Čuva Bog geja svog!

Čuva Bog geja svog!-60541

PIŠE: PAVLE PAVLOVIĆ
U ovoj uspaljenoj masi što fanatično podržava LGBT populaciju i maše zastavama duginih boja valja se paziti neželjenih dodira. Posebno onih odpozadi. Na to danima upozorava i amsterdamska policija. Neće me pipati, stidite se ako ste pomislili, netko od slatkih dječaka što sijevaju očima na sve strane, nego mangupi s Balkana. Najbolji europski majstori džeparenja koji, gle, ne stižu više iz bivše Juge, nego iz do jučer u tom zanatu nerazvijenih Bugarske i Rumunjske. Samo lani na ovoj istoj fešti agenti u civilu ulovili su na licu mjesta  60 sjecikesa, uglavnom, iz Sofije i Bukurešta. Dugoprstići su, ipak, uspjeli maznuti nekoliko stotina mobilnih telefona, a novčarkama se broj i ne zna.

Zato su i proteklih dana policajci pažljivo motrili na Balkance koji su čarterima stizali na Schipol ili Ajndhoven. Zna se već oni za ovakve velike svjetske manifestacije i veselice specijalno dolete na dan dva i još brže odlete sa debelim plijenom...

Nego, raspričao sam se o sitnim kriminalcima nepravedno zapostavljajući jubilarnu dvadesetogodišnjicu Gay pride, najpoznatije planetarne parade onih što vole isti spol.U ovom ljetu raznih dvadesetih godišnjica od kojih je bolila glava i srce, ova mi je super.Možeš se opustiti do mile volje, ali, bome i ponekada pazititi da te ne dotiču. Naročito otpozadi. Nije ovim  Bugarima i Rumunjima vjerovati.

Znam, mnogi se pitaju što treba Amsterdamu i još nekim drugim zemljama da imaju takve smotre u kojima nema ni oružja ni plača? Ko od toga ima koristi? Kada bih plitko mislio kao ovoljetni hrvatski ugostitelji što na brzinu pokušavaju oguliti gosta do kosti, onda bih rekao turistički sektor. Hoteli su u glavnom gradu Niske zemlje popunjeni do maksimima, a o hektolitrima piva i dimovima marihuane i drugih lakih droga da ne pričamo. To bi bilo, dakle, naše regionalno rezovanje u kojem su ljudska prava zadnja rupa na svirali.

Od prve plovidbe regate po tamnim kanalima Venecije Sjeverne Evrope, kada je policija morala štititi hrabre, što su izazovnom,  za mnoge tada nemoralnom golotinjom prkosili sa brodica, stigli smo poslije dvadeset godina do 15 ljeta trećeg milenijuma. Policija opet ima pune ruke posla. Ovog puta, kako sam jednom već pisao, da osigurava uvjete da netko od pola milijuna radoznalih, bučnih i maliganski veselih s obale ne upadne u vodene puteve jedinstvenog grada. Za dva desetljeća, zahvaljujući ponajprije amsterdamskoj plovidbi, promjenili su se naši svjetonazori, pogledi na poštovanje ljudskih prava. Čak su i gay pride u Splitu, Zagrebu, u nedostatku kanala počele bez straha paradirati ulicama. Jedino se  Sarajevo ne da. Svaka mu čast! Đe će, bolan, muško da voli muško i još da ga javno voda za ručicu?! A ni u Beogradu nije baš nešto bolje. Drugim riječima, razvijeniji dio ondašnje Jugoslavije, htjeli to priznati ili ne, razvijeniji je uvijek bio i u poštovanju ljudskih sloboda. Jer, priznavanje prava LGBT populaciji, doprinosi i priznavanju ostalih marginaliziranih i nepriznatih zajednica. Počev, na primjer, od nacionalnih manjina na našem prostoru. Mogu u ustavima pisati što hoće, papir sve trpi, a' hajd pokušaj u stvarnom životu biti Bošnjak na drugoj strani Neretve, Hrvat u Banja Luci, ili Srbin u Kninu. Čini mi se da je lakše priznati sav legalitet homoseksualnim brakovima i vezama, nego posuti se pepelom i reći fakat sami sebe lažemo da smo ravnopravni.

