako bi otišao u samostan sv. Franje u Asizu gdje je mogao uteći sudskom progonu. Dok je bio ondje započeo je svirati violinu. Godine 1726. Tartini je osnovao školu violine koja je privlačila studente iz čitave Europe. Postupno je Tartini postao mnogo zainteresiraniji u teoriji harmonije i akustike, pa je od 1750. do svoje smrti, 26.veljače 1770.godine u Padovi, objavio različite traktate.
No, zašto sve ovo pišem? Zato jer Giuseppe Tartini ima svoju ulicu u Puli i na njoj svoj nezvanični Trg. Kojeg okolni stanari nazivaju “Paukov trg”. Jer je na njemu i oko njega kamion “Pauk” podigao na desetine krivo parkiranih automobila i dobrano punio račun gradske firme “Pula parking”. No, automobilisti su bili uporniji! I dalje su se parkirali na tom “Paukovom trgu”. Pa su nakon dubokog promišljanja prometni policajci naredili gradskim ocima Pule da zagrade taj trg. Jer da je opasan kad se sa njega automobili uključuju u promet. Pa su gradski neimari poslagali 11 kamenih stećaka i na taj način ogradili Paukov trg, kako na njemu ne bi mogli parkirati automobili.
Ali su krivo mjerili pa se mali automobili mogu provući kroz kamene blokove i opet ovdje parkirati. A mogu to i malo veća vozila ako znaju manevrirati u rikverc. Pa je Paukov trg postao omiljeno parkiralište za kojekakve strojeve, asfaltere, bagere, parne i obične valjke. Tako, naprimjer, parnim danima tamo parkira parni valjak, a neparnim – obični, benzinski valjak. Foto kroničar Paukovog trga, stanar Tartinijeve ulice, poznati pulski fotograf Goran Šebelić, priča mi kako je oduševljen novom situacijom na spomenutom trgu i kako na njemu snima svaki dan zanimljive fotografije. Veseli ga, kaže, cirkus uparkiravanja radnih strojeva i mašina na trg, kada je to već zabranjeno automobilima. Smatra da je ovu novu prometno parkirnu situaciju potrebno zaštititi, jer pruža mogućnost brojnih performansa. Tako je “Paukov trg” nedavno uz sklupture od moćnih mašina i strojeva, dobio i ukras u vidu Stojadina koji se spretno i sretno ovdje parkirao.
Lijepo je dakle kad gradsko vodstvo nekom specijalnom umjetničkom kreacijom oduševi svoje sugrađane, kao što su stanari Tartinijeve oduševljeni novim izgledom svog popularnog trga. A što se mene tiče, mislim da je sasvim u redu da “Paukov trg” njeguje različite instalacije i skulpture, jer ne zaboravimo, naš je grad Pula kandidat za Europsku preijestolnicu kulture. A prometna kultura je svakako dio i opće kulture.Samo ne znam da li i cirkus spada u resor kulture?