Prateći s obale pink-feštu na kanalima ponovo sam ugledao brodice na kojima su bili predstavnici političkih partija. Na jednom, recimo, iz koalicijske vladajuće stranka PVDA. Na slijedećem plovilu bili su iz opozicione D66. Kontam kako bi to tek bilo da Savom u Zagrebu  na sličnoj regati plove zastupnici SDP-a i opozicioni iz HDZ-a. To se ne može dogoditi ni u najluđim snovima. Nemaju naši vrhunski političari vremena za ovakve perverzne gluposti. Valja im zemlju voditi u prosperitet  paradama u kojima se veliča oružje i vojna sila. Bićemo u zanosu oduševljenja ubojitim spravama koje su napravljene samo da donose smrt i razaranja.Sjetite se samo prošlih i tekućih ratova. Mogla je Lijepa naša na mnogo drugih humanijih i mirotvornijih načina obiježiti vrijednost povijesnog datuma kolovoza 1995. a ne paradom čelika što izaziva jezu kod svakog pacifiste.

...Sjećam se jedne godine, jer, evo, već jubilarni deseti put pratim najpoznatiji Gay pride u svijetu, kada je uragansko nevrijeme iznenada zahvatilo defile od 80 brodova, koliko ih obično ima na ovoj manifestaciji. U paničnom bježanju ljudi od udara poludjelog vjetra i mlazova kiše jedna starija žena glasno se, poput likova iz Felinijevih filmova, započela kikotati i zahvaljivati nebu. Uzvikujuči koliko je grlo nosi da ima pravde, da Isus Krist sve vidi. Desetak minuta potom ponovo je još jače zasijalo sunce. Tada su neki homoseksulaci trčali za tužnom ženom i dovikivali joj da je i „Isus bio gej“. Ove subote čulo se, pak, kako mnogi govore  „Čuva Bog geja svog“! Sve do 1. kolovoza u Nizozemskoj je vladala polarna zima za ovo doba godine. Bilo je i smrzavanja tla, a danima, dok ste vi u Istri i šire ključali ovdje je bilo najviše 12,13 stupnjeva Celzijusa uz stalnu ledenu kišu.

Naravno i ovog puta sam stavio ruksak na leđa, aparatić na gotovs i lagano se probijao kroz polamilijunsku rijeku ljudi tražeći zanimljive kadrove za objektiv. Silom prilika morao sam nekoliko puta stati pred leće sopstvene kamere da bi me drugi slikali. To je bio uvjet ako želim fotografirati zanimljive homo tipove. I evo me prvo zagrljen sa dva vesela Engleza. Jedan u suknjici, koja ne može da umanji suru muškost njegove brade i  prekrije duboki bas bariton glas.Drugi u nekom čudnom kostimu. Glumi zavodljivog leopardića.

Nakon kilometar, dva uperio sam kameru u momka što se opasno ljuljao na visokim petama. Kao da je jedva dočekao da zastane zbog poziranja, ali naravno pod istim uvjetima. Pita me usput jesam li njihov.Stidljivo odrečno odgovaram. A jeste li probali? Kaže mu da sam se cijeli dan testirao i zaključio da mi pogled radosno leti  samo na brodice na kojima su slatke lezbijke. Rastajemo se uz smijeh, a on, bidan, što bi rekli Dalmoši, nastavlja na štiklama kao što bih ja na štulama....

Primjećujem zatim da je ovdje koliko hoćeš ljudi iz medija.Onda se sjetim da je poznato da homseksualni lobi, ne samo u Holandiji, nego u još nekim najrazvijenijim članicama EU zapravo vlada televizijom i listovima Pitajući se da li je Pula izuzetak, ili koliko bi ljubitelji duginih boja poludjeli od sreće da mogu pratiti specifični stil brzog hodanja, koji nam ponekada uz malvaziju, žižulu i bisku zna demonstrirati naš kolega Damir Strugar, poznati komunist, pardon kolumnist...

I na kraju ozbiljnije sa analitičkim pitanjem -  kakvu korist LGBT organizacije imaju od ovakvih parada golih tijela? Istraživanja kazuju da poslije svake ploveće fešte broj onih što naglo iskaču iz ormara i priznaju zapravo ko su raste između sedam i devet posto.

Ne želeći da me išta i itko iznenadi, sve sam ormare dobro zaključao, a ključeve sakrio. Zlu ne trebalo.